OVU STVAR BI TREBALO DA URADITE DA VAS BOG ČUJE! Otac Ljubo objasnio kako se razgovara sa Svevišnjim da bi vas on razumeo!
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Srpska pravoslavna crkva danas, 23. jula, proslavlja Svetih 45 mučenika iz Nikopolja – hrabre ljude koji su svojim životom i smrću posvedočili veru u Hrista. Među njima su Leontije, Mavrikije, Aleksandar, Sisinije i mnogi drugi, čija su imena zapisana u Knjizi života.
Kakva ih je sudbina zadesila
Bilo je to u vreme cara Likinija, koji je upravljao istočnim delom Vizantijskog carstva i žestoko gonio hrišćane. Uprkos strahu koji je zahvatio mnoge, sveti Leontije i njegovi prijatelji hrabro su stali pred namesnika Lisija i rekli:
– Mi smo hrišćani.
Njihov odgovor koji je zadivio sudiju
Lisi je, zapanjen njihovom smelošću, pitao:
– Gde je vaš Hristos? Nije li On raspet i umro?
Na to mu Leontije odgovori tihim, ali nepokolebljivim glasom:
– Znaš da je umro, ali znaj i to – On je vaskrsao iz mrtvih i uzneo se na nebesa.

Strašna mučenja u tamnici
Posle dugog ispitivanja, prepirki i mučenja, zatvoriše ih u tamnicu bez hrane i vode. Ali Gospod nikada ne ostavlja svoje. Jedna hrabra hrišćanka, Vlasijana, potajno im je donosila vodu, a sam anđeo Božji javljao im se u tamnici da ih uteši i ohrabri.
Masovno obraćenje pred smrt
Kada su ponovo izvedeni pred sud, među njima behu i dva tamničara koji su, videvši veru mučenika, primili Hrista. Njima se pridružilo još mnogo drugih, tako da ih je na kraju bilo 45 – svih spremnih da umru za Hrista.
Smrt koja je donela večni život
Sudija ih je osudio na strašnu smrt – prvo su im sekirom odsečene ruke i noge, a zatim su bačeni u oganj. I tako su, u ognju i bolu, predali svoje duše Gospodu 319. godine, zadobivši venac večnog života i carstvo nebesko.
Zašto ih danas slavimo
Danas se sećamo njihovog primera i molimo se da nam Gospod podari bar delić njihove hrabrosti i vere, da i mi u svojim iskušenjima ostanemo verni Hristu do kraja.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Ovaj značajan događaj desio se po blagoslovu episkopa Justina i označava osnivanje prve parohije Srpske pravoslavne crkve u ovom delu Španije.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za sedmi mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Od listića palme se priprema čaj po posebnom receptu.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatera i Kerkiru devicu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Vincence, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.