U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
U nedelju, posle Praštalne večeri i molitve pomirenja, monasi su jedni drugima poželeli „dobar post“ i povukli su se u svoje kelije, gde će ostati u molitvi do srede u podne, bez hrane i, u mnogim slučajevima, čak i bez vode.
Od srede u podne do petka prve nedelje Velikog posta, monasi Svete gore drže najstroži post, sa jednim obrokom dnevno, oko tri popodne, kada jedu skromnu hranu bez ulja. Subotom i nedeljom dozvoljeno je malo ulja i vina. Ova posebna monaška tradicija poštuje se vekovima, sledeći kanone pravoslavne crkve.
Svaki dan života monaha tokom posta karakteriše mnoštvo sati molitve, bilo u crkvi, bilo u njihovim kelijama. Provedu osam do deset sati dnevno u bogosluženjima, dok su razgovori i spoljne komunikacije svedeni na minimum.
Strogi post, u kombinaciji sa intenzivnom molitvom, ima poseban značaj u monaškoj tradiciji. Prema pravoslavnoj teologiji, post nije samo period uzdržanja od hrane, već duhovna borba za očišćenje i približavanje Bogu.
Reči starca Mojsija Atonskog
Upokojeni starac Mojsije Atonski, ranije je u intervjuu za sajt Vima Ortodoxias rekao:
- Post je povezan sa molitvom, a uzdržavanje sa milosrđem. To nije obična dijeta, već jedini dobrovoljni dar čoveka Bogu.
GALI TIBBON / AFP / Profimedia
Svetogorski monasi
Takođe je istakao:
- Veliki post je važan za našu duhovnu pripremu pred praznik Vaskrsenja. Bez krsta nema vaskrsenja. Post i molitva nam pomažu da ublažimo naš egoizam i okrenemo se ljubavi i poniznosti.
Na pitanje koliko savremeno društvo može da razume dublje značenje posta, starac Mojsije Atonski je odgovorio:
- Ljudi danas kažu da su umorni od života, ali ne prave nikakve napore za duhovnu promenu. Podvrgavaju se strogim dijetama, ali ne poste. Idemo psihologu, sate provodimo pred televizorom, ali u crkvu ne kročimo.
Post kao duhovno ogledalo
Veliki post je period samospoznaje i duhovnog preporoda. Kao što kažu oci Crkve:
- Post je ogledalo koje otkriva naše stvarno stanje.
Kroz post, molitvu i askizu, vernici se pozivaju da se pripreme za vrhunski događaj u pravoslavlju, Vaskrsenje Hristovo. Ovaj put, kako ga praktikuju monasi Svete gore, vodi ka spasenju i božanskoj milosti.
Uz pravu pripremu, post može biti duhovno ispunjujuće iskustvo, a ne samo strogo uzdržavanje od hrane. Pred vama su saveti koji će vam pomoći da ga započnete smireno i sa radošću.
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Arhimandrit Metodije iz srpske carske lavre na Svetoj gori poručuje da uzdržanje nije samo telesni podvig, već poziv na unutrašnju promenu kroz praštanje, milosrđe i ljubav prema bližnjima.
Post nije samo uzdržavanje od hrane – on je prilika za duhovnu obnovu, pokajanje i pomirenje sa samim sobom i Bogom. Kako post postaje lek za dušu i telo?
Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje.
U Nedelju praštanja, episkop valjevski pozvao je vernike na duboko samoproučavanje, odricanje i duhovnu obnovu kroz Veliki post, ističući važnost svakodnevnog truda na duhovnom uspinjanju.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.