OVU STVAR BI TREBALO DA URADITE DA VAS BOG ČUJE! Otac Ljubo objasnio kako se razgovara sa Svevišnjim da bi vas on razumeo!
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Srpska pravoslavna crkva danas, 23. jula, proslavlja Svetih 45 mučenika iz Nikopolja – hrabre ljude koji su svojim životom i smrću posvedočili veru u Hrista. Među njima su Leontije, Mavrikije, Aleksandar, Sisinije i mnogi drugi, čija su imena zapisana u Knjizi života.
Kakva ih je sudbina zadesila
Bilo je to u vreme cara Likinija, koji je upravljao istočnim delom Vizantijskog carstva i žestoko gonio hrišćane. Uprkos strahu koji je zahvatio mnoge, sveti Leontije i njegovi prijatelji hrabro su stali pred namesnika Lisija i rekli:
– Mi smo hrišćani.
Njihov odgovor koji je zadivio sudiju
Lisi je, zapanjen njihovom smelošću, pitao:
– Gde je vaš Hristos? Nije li On raspet i umro?
Na to mu Leontije odgovori tihim, ali nepokolebljivim glasom:
– Znaš da je umro, ali znaj i to – On je vaskrsao iz mrtvih i uzneo se na nebesa.

Strašna mučenja u tamnici
Posle dugog ispitivanja, prepirki i mučenja, zatvoriše ih u tamnicu bez hrane i vode. Ali Gospod nikada ne ostavlja svoje. Jedna hrabra hrišćanka, Vlasijana, potajno im je donosila vodu, a sam anđeo Božji javljao im se u tamnici da ih uteši i ohrabri.
Masovno obraćenje pred smrt
Kada su ponovo izvedeni pred sud, među njima behu i dva tamničara koji su, videvši veru mučenika, primili Hrista. Njima se pridružilo još mnogo drugih, tako da ih je na kraju bilo 45 – svih spremnih da umru za Hrista.
Smrt koja je donela večni život
Sudija ih je osudio na strašnu smrt – prvo su im sekirom odsečene ruke i noge, a zatim su bačeni u oganj. I tako su, u ognju i bolu, predali svoje duše Gospodu 319. godine, zadobivši venac večnog života i carstvo nebesko.
Zašto ih danas slavimo
Danas se sećamo njihovog primera i molimo se da nam Gospod podari bar delić njihove hrabrosti i vere, da i mi u svojim iskušenjima ostanemo verni Hristu do kraja.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Ovaj značajan događaj desio se po blagoslovu episkopa Justina i označava osnivanje prve parohije Srpske pravoslavne crkve u ovom delu Španije.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za sedmi mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Emilijan živeo je u vreme cara Julijana Odstupnika, jednog od najžešćih progonitelja hrišćana u Rimskom carstvu.
Ime Marina nosi drevno značenje povezano sa morem, ali i priču o 15-godišnjoj devojci iz Antiohije koja je zbog vere u Hrista pretrpela mučeničko stradanje koje vekovima čuva crkveno predanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Marinu – Ognjenu Mariju po starom kalendaru, i Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Krizologa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Dvadesetpetogodišnji Pantelis Diamantakis stradao je tokom gašenja velikog požara na Kritu, a njegova smrt posebno je potresla celo ostrvo, jer je poticao iz porodice u kojoj su se sveštenički poziv i služenje Crkvi prenosili kroz više generacija.
Nova platforma Artos povezuje pravoslavna preduzeća, parohije, manastire i porodične poslove širom sveta, a njen cilj nije samo trgovina već i očuvanje hrišćanskih vrednosti, uz planove za širenje na evropske države.