STARAC JOSIF ISIHASTA TVRDI DA JE OVO LEK ZA SVAKU NESREĆU: Dobro pročitajte šta je rekao
Dovoljno je imati potpuno samoodricanje, savršenu veru, i predanost Njemu bez kolebanja, govorio je starac Josif.
Građenje sreće na nesreći drugih ne samo da je nepošteno, već nas vodi ka iskrivljenom poimanju uspeha – onom koje je daleko od hrišćanske ljubavi i zajedništva.
U svetu koji je često vođen materijalnim vrednostima i željom za ličnim uspehom, lako se može desiti da zaboravimo na temeljne moralne vrednosti koje nas podstiču da budemo bolji ljudi.
Jedna od tih vrednosti je da svoju sreću ne gradimo na nesreći drugih, što je ne samo društveno neprihvatljivo, već i u potpunoj suprotnosti sa hrišćanskim učenjima.
Hrišćanstvo nas poziva na ljubav, saosećanje i poštovanje svakog čoveka, bez obzira na njegov status, bogatstvo ili životnu situaciju. U Jevanđeljima, Isus nas uči da volimo svoje bližnje kao sebe same, i da u svakom čoveku prepoznamo Božiju sliku. Ako svoju sreću gradimo na patnji drugih, mi se ne ponašamo prema onim načelima koja su nas učila vera i ljubav prema bližnjem.
Takvo ponašanje nije samo neetično, već je i direktno suprotno onome što znači biti hrišćanin.
Građenje sreće na nesreći drugih ne samo da je nepošteno, već nas vodi ka iskrivljenom poimanju uspeha – onom koje je daleko od hrišćanske ljubavi i zajedništva.
Starac Jovan Krestjankin je upozoravao da ljudi koji svoju sreću temelje na suzama drugih, nemaju ćemu dobrom da se nadaju.
"Ko poživi na račun tužih suza, neka i ne sanja o svojoj sreći".
Dovoljno je imati potpuno samoodricanje, savršenu veru, i predanost Njemu bez kolebanja, govorio je starac Josif.
Čovek se vaspitava u nekoj subkulturi neprihvatanja smrti, nekog nenormalnog odnosa prema njoj, ističe otac Andrej.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
Svaka situacija u našem životu, bila ona dobra ili loša, ima svoje značenje.
Život je sada posebno težak, ali znate li zašto? Da, jer su se ljudi potpuno udaljili od izvora života – od Boga, govorio je starac Jovan.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
U porodici se postavljaju temelji na kojima će dete graditi svoj karakter, a prema pravoslavlju, majka tu igra odlučujuću ulogu.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Svakodnevni vodič kroz Apostolski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama najvećih svetitelja pravoslavlja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.