Foto: SPCPatrijarh Porfirije i vikarni episkopi: hvostanski Aleksej i novobrdski Ilarion
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
Na Nedelju praštanja, dan kada se pripremamo za početak Velikog posta, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u hramu Svetog Save na Vračaru, u prisustvu vernog naroda i brojnih sveštenika. Ovaj liturgijski trenutak imao je duboko duhovno značenje, jer je ujedno bila prilika za rukopoloženje đakona Nemanje Kalema u čin sveštenika.
Patrijarhu Porfiriju su sasluživali vikarni episkopi: hvostanski Aleksej i novobrdski Ilarion, kao i brojno sveštenstvo, među kojima i protojereji-stavrofori Radivoje Panić i Jovica Vićentijević, zajedno sa protojerejem Đorđem Stojisavljevićem, šefom Kabineta patrijarha srpskog, te jerejima i đakonima iz raznih krajeva prestonoga Beograda.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije i vikarni episkopi: hvostanski Aleksej i novobrdski Ilarion
U svojoj besedi, patrijarh je govorio o važnosti ispravnog stava prema postu, koji nije samo fizičko uzdržavanje, već duhovna vežba koja nas poziva na unutrašnju transformaciju i ljubav prema Bogu i bližnjima. On je podsetio okupljene na reči apostola Pavla, koji upozorava da post ne sme biti razlog za osudu drugih, već treba da bude izraz naše duhovne borbe i ljubavi prema Bogu. Patrijarh je istakao da post treba da bude duhovni odgovor na Božju ljubav, a ne cilj sam po sebi.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije i vikarni episkopi: hvostanski Aleksej i novobrdski Ilarion
- Važno je da imamo ispravan stav prema postu, da ga vidimo kao duhovnu vežbu, a ne kao cilj; da to vidimo kao ispunjavanje zakona Božjeg i kao odgovor na ljubav Božju, kao izraz naše lične potrebe i potvrdu ljubavi prema Bogu i bližnjima - poručio je patrijarh Porfirije, podsećajući prisutne da pravi post vodi ka duhovnoj obnovi i preobražaju.
Na kraju, patrijarh je sa puno ljubavi i pažnje uputio očinsku pouku svim vernicima, podsećajući ih na to da je Nedelja praštanja poziv na unutrašnje očišćenje i pomirenje.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije rukopoložio je đakona Nemanju Kalema u čin sveštenika
- Neka je na zdravlje i spasenje, braćo i sestre, molitva i sveto pričešće... Pozvani smo da jedni drugima praštamo, jer to je i gromoglasna poruka današnjeg Evanđelja: ako mi ne oprostimo jedni drugima, neće i ne može da oprosti Gospod nama - rekao je patrijarh, pozivajući na međusobno pomirenje i praštanje.
Svoju besedu završio je apelom na vernike da oproste, ne samo jedni drugima, već i svim prisutnima, uključujući i njega samog kao svog duhovnog vođu. On je lično zamolio sve prisutne da mu oproste na svakom, možda nesvesnom, postupku koji je mogao nekoga povrediti. Patrijarh je istakao da je pravilo praštanja temelj duhovnog života, te da post koji predstoji treba biti ispunjen pokajanjem, molitvom i ljubavlju kako bi svi zajedno učestvovali u pobedi Hristove – pobedi nad smrću, grehom i đavolom.
- Oprostite i neka Bog svima prosti, i vama ovde sabranima, i punoći naše Crkve. Neka je blagosloven predstojeći post - zaključio je patrijarh Porfirije, pozivajući sve na zajedničku duhovnu obnovu i radost Vaskrsenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve je, u besedi koja nas poziva na duboko samoispitivanje, ukazao na značaj smirenja kao puta ka Hristu i istinskoj duhovnoj obnovi.
U malom hramu Svetog Save na Vračaru, u prisustvu episkopa i sveštenstva, osvećeni su antiminsi za beogradske crkve, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio vernike na snagu vere i put ka Bogu.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Na radnom sastanku u najvećoj srpskoj pravoslavnoj svetinji istaknuta je uloga države u završetku radova i dogovoren nastavak mozaicnog ukrašavanja, kojim će hram dobiti potpuni duhovni i umetnički sjaj.
Na praznik Pedesetnice, u prisustvu patrijarha Porfirija i vladike Siluana, sveta relikvija – leva ruka prvog srpskog arhiepiskopa – ispraćena je iz Hrama Svetog Save ka svetinji kraj Prijepolja.
Sednica kojom je predsedavao patrijarh Porfirije bila je povod za parastos ktitorima, ali i snažno podsećanje na neugaslu želju srpskog naroda da na mestu stradanja nikne duhovni svetionik celog naroda.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.