U Vaznesenjskom hramu nemanjićkog manastira, gde su monahinje i vernici u duhovnoj slozi proslavili praznik Blagovesti, mitropolit Atanasije uputio je snažan poziv svima da se odazovu Božijem glasu i postanu učesnici spasenja.
U osvit proleća, kada se priroda budi iz zimskog sna, a svetlost dana stidljivo preteže tamu, pravoslavna Crkva proslavlja jedan od najradosnijih praznika – Blagovesti. Tog prazničnog dana, svetlost Blagovesti zasjala je i iz mileševske svetinje, obasjavajući duše vernika okupljenih u drevnom manastiru, pod svodovima Vaznesenjskog hrama, gde je svetu liturgiju služio mitropolit mileševski Atanasije.
Foto: Eparhija mileševska
Doček vladike Atanasija u manastiru Mileševa
Liturgijsko sabranje bilo je ukrašeno anđeoskim pojanjima mileševskih monahinja predvođenih igumanijom Akvilinom, kao i prisustvom monahinja iz cele Eparhije mileševske koje su došle da, zajedno sa svojim vladikom, uznesu blagodarnost Presvetoj Bogorodici i Gospodu Hristu.
Foto: Eparhija mileševska
Sestrinstvo Mileševe u manastirskoj porti
Blagovesti su praznik večnog detinjstva duše, trenutak kada nebesko i zemaljsko zapevaju istu pesmu – pesmu vere, nade i ljubavi. U duboko nadahnutoj besedi, mitropolit Atanasije podsetio je vernike da ovaj praznik nije samo spomen jednog davnog događaja, već i poziv svima nama da i sami budemo nosioci Blage vesti:
– Mi pravoslavni hrišćani, pripadnici Crkve Hristove, praznujemo istorijske događaje i ličnosti, učesnike istorijskih događaja, koji se odnose na naše spasenje, na naš večni život i na taj način bivamo i sami učesnici u tim događajima. Evo danas, moramo opet sebi postavljati pitanje: Jesmo li se odazvali? Ako se nismo obratili Bogu, onda ne učestvujemo u današnjem prazniku, koji je dan Blagovesti.
Foto: Eparhija mileševska
Blagovesti u manastiru Mileševa
Mitropolit Atanasije je u svojoj besedi osvetlio i duboku duhovnu stvarnost praznika, poručujući:
- Jedno dete, Isus Spasitelj, biće pobednik celokupnog zla u svetu, jer će živeti tim drugim načinom života, života zajednice sa Bogom i ljubavi sa Bogom, i u taj način života poziva sve nas.
Toga dana u Mileševi, među zidinama koje su kroz vekove čuvale svetost i tišinu, sabrani vernici nisu samo proslavljali istorijski trenutak objave spasenja, već su i sami postali deo te objave. U tišini poklona pred Bogorodicom i Detetom Bogom koji dolazi, u blagosti susreta sa braćom i sestrama u Hristu, u toplini liturgijskog ognja – obnovila se duhovna snaga naroda.
Blagovesti su objava da nebo nije daleko, i da je Bog, u svojoj beskrajnoj ljubavi, sišao k nama. Da bi spasao. Da bi zagrlio. Da bi nas pozvao. I svako srce koje mu se otvori, svaki čovek koji kaže „da“ toj Božjoj ponudi, postaje učesnik večne liturgije ljubavi.
U Mileševi se na Blagovesti čulo to tiho „da“. I ono se, kao eho, širilo među sabranim narodom – kao tiha Blagovest novog početka.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Zašto je praznik Blagovesti najveća blaga vest koju je Gospod doneo ljudima? Danas se otkriva najuzvišenija tajna Božijeg plana - kako Gospod, večni i besprekorni, postaje čovek i donosi večni život, pravdu i svetlost, otkrivajući sudbinu svakog ljudskog bića.
U prisustvu više arhijereja, monaštva i vernog naroda, molitveno i dostojanstveno proslavljeni praznik Blagovesti i uspomena na Prepodobnog Justina Ćelijskog – blagovesnika srpskog roda, uz snažnu besedu mitropolita Ilariona.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Tokom pokloničkog putovanja kroz Srbiju, ruski arhijerej sa sveštenstvom posetio je jednu od najznačajnijih svetinja Srpske pravoslavne crkve i poklonio se njenim svetinjama.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu mati Paraskevu, Svetu Petku, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog mučenika Nestora. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Sabine Avilske, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.