Duhovna riznica 02.03.2025 | 11:02

DANAS SU BELE POKLADE I PRAŠTALNO VEČE: Evo šta pravoslavni vernici treba da urade na današnji dan

Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
DANAS SU BELE POKLADE I PRAŠTALNO VEČE: Evo šta pravoslavni vernici treba da urade na današnji dan
TANJUG/ FOTO SRNA/ Borislav Zdrinja/ bg Metanija

Molitve, običaji i snaga zajedništva podsećaju nas na značaj praštanja i duhovne pripreme za Veliki post i najveći hrišćanski praznik.

Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi praznik Svetog velikomučenika Teodora, 2. marta 2025. godine, obeležavamo i Bele poklade, poslednji dan pred početak Velikog posta. Ovaj dan nosi duboko ukorenjene običaje i tradiciju, koji su kroz vekove oblikovali duhovni i kulturni identitet našeg naroda. 

U pravoslavnoj tradiciji, Bele poklade predstavljaju završni trenutak pred početak Velikog posta, perioda posvećenog duhovnoj pripremi za najveći hrišćanski praznik – Vaskrs. Ovaj dan je vreme kada vernici, okupljeni u zajedništvu, obeležavaju kraj zimske sezone i pripremaju se za duhovnu obnovu koju donosi proleće. 

U narodnoj tradiciji, Bele poklade su poznate i kao "zimske poklade". Obeležavaju se porodičnim okupljanjima i raznim igrama, a sve u cilju ispraćaja zime i dočeka proleća. Ovi običaji su prilagođeni različitim lokalnim tradicijama, iako se od kraja do kraja mogu razlikovati. Ipak, svi su prožeti veseljem, zajedništvom i nadom u novi početak. 

TANJUG/ FOTO SRNA/ Borislav Zdrinja/ bg
U toku večernjeg bogosluženja na Praštalnoj večeri, sveštenici i vernici pristupaju jedni drugima u skrušenosti i klanjajući se praštaju

Istoga dana, u predvečerje, verni narod odlazi u svoje parohijske hramove na Praštalno veče. U toku večernjeg bogosluženja na Praštalnoj večeri, sveštenici i vernici pristupaju jedni drugima u miru i skrušenosti, klanjajući se i izgovarajući reči: „Oprosti mi, brate/sestro“, na što se odgovara: „Bog ti oprosti i ja ti opraštam.“ U tom trenutku, uz molitvu, vernici stavljaju ruku na rame osobe ispred ili pored njih, čime se simbolički povezuju u zajedničkom praštanju. Ovaj uzvišeni čin odražava našu spremnost da očistimo srce od gneva i mržnje, otvarajući ga za blagoslov Božiji.

Praštalno veče je poziv na pripremu duše za post, jer bez istinskog oproštaja, post se svodi samo na telesno uzdržavanje, lišeno duhovne dubine. Kroz međusobno praštanje, oslobađamo se tereta koji nas drži vezane za svetovne brige i otvaramo put za duhovni rast i zajedništvo sa Hristom. 

Srpska pravoslavna crkva, kroz vekove, čuvala je i negovala ove običaje, istovremeno pružajući duhovno vođstvo i smernice vernicima. Crkva je uvek isticala značaj zajedništva, ljubavi i poštovanja tradicije, što su vrednosti koje su oblikovale naš narod.

Obeležavanje Belih poklada nije samo običajna praksa; ono je izraz naše kulture, povezivanja sa precima i posvećenosti očuvanju tradicije. U današnjem svetu, gde su mnoge vrednosti izložene izazovima, ovakvi običaji pružaju stabilnost i osećaj pripadnosti.