Duhovna riznica 01.03.2025 | 05:00

„NI SELJAK NE MUČI LENJIVU STOKU KAO ŠTO ČOVEK MUČI SEBE“: Opomena Svetog Teofana čoveku koji je, umesto da vlada svojim telom, postao njegov rob

Izvor: Misli za svaki dan u godini
„NI SELJAK NE MUČI LENJIVU STOKU KAO ŠTO ČOVEK MUČI SEBE“: Opomena Svetog Teofana čoveku koji je, umesto da vlada svojim telom, postao njegov rob
Schutterstock Stres je prvi okidač za skok šećera

U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za subotu siropusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik piše o tome kako je duša, zaboravivši svoje više osobine, od prostih telesnih potreba stvorila strasti koje muče i nju i telo.

U danima kada se pripremamo za Veliki post, reči Svetog Teofana Zatvornika zvuče kao otrežnjujući podsetnik na pogrešan put kojim je savremeni čovek krenuo. Umesto da telo drži u uzdržanju, on ga preopterećuje neumerenošću – proždrljivošću, pijanstvom, bludom i neprekidnom potragom za zabavom.

Svetitelj u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini za subotu siropusne sedmice piše da se danas telo ne raspinje odricanjem, već njegovim neumornim zadovoljenjem, koje ga muči više nego što bi ga mučio i najnemilosrdniji gospodar. Njegove reči postavljaju pitanje: da li smo izgubili meru i zaboravili pravi smisao uzdržanja?

"A koji su Hristovi, raspeše telo sa strastima i željama. U naše vreme se obrnuo ovaj poredak: sada ne raspinju telo sa njegovim strastima i željama, nego sa proždrljivošću, sa pijanstvom, bludom, igranjem i zabavljanjem! Ni najnemilosrdniji seljak ne muči toliko svoju lenjivu stoku.

Kada bi naše telo dobilo slobodu i razum, njegova prva reč bi bila prekor protiv svoje gospodarice-duše, tj. što se ona nezakonito umešala u njegova dela, unela u njega strasti koje su mu strane i muči ga upražnjavajući ih. Zapravo, potrebe našeg tela su proste i bestrasne.

Pogledajte na životinje: ne prejedaju se, ne spavaju preko mere, zadovoljavaju svoje telesne potrebe u određeno vreme i zatim čitavu godinu ostaju mirne. Jedino je duša, zaboravivši svoje bolje osobine, iz prostih potreba tela izazvala mnoštvo protivprirodnih stremljenja koja su, po svojoj neumerenosti, postala protivprirodna i telu.

Stoga je, da bi se od duše odsekle telesne strasti, nophodno raspinjati telo, samo u sasvim suprotnom smislu od navedenog, tj. ne davati mu dovoljno ni onog što mu je potrebno, ili zadovoljavati njegove potrebe u mnogo manjoj meri nego što zahteva njegova priroda."