Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Jedno od najsvjetlijih mesta srpske duhovnosti, manastir Mileševa, ponovo je bio domaćin izuzetnog sabranja sveštenika Eparhije mileševske. Ovaj događaj, ispunjen molitvom, održan je uz blagoslov mitropolita mileševskog Atanasija. Kroz molitve i zajedničku ispovest, duhovni pastiri su se obnovili u svom pozivu i posvećenosti Gospodu, što je simbolizovalo duboko ujedinjenje među sveštenstvom i njihovom misijom.
Foto: Eparhija mileševska
Doček vladike Atanasija u porti manastira Mileševa
Nastojatelj manastira Piva, jeromonah Jeftimije, po blagoslovu mitropolita Atanasija, ispovedio je sveštenoslužitelje u ovom svetom mestu. Ova zajednička ispovest, koja se odvijala u molitvenom okruženju, imala je posebnu težinu, jer je svaki sveštenik, na ovaj način, obnovio svoj duhovni sklad i snagu u Hristovoj ljubavi.
Tim povodom, vladika Atanasije je služio svetu arhijerejsku liturgiju u Vaznesenjskom hramu manastira Mileševe, u prisustvu umirovljenog Episkopa Filareta, koji je svojim prisustvom dodatno blagoslovio ovo divno sabranje. Uz vladiku Atanasija, u liturgiji su učestvovali jeromonah Jeftimije, iguman Petar, protojerej-stavrofor Marko Papić, protojerej Goran Krstić i protođakon Ivan Savić. Zajedno, oni su kroz božansku liturgiju i molitve osnažili ne samo sebe, već i verne koji su prisustvovali ovom svetom činu.
Foto: Eparhija mileševska
Liturgiju je služio vladika mileševski Atanasije
U svojoj pastirskoj besedi, vladika Atanasije je istakao duboku potrebu svakog hrišćanina da se povremeno povuče u tišinu i sagleda svoje duhovno stanje.
- Svi zajedno imamo tu potrebu da neko vreme, u svim podvizima života, posebno izdvojimo za sebe, kada ćemo u sebe malo štire i dublje pogledati - rekao je vladika, podsećajući prisutne na važnost introspekcije i duhovne samoprouke.
On je dalje naglasio kako iz Hristovog Jevanđelja crpimo snagu za život, za svaki korak, misao i delanje.
- Mi danas posebno nastojimo da se ponovo oglednemo kako stojimo pred Gospodom našim i sami u sebi - dodao je, podsećajući sve prisutne na značaj unutrašnje promene i obnovu duhovnog zdravlja.
Foto: Eparhija mileševska
Sveta tajna pričešća
Vladika je takođe istakao da je ljubav prema Bogu i prema bližnjemu ključ svega.
- Da budemo, kao i On, raspeti na tom Krstu Ljubavi, ljubavi usmerene prema Ocu našem Nebeskom i ljubavi usmerene na braću našu, na bližnje naše, na sve koji su u ljubavi Božijoj - poručio je vladika Atanasije, pozivajući sve da žive u Božjoj ljubavi, koja obuhvata sve ljude, ceo svet.
Foto: Eparhija mileševska
Sveštenstvo i monaštvo Eparhije mileševske
Po završetku liturgije i ispovesti sveštenstva, sabrani su se u manastirskoj gostoprimnici okupili oko zajedničke trpeze ljubavi. Ovo je bio trenutak zajedništva i duhovne hrane, gde su svi učesnici sabranja, kroz bogatstvo zajedničkog stola, doživeli još jedan blagoslov i podsetnik na snagu Božanskog zajedništva.
U svetinji posvećenoj Arhangelu Gavrilu služena je molitva koja poziva na duhovno uzrastanje, praštanje i ljubav prema bližnjemu, dok je mitropolit Atanasije podsetio vernike na pravi put kroz post i zajedništvo.
Tokom arhijerejske liturgije u manastiru Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji, mitropolit mileševski uputio je snažnu poruku vernom narodu o veri, ljubavi i našem mestu u svetu koji prolazi kroz promene.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Oni pred kojima se mi, mirjani, ispovedamo, sabrali su se u hramu Svetog Simeona Mirotočivog, gde su učestvovali u liturgiji i Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, uz molitveno prisustvo patrijarha Porfirija.
U atmosferi duboke molitve i zajedništva, sveštenici Eparhije šabačke koji su u mirovini, zajedno sa episkopom Jerotejem, obeležili su praznik Svetog Simeona, slaveći ljubav i snagu svoje službe.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.