OVU STVAR BI TREBALO DA URADITE DA VAS BOG ČUJE! Otac Ljubo objasnio kako se razgovara sa Svevišnjim da bi vas on razumeo!
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Srpska pravoslavna crkva danas, 23. jula, proslavlja Svetih 45 mučenika iz Nikopolja – hrabre ljude koji su svojim životom i smrću posvedočili veru u Hrista. Među njima su Leontije, Mavrikije, Aleksandar, Sisinije i mnogi drugi, čija su imena zapisana u Knjizi života.
Kakva ih je sudbina zadesila
Bilo je to u vreme cara Likinija, koji je upravljao istočnim delom Vizantijskog carstva i žestoko gonio hrišćane. Uprkos strahu koji je zahvatio mnoge, sveti Leontije i njegovi prijatelji hrabro su stali pred namesnika Lisija i rekli:
– Mi smo hrišćani.
Njihov odgovor koji je zadivio sudiju
Lisi je, zapanjen njihovom smelošću, pitao:
– Gde je vaš Hristos? Nije li On raspet i umro?
Na to mu Leontije odgovori tihim, ali nepokolebljivim glasom:
– Znaš da je umro, ali znaj i to – On je vaskrsao iz mrtvih i uzneo se na nebesa.

Strašna mučenja u tamnici
Posle dugog ispitivanja, prepirki i mučenja, zatvoriše ih u tamnicu bez hrane i vode. Ali Gospod nikada ne ostavlja svoje. Jedna hrabra hrišćanka, Vlasijana, potajno im je donosila vodu, a sam anđeo Božji javljao im se u tamnici da ih uteši i ohrabri.
Masovno obraćenje pred smrt
Kada su ponovo izvedeni pred sud, među njima behu i dva tamničara koji su, videvši veru mučenika, primili Hrista. Njima se pridružilo još mnogo drugih, tako da ih je na kraju bilo 45 – svih spremnih da umru za Hrista.
Smrt koja je donela večni život
Sudija ih je osudio na strašnu smrt – prvo su im sekirom odsečene ruke i noge, a zatim su bačeni u oganj. I tako su, u ognju i bolu, predali svoje duše Gospodu 319. godine, zadobivši venac večnog života i carstvo nebesko.
Zašto ih danas slavimo
Danas se sećamo njihovog primera i molimo se da nam Gospod podari bar delić njihove hrabrosti i vere, da i mi u svojim iskušenjima ostanemo verni Hristu do kraja.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Ovaj značajan događaj desio se po blagoslovu episkopa Justina i označava osnivanje prve parohije Srpske pravoslavne crkve u ovom delu Španije.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za sedmi mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Sveti Andrej je bio prvi od 12 velikih apostola koji je poznao Gospoda i pošao za njim.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.
Pravoslavci danas proslavljaju Svete mučenike Paramona i Filumena po starom kalendaru, a po novom Svetog Spiridona Čudotvorca, dok katolici slave Gospu Guadalupsku, a u islamu i judaizmu je dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Svi postradali samo zato što su verovali u Hrista.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Savršen spoj hrskavog susama, nežnog krompira i aromatične tunjevine pretvara svaki zalogaj u mali praznični trenutak.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.