OVU STVAR BI TREBALO DA URADITE DA VAS BOG ČUJE! Otac Ljubo objasnio kako se razgovara sa Svevišnjim da bi vas on razumeo!
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Srpska pravoslavna crkva danas, 23. jula, proslavlja Svetih 45 mučenika iz Nikopolja – hrabre ljude koji su svojim životom i smrću posvedočili veru u Hrista. Među njima su Leontije, Mavrikije, Aleksandar, Sisinije i mnogi drugi, čija su imena zapisana u Knjizi života.
Kakva ih je sudbina zadesila
Bilo je to u vreme cara Likinija, koji je upravljao istočnim delom Vizantijskog carstva i žestoko gonio hrišćane. Uprkos strahu koji je zahvatio mnoge, sveti Leontije i njegovi prijatelji hrabro su stali pred namesnika Lisija i rekli:
– Mi smo hrišćani.
Njihov odgovor koji je zadivio sudiju
Lisi je, zapanjen njihovom smelošću, pitao:
– Gde je vaš Hristos? Nije li On raspet i umro?
Na to mu Leontije odgovori tihim, ali nepokolebljivim glasom:
– Znaš da je umro, ali znaj i to – On je vaskrsao iz mrtvih i uzneo se na nebesa.

Strašna mučenja u tamnici
Posle dugog ispitivanja, prepirki i mučenja, zatvoriše ih u tamnicu bez hrane i vode. Ali Gospod nikada ne ostavlja svoje. Jedna hrabra hrišćanka, Vlasijana, potajno im je donosila vodu, a sam anđeo Božji javljao im se u tamnici da ih uteši i ohrabri.
Masovno obraćenje pred smrt
Kada su ponovo izvedeni pred sud, među njima behu i dva tamničara koji su, videvši veru mučenika, primili Hrista. Njima se pridružilo još mnogo drugih, tako da ih je na kraju bilo 45 – svih spremnih da umru za Hrista.
Smrt koja je donela večni život
Sudija ih je osudio na strašnu smrt – prvo su im sekirom odsečene ruke i noge, a zatim su bačeni u oganj. I tako su, u ognju i bolu, predali svoje duše Gospodu 319. godine, zadobivši venac večnog života i carstvo nebesko.
Zašto ih danas slavimo
Danas se sećamo njihovog primera i molimo se da nam Gospod podari bar delić njihove hrabrosti i vere, da i mi u svojim iskušenjima ostanemo verni Hristu do kraja.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Ovaj značajan događaj desio se po blagoslovu episkopa Justina i označava osnivanje prve parohije Srpske pravoslavne crkve u ovom delu Španije.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za sedmi mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Rođen za vojsku, izabran za svetost — još kao dete krenuo je putem surovog podviga, a postao čudotvorac koji je isceljivao bolesne, pobeđivao demone i zapalio srca mnogih ognjem ljubavi prema Bogu.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Nad njegovim svetih moštiju, prema predanju, dogodila su se mnoga iscelenja bolesnih.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Crkvenu Novu godinu i Prepodobnog Simeona Stolpnika po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Vozdviženje časnog i životvornog Krsta. Katolička crkva obeležava praznik Uzvišenja Svetog Krsta, dok Jevreji danas obeležavaju post Gedalije, a muslimani nemaju veliki praznik.
Odlikovao se i darom proroštva, a za života je počinio mnoga čudesa i isceljenja.
Nad njegovim svetih moštiju, prema predanju, dogodila su se mnoga iscelenja bolesnih.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Pitanje koje na prvi pogled deluje jednostavno otvara jednu od najdubljih tajni vere i suočava čoveka sa granicama sopstvenog poimanja.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.