KAKO PREVAZIĆI STRAH OD SMRTI: Protojerej Nenad Dragičević ukazuje da postoji samo jedan bezbolni način da se prihvati i mirno dočeka kraj
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje.
Četrdesetodnevni parastos, objasnio je sveštenik, mora se obaviti tačno u onaj dan kada izlazi 40 dana.
Prema hrišćanskom verovanju duša pokojnika, četrdeseti dan od smrti, odlazi na nebo.
Tačnije, taj dan i taj dan duša čovekova izlazi pred pravedni sud Božiji i tada bi, prema Crkvi, trebalo održati parastos.
Međutim, ono što ljude buni jeste kako se tačno izračunava 40-i dan od upokojenja i mora li se on održati baš tačno na dan "kad padne".
Četrdesetodnevni parastos, objasnio je protojerej stavrofor Milan Gardović za sajt "Svetosavlje", mora se obaviti tačno u onaj dan kada izlazi 40 dana, računajući dane od dana smrti. Ovaj parastos ne valja pomerati.
- Od desetog veka ustanovljene su liturgije i pomeni za upokojene. Od tog vremena pomeni ili parastosi vršeni su uvek u toku Svete liturgije. Sveta nam Crkva ukazuje i na dan subotnji posvećen onima koji su se preselili iz ovoga života u onaj večni. Zadušnice su dan za duše preminulih i četiri puta godišnje ih obeležavamo Svetom liturgijom i parastosom za upokojene. Uvek padaju u subotu, jer je to i inače, u toku čitave godine, dan kad se sećamo preminulih - počeo je on i nastavio:
- Što se tiče 40-og dana od usnuća, Crkva nas uči da se dan računa do 16 časova, a posle toga je novi dan. To vidimo još u stvaranju sveta kada Gospod stvrajući kaže “….. i bi veče i bi jutro…“. Znači prvo bi veče pa onda novi dan. Četrdesetnica se pravi uvek u onaj dan kada 40-ti dan padne, jer po verovanju Crkve, taj dan se duša rastavlja sa materijalnim svetom. Šest meseci i godišnjica uvek je u najbližu subotu, jer kao što rekosmo toga dana se sećamo upokojenih.
Na groblje i u crkvu se nosi kuvano žito – koljivo. Žito nas simbolično podseća na Hristove reči da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svetlosti sunca. Žito je simbol smrtnog tela i besmrtne duše u svetlosti Carstva nebeskog.
Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zalečuju rane greha. Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu.“ Ta svetlost treba da nas podseti i na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Sveća je malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao. Daće i podušja se ne daju da se "nahrani“ pokojnik, odnosno, da duša njegova "jede“, nego da se sirotinja nahrani i u molitvama pomene pokojnika.
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje. Sva sedmorica, sem Agapija, su bili sasvim mladi ljudi, a još nisu bili hrišćani, niti su se ikad krstili vodom, ali njihovo krštenje je bilo krvlju. Dovoljno je imati potpuno samoodricanje, savršenu veru, i predanost Njemu bez kolebanja, govorio je starac Josif. Kada je veliki apostol Pavle postavljao mnoge episkope za razne krajeve sveta, tada je postavio i Aristovula za britanskog episkopa.

KAKO PREVAZIĆI STRAH OD SMRTI: Protojerej Nenad Dragičević ukazuje da postoji samo jedan bezbolni način da se prihvati i mirno dočeka kraj
DUGO ZAJEDNO U OKOVIMA TAMNOVALI I MUČENI, ALI SE HRISTA NISU ODREKLI: Danas su Sveti mučenik Agapije i drugi s njim
STARAC JOSIF ISIHASTA TVRDI DA JE OVO LEK ZA SVAKU NESREĆU: Dobro pročitajte šta je rekao
PREVEO U HRIŠĆANSTVO NAROD OD KOJEG JE PRE TOGA PRETRPEO NEOPISIVE MUKE: Danas je Sveti apostol Aristovul Britanski
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.