Molitve, običaji i snaga zajedništva podsećaju nas na značaj praštanja i duhovne pripreme za Veliki post i najveći hrišćanski praznik.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi praznik Svetog velikomučenika Teodora, 2. marta 2025. godine, obeležavamo i Bele poklade, poslednji dan pred početak Velikog posta. Ovaj dan nosi duboko ukorenjene običaje i tradiciju, koji su kroz vekove oblikovali duhovni i kulturni identitet našeg naroda.
U pravoslavnoj tradiciji, Bele poklade predstavljaju završni trenutak pred početak Velikog posta, perioda posvećenog duhovnoj pripremi za najveći hrišćanski praznik – Vaskrs. Ovaj dan je vreme kada vernici, okupljeni u zajedništvu, obeležavaju kraj zimske sezone i pripremaju se za duhovnu obnovu koju donosi proleće.
U narodnoj tradiciji, Bele poklade su poznate i kao "zimske poklade". Obeležavaju se porodičnim okupljanjima i raznim igrama, a sve u cilju ispraćaja zime i dočeka proleća. Ovi običaji su prilagođeni različitim lokalnim tradicijama, iako se od kraja do kraja mogu razlikovati. Ipak, svi su prožeti veseljem, zajedništvom i nadom u novi početak.
TANJUG/ FOTO SRNA/ Borislav Zdrinja/ bg
U toku večernjeg bogosluženja na Praštalnoj večeri, sveštenici i vernici pristupaju jedni drugima u skrušenosti i klanjajući se praštaju
Istoga dana, u predvečerje, verni narod odlazi u svoje parohijske hramove na Praštalno veče. U toku večernjeg bogosluženja na Praštalnoj večeri, sveštenici i vernici pristupaju jedni drugima u miru i skrušenosti, klanjajući se i izgovarajući reči: „Oprosti mi, brate/sestro“, na što se odgovara: „Bog ti oprosti i ja ti opraštam.“ U tom trenutku, uz molitvu, vernici stavljaju ruku na rame osobe ispred ili pored njih, čime se simbolički povezuju u zajedničkom praštanju. Ovaj uzvišeni čin odražava našu spremnost da očistimo srce od gneva i mržnje, otvarajući ga za blagoslov Božiji.
Praštalno veče je poziv na pripremu duše za post, jer bez istinskog oproštaja, post se svodi samo na telesno uzdržavanje, lišeno duhovne dubine. Kroz međusobno praštanje, oslobađamo se tereta koji nas drži vezane za svetovne brige i otvaramo put za duhovni rast i zajedništvo sa Hristom.
Srpska pravoslavna crkva, kroz vekove, čuvala je i negovala ove običaje, istovremeno pružajući duhovno vođstvo i smernice vernicima. Crkva je uvek isticala značaj zajedništva, ljubavi i poštovanja tradicije, što su vrednosti koje su oblikovale naš narod.
Obeležavanje Belih poklada nije samo običajna praksa; ono je izraz naše kulture, povezivanja sa precima i posvećenosti očuvanju tradicije. U današnjem svetu, gde su mnoge vrednosti izložene izazovima, ovakvi običaji pružaju stabilnost i osećaj pripadnosti.
Uz pravu pripremu, post može biti duhovno ispunjujuće iskustvo, a ne samo strogo uzdržavanje od hrane. Pred vama su saveti koji će vam pomoći da ga započnete smireno i sa radošću.
U praksi, post podrazumeva uzdržavanje od određenih vrsta hrane, kao što su meso, mlečni proizvodi i alkohol, ali i od neumerenih uživanja u svim telesnim zadovoljstvima.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za subotu siropusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik piše o tome kako je duša, zaboravivši svoje više osobine, od prostih telesnih potreba stvorila strasti koje muče i nju i telo.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog prepodobnog Nikitu Ispovednika po starom kalendaru, dok po novom kalendaru obeležavaju Svetog Timoteja. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Josipa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dok se trpeze sklanjaju, a hramovi pune narodom koji jedni drugima traži oproštaj, ovo je trenutak kada se odlučuje da li će post biti puka forma ili početak istinske unutrašnje promene.
Mnoštvo narodnih običaja i bogata trpeza bez mesa obeležavaju ovaj dan, ali njegov vrhunac dolazi uveče, kada u crkvi izgovaramo reči koje otvaraju put ka duhovnoj čistoti – „Oprosti mi!“
Pravoslavna crkva nalaže da se Bele poklade provedu u duhu smirenja, pomirenja i praštanja, da se zatraži oproštaj od bližnjih i da se sa čistim srcem uđe u dane posta, molitve i pokajanja.
U svetinji posvećenoj Arhangelu Gavrilu služena je molitva koja poziva na duhovno uzrastanje, praštanje i ljubav prema bližnjemu, dok je mitropolit Atanasije podsetio vernike na pravi put kroz post i zajedništvo.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
U manastiru Vatoped vekovima se čuvaju brojna svedočanstva bračnih parova koji su, posle dugogodišnje borbe za potomstvo, dobili decu moleći se pred ovom svetinjom.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
Jednostavan recept iz rerne koji spaja blage začine i pun ukus, idealan za dane posta na ulju i brz, zdrav obrok koji se lako uvodi u svakodnevnu trpezu.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.