Molitve, običaji i snaga zajedništva podsećaju nas na značaj praštanja i duhovne pripreme za Veliki post i najveći hrišćanski praznik.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi praznik Svetog velikomučenika Teodora, 2. marta 2025. godine, obeležavamo i Bele poklade, poslednji dan pred početak Velikog posta. Ovaj dan nosi duboko ukorenjene običaje i tradiciju, koji su kroz vekove oblikovali duhovni i kulturni identitet našeg naroda.
U pravoslavnoj tradiciji, Bele poklade predstavljaju završni trenutak pred početak Velikog posta, perioda posvećenog duhovnoj pripremi za najveći hrišćanski praznik – Vaskrs. Ovaj dan je vreme kada vernici, okupljeni u zajedništvu, obeležavaju kraj zimske sezone i pripremaju se za duhovnu obnovu koju donosi proleće.
U narodnoj tradiciji, Bele poklade su poznate i kao "zimske poklade". Obeležavaju se porodičnim okupljanjima i raznim igrama, a sve u cilju ispraćaja zime i dočeka proleća. Ovi običaji su prilagođeni različitim lokalnim tradicijama, iako se od kraja do kraja mogu razlikovati. Ipak, svi su prožeti veseljem, zajedništvom i nadom u novi početak.
TANJUG/ FOTO SRNA/ Borislav Zdrinja/ bg
U toku večernjeg bogosluženja na Praštalnoj večeri, sveštenici i vernici pristupaju jedni drugima u skrušenosti i klanjajući se praštaju
Istoga dana, u predvečerje, verni narod odlazi u svoje parohijske hramove na Praštalno veče. U toku večernjeg bogosluženja na Praštalnoj večeri, sveštenici i vernici pristupaju jedni drugima u miru i skrušenosti, klanjajući se i izgovarajući reči: „Oprosti mi, brate/sestro“, na što se odgovara: „Bog ti oprosti i ja ti opraštam.“ U tom trenutku, uz molitvu, vernici stavljaju ruku na rame osobe ispred ili pored njih, čime se simbolički povezuju u zajedničkom praštanju. Ovaj uzvišeni čin odražava našu spremnost da očistimo srce od gneva i mržnje, otvarajući ga za blagoslov Božiji.
Praštalno veče je poziv na pripremu duše za post, jer bez istinskog oproštaja, post se svodi samo na telesno uzdržavanje, lišeno duhovne dubine. Kroz međusobno praštanje, oslobađamo se tereta koji nas drži vezane za svetovne brige i otvaramo put za duhovni rast i zajedništvo sa Hristom.
Srpska pravoslavna crkva, kroz vekove, čuvala je i negovala ove običaje, istovremeno pružajući duhovno vođstvo i smernice vernicima. Crkva je uvek isticala značaj zajedništva, ljubavi i poštovanja tradicije, što su vrednosti koje su oblikovale naš narod.
Obeležavanje Belih poklada nije samo običajna praksa; ono je izraz naše kulture, povezivanja sa precima i posvećenosti očuvanju tradicije. U današnjem svetu, gde su mnoge vrednosti izložene izazovima, ovakvi običaji pružaju stabilnost i osećaj pripadnosti.
Uz pravu pripremu, post može biti duhovno ispunjujuće iskustvo, a ne samo strogo uzdržavanje od hrane. Pred vama su saveti koji će vam pomoći da ga započnete smireno i sa radošću.
U praksi, post podrazumeva uzdržavanje od određenih vrsta hrane, kao što su meso, mlečni proizvodi i alkohol, ali i od neumerenih uživanja u svim telesnim zadovoljstvima.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za subotu siropusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik piše o tome kako je duša, zaboravivši svoje više osobine, od prostih telesnih potreba stvorila strasti koje muče i nju i telo.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Obučena u skromni redovnički habit, sa maramom na glavi i osmehom punim mira, sestra Eva, koja sada ima 21 godinu, obilazi barove, pijace i prodavnice u saveznoj državi Gojas, prodajući brojanice i šireći poruke Isusa i Bogorodice.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
Današnja izgled crkva je dobila 1876. godine, kada je sazidana spoljašnja priprata, a osim crkve u manastirskom kompleksu izgrađeni su i sačuvani stari konaci i drugi prateći objekti.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Mnoštvo narodnih običaja i bogata trpeza bez mesa obeležavaju ovaj dan, ali njegov vrhunac dolazi uveče, kada u crkvi izgovaramo reči koje otvaraju put ka duhovnoj čistoti – „Oprosti mi!“
U svetinji posvećenoj Arhangelu Gavrilu služena je molitva koja poziva na duhovno uzrastanje, praštanje i ljubav prema bližnjemu, dok je mitropolit Atanasije podsetio vernike na pravi put kroz post i zajedništvo.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
U sredu sedme sedmice po Vaskrsu čitamo važnu pouku jednog od najdubljih duhovnih učitelja pravoslavlja — o tamnoj noći duše, dolasku Gospoda i prepoznavanju Hrista u sopstvenom stradanju
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U potresnom susretu s poznanicom koja se nakon razvoda preobrazila u osobu punu bola i očajanja, arhimandrit nudi snažan duhovni savet: molitva, ispovest i život sa Hristom nisu kraj, već novi početak.