U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
U nedelju, posle Praštalne večeri i molitve pomirenja, monasi su jedni drugima poželeli „dobar post“ i povukli su se u svoje kelije, gde će ostati u molitvi do srede u podne, bez hrane i, u mnogim slučajevima, čak i bez vode.
Od srede u podne do petka prve nedelje Velikog posta, monasi Svete gore drže najstroži post, sa jednim obrokom dnevno, oko tri popodne, kada jedu skromnu hranu bez ulja. Subotom i nedeljom dozvoljeno je malo ulja i vina. Ova posebna monaška tradicija poštuje se vekovima, sledeći kanone pravoslavne crkve.
Svaki dan života monaha tokom posta karakteriše mnoštvo sati molitve, bilo u crkvi, bilo u njihovim kelijama. Provedu osam do deset sati dnevno u bogosluženjima, dok su razgovori i spoljne komunikacije svedeni na minimum.
Strogi post, u kombinaciji sa intenzivnom molitvom, ima poseban značaj u monaškoj tradiciji. Prema pravoslavnoj teologiji, post nije samo period uzdržanja od hrane, već duhovna borba za očišćenje i približavanje Bogu.
Reči starca Mojsija Atonskog
Upokojeni starac Mojsije Atonski, ranije je u intervjuu za sajt Vima Ortodoxias rekao:
- Post je povezan sa molitvom, a uzdržavanje sa milosrđem. To nije obična dijeta, već jedini dobrovoljni dar čoveka Bogu.
GALI TIBBON / AFP / Profimedia
Svetogorski monasi
Takođe je istakao:
- Veliki post je važan za našu duhovnu pripremu pred praznik Vaskrsenja. Bez krsta nema vaskrsenja. Post i molitva nam pomažu da ublažimo naš egoizam i okrenemo se ljubavi i poniznosti.
Na pitanje koliko savremeno društvo može da razume dublje značenje posta, starac Mojsije Atonski je odgovorio:
- Ljudi danas kažu da su umorni od života, ali ne prave nikakve napore za duhovnu promenu. Podvrgavaju se strogim dijetama, ali ne poste. Idemo psihologu, sate provodimo pred televizorom, ali u crkvu ne kročimo.
Post kao duhovno ogledalo
Veliki post je period samospoznaje i duhovnog preporoda. Kao što kažu oci Crkve:
- Post je ogledalo koje otkriva naše stvarno stanje.
Kroz post, molitvu i askizu, vernici se pozivaju da se pripreme za vrhunski događaj u pravoslavlju, Vaskrsenje Hristovo. Ovaj put, kako ga praktikuju monasi Svete gore, vodi ka spasenju i božanskoj milosti.
Uz pravu pripremu, post može biti duhovno ispunjujuće iskustvo, a ne samo strogo uzdržavanje od hrane. Pred vama su saveti koji će vam pomoći da ga započnete smireno i sa radošću.
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Uoči početka posta posvećenog Svetim apostolima Petru i Pavlu, pravoslavni vernici danas se okupljaju u krugu porodice, mole se, praštaju i spremaju srce za vreme uzdržanja, pokajanja i smirenja koje sledi od sutra.
U srcu Atosa, u administrativnom centru Kareja, nalazi se posebna posnica koja u tišini čuva nasleđe Svetog Save, mesto neprekidne molitve i stroge posvećenosti, koje ima duboku duhovnu tradiciju i istorijski značaj.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.