POČEO JE STROGI POST I POTPUNA TIŠINA: Monasi u trodnevnoj molitvi bez hrane i vode!
U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
U Nedelju praštanja, episkop valjevski pozvao je vernike na duboko samoproučavanje, odricanje i duhovnu obnovu kroz Veliki post, ističući važnost svakodnevnog truda na duhovnom uspinjanju.
U Nedelju praštanja, koja nas uvodi u najuzvišeniji period crkvene godine – Veliki post, episkop valjevski Isihije služio je svetu liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Valjevu. Ovaj sveti trenutak, ispunjen duhovnom snagom i milošću, okupio je veliki broj vernika koji su došli da prime duhovnu pouku, pomole se i da zajedno sa svojim episkopom započnu put samoproučavanja, pokajanja i pročišćenja.
U svojoj besedi, vladika Isihije je podsetio sabrane na duboko duhovno značenje Velikog posta, kao i na odgovornost svakog hrišćanina da u tom periodu intenzivira svoju duhovnu borbu i odricanje. On je istakao da je post mnogo više od fizičkog odricanja od hrane; to je, pre svega, duhovno čišćenje koje zahteva smirenost, pokajanje i odlučnost da se postigne veće usklađivanje sa voljom Božjom.
- Živimo ozbiljno i dostojanstveno, ne dozvolimo buri ovog vremena da nas smućuje! Zadobijmo blagodat, jer ako je imamo, mi smo provodnici te iste blagodati i svako ko dođe u kontakt sa nama, takođe je zadobija - poručio je vladika Isihije. On je podsetio verne da je čovek stvoren po Božjem podobiju i da je njegov životna svrha da se stalno uspinje ka savršenstvu, da se sve više upodobljava Bogu i ostvaruje svoju punu duhovnu prirodu.
- Od prvorodnog greha koji su počinili Adam i Eva, ljudska priroda je postala izopačena i grešna, ali čovek krštenjem u ime Svete Trojice i životom u veri može stalno i iznova da se popravlja i vraća Bogu - rekao je vladika, ukazujući na važnost krštenja i svakodnevne borbe sa sopstvenim slabostima.
Post, kao vreme duhovnog pročišćenja, ima poseban značaj, a vladika je pozvao verne da se trude da poste na vodi, ako im to zdravlje i okolnosti dopuštaju, ili da bar „posti blaže“, ali nikako da zanemare ovaj sveti zadatak.
- Niko od nas ne može biti slobodan od jela, ali ne treba da jelo vlada nama - istakao je.
On je podsetio i na važnost odricanja u svim aspektima života, ne samo u hrani, nego i u ponašanju, govoru i mislima.
- Sabirajte blaga dobrih dela, a naročito oprostite i zatražite oproštaj ne apstraktno, nego konkretno - pozvao je vladika. On je, takođe, istakao kako post treba da bude put samoposmatranja, otkrivanja viših vrednosti koje su u nama, a koje možemo dosegnuti kroz pokajanje i trud.
Beseda Episkopa Isihija bila je snažan podsetnik na to da je Veliki post vreme za dublje sagledavanje svog života, trenutak kada možemo da se upitamo o svojim postupcima, o tome šta je zaista bitno i kako da se trudimo da budemo bolji, da budemo ono što nas je Bog stvorio da budemo – ljudi u punom smislu te reči.
U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
Na liturgiji u Sabornom hramu u Podgorici, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, govorio je o pravom smislu posta, opasnostima savremenih ideologija i tri iskušenja koja vernici moraju izbegavati.
Vaskršnji post je vreme kada vera nadvladava strah, ljubav pobeđuje gordost, a praštanje otvara put Božijoj milosti. Reči episkopa bihaćko-petrovačkog podsećaju da se duhovna obnova ne ogleda samo u uzdržavanju od hrane, već u čišćenju srca, molitvi i dobrim delima.
U svetinji posvećenoj Arhangelu Gavrilu služena je molitva koja poziva na duhovno uzrastanje, praštanje i ljubav prema bližnjemu, dok je mitropolit Atanasije podsetio vernike na pravi put kroz post i zajedništvo.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Svetogorski starac otkriva koje osobine su najvažnije za hrišćanski život
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Hrskave spolja, nežne iznutra i pune bogatog krema, ove starinske poslastice vraćaju ukus mrsnih slava kakve pamtimo.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
Post nije samo uzdržavanje od hrane – on je prilika za duhovnu obnovu, pokajanje i pomirenje sa samim sobom i Bogom. Kako post postaje lek za dušu i telo?
Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje.
U hramovima širom zemlje odjekivaće reči drevne pokajničke himne, dok verni narod, kroz molitvu i metanisanje, započinje Veliki post u smirenju i skrušenosti pred Bogom.
Mnoštvo narodnih običaja i bogata trpeza bez mesa obeležavaju ovaj dan, ali njegov vrhunac dolazi uveče, kada u crkvi izgovaramo reči koje otvaraju put ka duhovnoj čistoti – „Oprosti mi!“
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem saopštili su radosnu vest tokom razgovora koji su hiljade vernika pratile uživo.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.