Duhovna riznica 23.07.2025 | 07:30

ZAŠTO NEKI SVEŠTENICI POSTAJU VUKOVI UMESTO PASTIRA? Vladika Nikolaj razotkriva ono što zanima mnoge vernike, a ne usuđuju se da pitaju

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ZAŠTO NEKI SVEŠTENICI POSTAJU VUKOVI UMESTO PASTIRA? Vladika Nikolaj razotkriva ono što zanima mnoge vernike, a ne usuđuju se da pitaju
Sergei SUPINSKY / AFP / Profimedia,Religija.rs

U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović upozorava na tri strasti koje uništavaju duhovno pastirstvo i otkriva vrline koje vode ka spasenju i pravoj službi Bogu.

U svetu u kome se duhovno pastirstvo sve češće meša sa težnjom za vlašću i slavom, reči Svetog vladike Nikolaja odzvanjaju kao truba istine, podsećajući da pastir Hristov nije vladar niti gospodar, već onaj koji svojim životom, strahom Božjim i čistotom srca postaje živi primer stadu poverenom njegovoj brizi. U besedi za ponedeljak 7. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj nam otkriva koje vrline uzdižu sveštenika do istinskog pastira, a koje ga pretvaraju u vuka koji razdire duše.

Beseda o dužnosti pastira duhovnih

Pasite stado Božije, koje vam je predato,

i nadgledajte ga, ne silom nego dragovoljno
po Bogu, niti za nepravedne dobitke nego
iz dobra srca; niti kao da vladate narodom,
nego bivajte ugledi stadu. (I Pet. 5, 1-3)

Evo ustava pastirima stada Hristovoga! U nekoliko reči sv. apostol Petar izobličio je tri strašne strasti koje od pastira čine vukove, i to: strast gordosti (nadgledajte ga ne silom), strast srebroljublja (niti za nepravedne dobitke) i strast vlastoljublja (niti kao da vladate narodom).

Nasuprot ovim opakim strastima, apostol je istakao tri dobrodetelji koje treba da krase sveštenika Božjeg, i to: strah Božji (dragovoljno po Bogu), usrđe (nego iz dobra srca) i službu (bivajte ugledi stadu).

Ovaj ustav apostol je dao ne samo kao učitelj nego i kao prorok. Jer stoleća su pokazala u glavnom dve vrste pastira: jedne koji su se rukovodili svojim strastima u starešinstvu nad Crkvom – gordošću, srebroljubljem i vlastoljubljem, i druge koji su se rukovodili strahom Božjim, usrđem i primerom službe.

Od onih prvih Crkva je stradala, ali nije propala, dok su oni propali. Od ovih drugih Crkva je rasla, napredovala i blistala u svetu.

Oni su vukovi, a ovo su pastiri. Oni su neprijatelji i ljudi i Boga, a ovi su prijatelji i ljudi i Boga.

Pastironačalnik Hristos tražiće računa i od jednih i od drugih o svakoj ovci, tj. o svakoj duši čovečjoj, i platiće pravedno svakome po zasluzi.

Gordost, srebroljublje i vlastoljublje nazovi-pastira platiće ognjem večnim, a strah Božji, usrđe i službu pravih pastira platiće radošću večnom.

O Gospode Isuse, Pastironačalniče, pomozi pastirima stada Tvoga slovesnoga da do kraja ispune zapovest Tvoga svetog apostola. Tebi slava i hvala vavek. Amin.