MUDRAC KOJI SE SVIM SRCEM BORIO ZA PRAVOSLAVLJE: Danas je Sveti Sofronije Jerusalimski
Sveti Sofronije je napisao žitije svete Marije Egipćanke, sastavio čin velikog vodoosvećenja, i uveo u razna bogosluženja neke nove himne i pesme.
Osnovao je dvanaest manastira, u svakome u početku bilo po dvanaest monaha.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Benedikta Nursijskog.
Prepodobni Benedikt iz Nursije u Italiji (480-543), brat blizanac svete Sholastike, smatra se ocem zapadnog monaštva u Evropi i jednim od najvećih svetih otaca Hristove vere.
Rođen u Nursijskoj oblasti u Italiji 480. godine, od roditelja bogatih i znamenitih. U školi se nije zadržao dugo, "jer sam uvide da zbog knjižnog učenja može izgubiti veliki razum duše svoje”.
I iziđe iz škole "nenaučen mudrac i razuman neznalac“.
"Pobegne u neki manastir gde ga inok Roman zamonaši, posle čega povuče se u jednu vrletnu goru gde u pećini osta preko tri godine na velikom trudu oko svoje duše. Roman mu donošaše hleba i spuštaše sa vrletne stene na kanapu do pred pećinu", piše u žitijama.
Kad se pročulo po okolini, on, da bi izbegao slavu od ljudi, udaljio se iz te pećine. Bio je prema sebi vrlo surov.
"Jednom kad ga nečisti bes telesne pohoti spopade, on se skide nag i valjaše po koprivi i trnju, dok ne odstrani od sebe i svaku pomisao o ženi".
Bog je bio mnogim darovim: proziraše, isceljivaše, izgonjaše zle duhove, vaskrsavaše mrtve, javljaše se drugima i na javi i na daljini u snu.
"Jedanput prozre, da mu je naslužena čaša vina s otrovom. On prekrsti čašu, i čaša pršte".
Osnovao je dvanaest manastira, u svakome u početku bilo po dvanaest monaha.
Docnije se stvorio naročiti red benediktinaca, koji i danas postoji u Rimokatoličkoj crkvi.
Šest dana pred smrt, naredio je da se otvori njegov grob, ranije pripremljeni, jer je prozreo da mu je kraj blizu.
Sabrao je sve monahe, posavetovao ih i posle toga se upokojio.
Kad je Sveti Benedikt ispustio dušu, dva monaha, jedan na putu, a drugi opet u nekoj udaljenoj ćeliji na molitvi, videše istovremeno istu viziju: put od zemlje do nebesa zastrt skupocenim tkaninama i osvetljen po stranama redovima ljudi; na vrhu toga puta stajaše neki čovek neopisane krasote i svetlosti, koji im reče, da je taj put spremljen za Benedikta, Bogu omiljenoga.
Po toj viziji ta dva brata saznadoše da je njihov dobri iguman otišao iz ovoga sveta. Skončao je mirno 543. godine.
Sveti Sofronije je napisao žitije svete Marije Egipćanke, sastavio čin velikog vodoosvećenja, i uveo u razna bogosluženja neke nove himne i pesme.
Svojim duhovnim iskustvima, koja je doživeo pod neposrednim uticajem Duhovne lestvice Jovana Lestvičnika, a koja je i zapisao, Simeon je udario temelje isihazmu.
Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
Nikifor je službovao nekoliko godina na dvoru u istom zvanju kao i njegov otac. Ali, ostavio je dvor i udaljio se do obale Bosfora i tamo sagradio manastir.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Od mladosti svedušno je pošao za Hristom, oslobodivši se dva teška bremena - bremena bogatstva i bremena tela.
U vreme kad su mučene i ubijene, Vera je imala 12, Nada 10, a Ljubav 9 godina.
Živeo je u "ćelijama pustinjaka“ na zapadnoj strani Nila, blizu Aleksandrije.
Kada je knez Gotski Atanarik počeo da muči hrišćane, Sveti Nikita je stao pred njega i izobličio ga zbog bezboštva i nečovečnosti.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
Od posta i molitve do čuda i Vaskrsenja, broj 40 u pravoslavlju ima duboku simboliku koja se provlači kroz istoriju spasenja i duhovne prakse Crkve.
Otkrijte kako život i mučeništvo svetih sestara i njihove hrabre majke i danas pomažu vernicima da pronađu unutrašnji mir, snagu i utehu pred Bogom.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.