U svetinji posvećenoj Arhangelu Gavrilu služena je molitva koja poziva na duhovno uzrastanje, praštanje i ljubav prema bližnjemu, dok je mitropolit Atanasije podsetio vernike na pravi put kroz post i zajedništvo.
U Eparhiji mileševskoj, u manastiru Arhangela Gavrila u Kumanici, 2. marta 2025. godine, služeno je svečano večernje siropusne nedelje, u molitvenom prisustvu mitropolita mileševskog Atanasija, zajedno sa skoro svim sveštenoslužiteljima i monasima Eparhije. Ova bogoslužbena proslava, koja je označila početak duhovnog pripremanja za predstojeći Veliki post, bila je duboko dirljiv trenutak zajedničkog moljenja, pokajanja i pomirenja.
Foto: Eparhija mileševska
Porta manastira Kumanica
Službu je predvodio iguman manastira Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji, otac Petar, dok je Mitropolit Atanasije prisustvovao s blagoslovom i duhovnim nadahnućem. Na kraju bogosluženja, sluđena je molitva Svetog Jefrema Sirina, koja je uz velike metanije osnažila sabrane.
Mitropolit Atanasije obratio se vernicima kraćom, ali veoma dubokom pastirskom poukom, pozivajući ih na razmatranje vlastite duhovne usmerenosti.
- Nalazimo se u podnožju Velikog posta, na početku, da se ponovo postrojimo na pravi put - rekao je vladika, pozivajući okupljene da se podsete na osnovne ciljeve Velikog posta – postizanje duhovne discipline, izgradnju hrišćanskog života i otvaranje srca za ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Podsećajući na reči Prepodobnog Jefrema Sirijskog, mitropolit Atanasije je istakao važnost trodelne molitve – obraćanja Bogu, prihvatanja Hrista kao Predvoditelja života, i ljubavi prema bližnjima.
Foto: Eparhija mileševska
U manastiru Kumanica služeno je svečano večernje siropusne nedelje, u molitvenom prisustvu mitropolita mileševskog Atanasija, zajedno sa skoro svim sveštenoslužiteljima i monasima Eparhije mileševske
- Ne može se čovek spasiti, ne može u zajednici sa Bogom ostati, ako ne postigne tu dvojednu ljubav, ako sebe ne raspne na tom krstu dvojedne ljubavi - rekao je mitropolit, pozivajući sve prisutne na praštanje i uzajamnu pomoć.
Na kraju bogosluženja, vernici su prilazili svom mitropolitu, tražeći oproštaj, a potom su i međusobno razmenjivali bratske zagrljaje i molbe za praštanje, stvarajući tako atmosferu istinske zajedništva i ljubavi. Ovaj trenutak pomirenja bio je još jedno podsećanje na važnost bratstva u Hristu, na poziv da se svi uzajamno podupiru na putu duhovnog uzrastanja.
Foto: Eparhija mileševska
Pojnica manastirskog hrama u Kumanici
Za kraj, nastojatelj manastira Kumanica, arhimandrit Nikolaj, priredio je skromnu, ali ljubaznu trpezu, gde su svi okupljeni imali priliku da se druže i požele jedni drugima srećan i uspešan hod ka Svetlom Vaskrsenju Hristovom. Ovaj susret je bio odraz istinske duhovne zajednice, gde ljubav prema Bogu i bližnjemu postaje temelj svakog hrišćanskog života.
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
U hramovima širom zemlje odjekivaće reči drevne pokajničke himne, dok verni narod, kroz molitvu i metanisanje, započinje Veliki post u smirenju i skrušenosti pred Bogom.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.
Mitropolit mileševski služio prvu liturgiju pređeosvećenih darova u ovom Velikom postu - vernicima preneo poruku o ljubavi, zajedništvu i unutrašnjoj discipline.
Dvojica mitropolita, sveštenstvo i vernici iz više eparhija proslavili su slavu svetinje u kojoj vekovima zrači sila Imena Hristovog i isceljuju se ranjene duše.
Na praznik posvećen Majci Presvete Bogorodice, ali i na Detinjce, bio je mesto okupljanja vernika iz svih krajeva. Uz liturgiju, darove i reči mitropolita Atanasija, proslava u manastiru Svetog Arhangela Gavrila u Kumanici je donela poruke nade, zajedništva i obnove kroz veru.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.