Vera u Hrista znači prihvatanje Isusa Hrista kao Božijeg Sina i Spasitelja, duboko duhovno poverenje u njegovu misiju i u ono što je učinio za čovečanstvo.
Vera u Hrista znači živeti prema njegovim učenjima – ljubavi, oprostu, milosti i istini. To je poziv da verujemo u Božiju volju, da sledimo Hristov primer kroz svakodnevni život, prema drugim ljudima, i da ne tražimo spasenje u sebi, već u Bogu i njegovoj milosti. Takva vera nije pasivno verovanje, već aktivna predanost životu u skladu s Isusovim učenjima, sa željom da se postignu mir, ljubav i pomirenje sa Bogom i ljudima.
Vera u Hrista je put ka duhovnoj transformaciji, gde se kroz odnos sa njim i poverenje u njegovu ljubav i otkupljenje, pojedinac menja i postaje deo šire zajednice Božijih vernika. To je duboka povezanost sa Hristom koja daje smisao i snagu u svim životnim izazovima.
Isus Hristos je, za vernike, i uteha i veliki oslonac.
Starac Josif Isihasta je u jednoj svojoj misli upravo o tome govorio.
"Zar ne znaš da je Isus u svakom slučaju lek za svaku nesreću? To jest, hrana gladnom, voda žednom, zdravlje za bolesnog, odeća za nagog, glas za pojućeg, vesnik molitveniku, svima za sve za spasenje. Poveruj mi, čedo moje, ma od čega da stradamo, Hristos je u svemu jednini lekar duše i tela. Dovoljno je imati potpuno samoodricanje, savršenu veru, i predanost Njemu bez kolebanja".
Prema učenju Crkve, prava vrednost života nije u gomilanju materijalnog bogatstva, već u bogatstvu duhovnom.
Nije lako, kaže tac Vajo, izgubiti bračnog partnera, veliko je to iskušenje i životna muka, ali je isto tako teško i živeti sam.
Osnovao je dvanaest manastira, u svakome u početku bilo po dvanaest monaha.
Kroz molitvu, vernik ne samo da traži pomoć ili izražava zahvalnost, već se i pročišćava od greha, čisti svoje misli i srce, te postiže unutrašnji mir i duhovnu snagu.