Praznici i sveci 23.07.2025 | 00:01

JEZIVA KAZNA IM JE PRETILA, ALI IH NIJE UPLAŠILA: Danas slavimo Svetih 45 mučenika iz Nikopolja

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
JEZIVA KAZNA IM JE PRETILA, ALI IH NIJE UPLAŠILA: Danas slavimo Svetih 45 mučenika iz Nikopolja
Wikipedia

Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.

Srpska pravoslavna crkva danas, 23. jula, proslavlja Svetih 45 mučenika iz Nikopolja – hrabre ljude koji su svojim životom i smrću posvedočili veru u Hrista. Među njima su Leontije, Mavrikije, Aleksandar, Sisinije i mnogi drugi, čija su imena zapisana u Knjizi života.

 Kakva ih je sudbina zadesila

Bilo je to u vreme cara Likinija, koji je upravljao istočnim delom Vizantijskog carstva i žestoko gonio hrišćane. Uprkos strahu koji je zahvatio mnoge, sveti Leontije i njegovi prijatelji hrabro su stali pred namesnika Lisija i rekli:

– Mi smo hrišćani.

Njihov odgovor koji je zadivio sudiju

Lisi je, zapanjen njihovom smelošću, pitao:

– Gde je vaš Hristos? Nije li On raspet i umro?

Na to mu Leontije odgovori tihim, ali nepokolebljivim glasom:

– Znaš da je umro, ali znaj i to – On je vaskrsao iz mrtvih i uzneo se na nebesa.

SPC
Ikona Svetih 45 mučenika iz Nikopolja

 

Strašna mučenja u tamnici

Posle dugog ispitivanja, prepirki i mučenja, zatvoriše ih u tamnicu bez hrane i vode. Ali Gospod nikada ne ostavlja svoje. Jedna hrabra hrišćanka, Vlasijana, potajno im je donosila vodu, a sam anđeo Božji javljao im se u tamnici da ih uteši i ohrabri.

Masovno obraćenje pred smrt

Kada su ponovo izvedeni pred sud, među njima behu i dva tamničara koji su, videvši veru mučenika, primili Hrista. Njima se pridružilo još mnogo drugih, tako da ih je na kraju bilo 45 – svih spremnih da umru za Hrista.

Smrt koja je donela večni život

Sudija ih je osudio na strašnu smrt – prvo su im sekirom odsečene ruke i noge, a zatim su bačeni u oganj. I tako su, u ognju i bolu, predali svoje duše Gospodu 319. godine, zadobivši venac večnog života i carstvo nebesko.

Zašto ih danas slavimo

Danas se sećamo njihovog primera i molimo se da nam Gospod podari bar delić njihove hrabrosti i vere, da i mi u svojim iskušenjima ostanemo verni Hristu do kraja.