U svetinji posvećenoj Arhangelu Gavrilu služena je molitva koja poziva na duhovno uzrastanje, praštanje i ljubav prema bližnjemu, dok je mitropolit Atanasije podsetio vernike na pravi put kroz post i zajedništvo.
U Eparhiji mileševskoj, u manastiru Arhangela Gavrila u Kumanici, 2. marta 2025. godine, služeno je svečano večernje siropusne nedelje, u molitvenom prisustvu mitropolita mileševskog Atanasija, zajedno sa skoro svim sveštenoslužiteljima i monasima Eparhije. Ova bogoslužbena proslava, koja je označila početak duhovnog pripremanja za predstojeći Veliki post, bila je duboko dirljiv trenutak zajedničkog moljenja, pokajanja i pomirenja.
Foto: Eparhija mileševska
Porta manastira Kumanica
Službu je predvodio iguman manastira Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji, otac Petar, dok je Mitropolit Atanasije prisustvovao s blagoslovom i duhovnim nadahnućem. Na kraju bogosluženja, sluđena je molitva Svetog Jefrema Sirina, koja je uz velike metanije osnažila sabrane.
Mitropolit Atanasije obratio se vernicima kraćom, ali veoma dubokom pastirskom poukom, pozivajući ih na razmatranje vlastite duhovne usmerenosti.
- Nalazimo se u podnožju Velikog posta, na početku, da se ponovo postrojimo na pravi put - rekao je vladika, pozivajući okupljene da se podsete na osnovne ciljeve Velikog posta – postizanje duhovne discipline, izgradnju hrišćanskog života i otvaranje srca za ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Podsećajući na reči Prepodobnog Jefrema Sirijskog, mitropolit Atanasije je istakao važnost trodelne molitve – obraćanja Bogu, prihvatanja Hrista kao Predvoditelja života, i ljubavi prema bližnjima.
Foto: Eparhija mileševska
U manastiru Kumanica služeno je svečano večernje siropusne nedelje, u molitvenom prisustvu mitropolita mileševskog Atanasija, zajedno sa skoro svim sveštenoslužiteljima i monasima Eparhije mileševske
- Ne može se čovek spasiti, ne može u zajednici sa Bogom ostati, ako ne postigne tu dvojednu ljubav, ako sebe ne raspne na tom krstu dvojedne ljubavi - rekao je mitropolit, pozivajući sve prisutne na praštanje i uzajamnu pomoć.
Na kraju bogosluženja, vernici su prilazili svom mitropolitu, tražeći oproštaj, a potom su i međusobno razmenjivali bratske zagrljaje i molbe za praštanje, stvarajući tako atmosferu istinske zajedništva i ljubavi. Ovaj trenutak pomirenja bio je još jedno podsećanje na važnost bratstva u Hristu, na poziv da se svi uzajamno podupiru na putu duhovnog uzrastanja.
Foto: Eparhija mileševska
Pojnica manastirskog hrama u Kumanici
Za kraj, nastojatelj manastira Kumanica, arhimandrit Nikolaj, priredio je skromnu, ali ljubaznu trpezu, gde su svi okupljeni imali priliku da se druže i požele jedni drugima srećan i uspešan hod ka Svetlom Vaskrsenju Hristovom. Ovaj susret je bio odraz istinske duhovne zajednice, gde ljubav prema Bogu i bližnjemu postaje temelj svakog hrišćanskog života.
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
U hramovima širom zemlje odjekivaće reči drevne pokajničke himne, dok verni narod, kroz molitvu i metanisanje, započinje Veliki post u smirenju i skrušenosti pred Bogom.
U sredu sedme sedmice po Vaskrsu čitamo važnu pouku jednog od najdubljih duhovnih učitelja pravoslavlja — o tamnoj noći duše, dolasku Gospoda i prepoznavanju Hrista u sopstvenom stradanju
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
U potresnom susretu s poznanicom koja se nakon razvoda preobrazila u osobu punu bola i očajanja, arhimandrit nudi snažan duhovni savet: molitva, ispovest i život sa Hristom nisu kraj, već novi početak.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Post nije samo uzdržavanje od hrane – on je prilika za duhovnu obnovu, pokajanje i pomirenje sa samim sobom i Bogom. Kako post postaje lek za dušu i telo?
Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje.
U Nedelju praštanja, episkop valjevski pozvao je vernike na duboko samoproučavanje, odricanje i duhovnu obnovu kroz Veliki post, ističući važnost svakodnevnog truda na duhovnom uspinjanju.
Vaskršnji post je vreme kada vera nadvladava strah, ljubav pobeđuje gordost, a praštanje otvara put Božijoj milosti. Reči episkopa bihaćko-petrovačkog podsećaju da se duhovna obnova ne ogleda samo u uzdržavanju od hrane, već u čišćenju srca, molitvi i dobrim delima.
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.