U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
U nedelju, posle Praštalne večeri i molitve pomirenja, monasi su jedni drugima poželeli „dobar post“ i povukli su se u svoje kelije, gde će ostati u molitvi do srede u podne, bez hrane i, u mnogim slučajevima, čak i bez vode.
Od srede u podne do petka prve nedelje Velikog posta, monasi Svete gore drže najstroži post, sa jednim obrokom dnevno, oko tri popodne, kada jedu skromnu hranu bez ulja. Subotom i nedeljom dozvoljeno je malo ulja i vina. Ova posebna monaška tradicija poštuje se vekovima, sledeći kanone pravoslavne crkve.
Svaki dan života monaha tokom posta karakteriše mnoštvo sati molitve, bilo u crkvi, bilo u njihovim kelijama. Provedu osam do deset sati dnevno u bogosluženjima, dok su razgovori i spoljne komunikacije svedeni na minimum.
Strogi post, u kombinaciji sa intenzivnom molitvom, ima poseban značaj u monaškoj tradiciji. Prema pravoslavnoj teologiji, post nije samo period uzdržanja od hrane, već duhovna borba za očišćenje i približavanje Bogu.
Reči starca Mojsija Atonskog
Upokojeni starac Mojsije Atonski, ranije je u intervjuu za sajt Vima Ortodoxias rekao:
- Post je povezan sa molitvom, a uzdržavanje sa milosrđem. To nije obična dijeta, već jedini dobrovoljni dar čoveka Bogu.
GALI TIBBON / AFP / Profimedia
Svetogorski monasi
Takođe je istakao:
- Veliki post je važan za našu duhovnu pripremu pred praznik Vaskrsenja. Bez krsta nema vaskrsenja. Post i molitva nam pomažu da ublažimo naš egoizam i okrenemo se ljubavi i poniznosti.
Na pitanje koliko savremeno društvo može da razume dublje značenje posta, starac Mojsije Atonski je odgovorio:
- Ljudi danas kažu da su umorni od života, ali ne prave nikakve napore za duhovnu promenu. Podvrgavaju se strogim dijetama, ali ne poste. Idemo psihologu, sate provodimo pred televizorom, ali u crkvu ne kročimo.
Post kao duhovno ogledalo
Veliki post je period samospoznaje i duhovnog preporoda. Kao što kažu oci Crkve:
- Post je ogledalo koje otkriva naše stvarno stanje.
Kroz post, molitvu i askizu, vernici se pozivaju da se pripreme za vrhunski događaj u pravoslavlju, Vaskrsenje Hristovo. Ovaj put, kako ga praktikuju monasi Svete gore, vodi ka spasenju i božanskoj milosti.
Uz pravu pripremu, post može biti duhovno ispunjujuće iskustvo, a ne samo strogo uzdržavanje od hrane. Pred vama su saveti koji će vam pomoći da ga započnete smireno i sa radošću.
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Arhimandrit Metodije iz srpske carske lavre na Svetoj gori poručuje da uzdržanje nije samo telesni podvig, već poziv na unutrašnju promenu kroz praštanje, milosrđe i ljubav prema bližnjima.
Post nije samo uzdržavanje od hrane – on je prilika za duhovnu obnovu, pokajanje i pomirenje sa samim sobom i Bogom. Kako post postaje lek za dušu i telo?
Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje.
U Nedelju praštanja, episkop valjevski pozvao je vernike na duboko samoproučavanje, odricanje i duhovnu obnovu kroz Veliki post, ističući važnost svakodnevnog truda na duhovnom uspinjanju.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.