Molitve, običaji i snaga zajedništva podsećaju nas na značaj praštanja i duhovne pripreme za Veliki post i najveći hrišćanski praznik.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi praznik Svetog velikomučenika Teodora, 2. marta 2025. godine, obeležavamo i Bele poklade, poslednji dan pred početak Velikog posta. Ovaj dan nosi duboko ukorenjene običaje i tradiciju, koji su kroz vekove oblikovali duhovni i kulturni identitet našeg naroda.
U pravoslavnoj tradiciji, Bele poklade predstavljaju završni trenutak pred početak Velikog posta, perioda posvećenog duhovnoj pripremi za najveći hrišćanski praznik – Vaskrs. Ovaj dan je vreme kada vernici, okupljeni u zajedništvu, obeležavaju kraj zimske sezone i pripremaju se za duhovnu obnovu koju donosi proleće.
U narodnoj tradiciji, Bele poklade su poznate i kao "zimske poklade". Obeležavaju se porodičnim okupljanjima i raznim igrama, a sve u cilju ispraćaja zime i dočeka proleća. Ovi običaji su prilagođeni različitim lokalnim tradicijama, iako se od kraja do kraja mogu razlikovati. Ipak, svi su prožeti veseljem, zajedništvom i nadom u novi početak.
TANJUG/ FOTO SRNA/ Borislav Zdrinja/ bg
U toku večernjeg bogosluženja na Praštalnoj večeri, sveštenici i vernici pristupaju jedni drugima u skrušenosti i klanjajući se praštaju
Istoga dana, u predvečerje, verni narod odlazi u svoje parohijske hramove na Praštalno veče. U toku večernjeg bogosluženja na Praštalnoj večeri, sveštenici i vernici pristupaju jedni drugima u miru i skrušenosti, klanjajući se i izgovarajući reči: „Oprosti mi, brate/sestro“, na što se odgovara: „Bog ti oprosti i ja ti opraštam.“ U tom trenutku, uz molitvu, vernici stavljaju ruku na rame osobe ispred ili pored njih, čime se simbolički povezuju u zajedničkom praštanju. Ovaj uzvišeni čin odražava našu spremnost da očistimo srce od gneva i mržnje, otvarajući ga za blagoslov Božiji.
Praštalno veče je poziv na pripremu duše za post, jer bez istinskog oproštaja, post se svodi samo na telesno uzdržavanje, lišeno duhovne dubine. Kroz međusobno praštanje, oslobađamo se tereta koji nas drži vezane za svetovne brige i otvaramo put za duhovni rast i zajedništvo sa Hristom.
Srpska pravoslavna crkva, kroz vekove, čuvala je i negovala ove običaje, istovremeno pružajući duhovno vođstvo i smernice vernicima. Crkva je uvek isticala značaj zajedništva, ljubavi i poštovanja tradicije, što su vrednosti koje su oblikovale naš narod.
Obeležavanje Belih poklada nije samo običajna praksa; ono je izraz naše kulture, povezivanja sa precima i posvećenosti očuvanju tradicije. U današnjem svetu, gde su mnoge vrednosti izložene izazovima, ovakvi običaji pružaju stabilnost i osećaj pripadnosti.
Uz pravu pripremu, post može biti duhovno ispunjujuće iskustvo, a ne samo strogo uzdržavanje od hrane. Pred vama su saveti koji će vam pomoći da ga započnete smireno i sa radošću.
U praksi, post podrazumeva uzdržavanje od određenih vrsta hrane, kao što su meso, mlečni proizvodi i alkohol, ali i od neumerenih uživanja u svim telesnim zadovoljstvima.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za subotu siropusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik piše o tome kako je duša, zaboravivši svoje više osobine, od prostih telesnih potreba stvorila strasti koje muče i nju i telo.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
U molitvenoj poruci upućenoj Patrijarhu Porfiriju i srpskom narodu, poglavar Rumunske pravoslavne crkve izrazio je duboko saučešće povodom nesreće na železničkoj stanici u Novom Sadu i pozvao na zajedničku molitvu za mir duša stradalih i brz oporavak povređenih.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.
Od povratka sa liturgije i lomljenja česnice do molitve, zajedništva i jela pripremljenih s merom - priča o prazničnoj trpezi koja ne počiva na obilju, već na smislu, zahvalnosti i porodičnoj slozi.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.