Veliki pravoslavni duhovnik iz 19. veka podseća da bez poslušnosti Bogu nema ni večne bliskosti, čak ni među najbližima.
Bliskost među ljudima ne meri se samo krvnim vezama, već i duhovnim srodstvom koje se ostvaruje kroz Hrista i zajedništvo u Crkvi. Na ovu istinu nas je podsećao veliki ruski duhovnik i tumač unutrašnjeg života hrišćanina Sveti Teofan Zatvornik.
- Na zemlji je duhovno srodstvo nešto sasvim drugo od prirodnog, i ukoliko poslednje nije u saglasju sa prvim, ono se hladi i sasvim iščezava. Krvni srodnici postaju strani jedan drugome. Na to nas je uputio Gospod kada je rekao “Ko je brat Moj i mati Moja?” i odgovorio “Onaj koji tvori volju Oca Mojega.” Ako je na zemlji tako, na nebu će se to ispoljiti krajnjom silinom, posebno nakon Poslednjeg Suda - govorio je Sveti Teofan.
Sveti Teofan jasno pokazuje da se ljudska bliskost ne može meriti samo telesnim vezama krvi i roda. Porodica je, naravno, sveta i važna u hrišćanskom životu, ali prava bliskost se zasniva na zajedničkom hodu ka spasenju. Kada se u porodici ne gradi život u Hristu, prirodna veza slabi i postaje prazna, dok ona koja je osveštana verom i vršenjem volje Božje postaje neraskidiva.
Ovo učenje oslanja se na reči samog Gospoda, koji je ukazao da je istinsko bratstvo ono koje se gradi kroz poslušnost Bogu. U tom smislu, Crkva je mesto gde se svi verni rađaju duhovno i postaju deo jedne porodice – porodice Božje.
Sveti Teofan podseća da će se ova istina u potpunosti otkriti na nebu, naročito nakon Poslednjeg Suda, kada će biti jasno da samo oni koji su tvorili volju Očevu ostaju u večnom zajedništvu. To je poziv svim hrišćanima da već ovde na zemlji teže duhovnom srodstvu, jer ono vodi u Carstvo nebesko.
Čitanje Jevanđelja za utorak 2. sedmice po Duhovima
Foto: SPC
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 86 (4,4-12)
4. A onome koji radi, ne računa se plata po milosti nego po dugu; 5. Onome pak koji ne radi, a veruje u Onoga koji opravdava grešnika, računa se vera njegova u pravednost. 6. Kao što i David govori da je blažen onaj čovjek kome Bog uračunava pravednost bez dela: 7. blaženi su oni kojima se oprostiše bezakonja i kojima se pokriše gresi. 8. Blažen je čovjek kome Gospod ne uračuna greh. 9. Ovo blaženstvo, dakle, da li se odnosi na obrezanje ili i na neobrezanje? Jer govorimo da se Avraamu uračuna vera u pravednost.
10. Kako mu se, dakle, uračuna? Kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju. 11. I primi znak obrezanja, pečat pravednosti vere koju imaše u neobrezanju, da bi on bio otac sviju koji veruju u neobrezanju, da se i njima uračuna u pravednost; 12. i da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vere oca našega Avraama koju imaše u neobrezanju.
Jevanđelje po Mateju, začalo 22 (7,15-21)
15. Čuvajte se lažnih proroka, koji vam dolaze u odelu ovčijem, a iznutra su vuci grabljivi. 16. Po plodovima njihovim poznaćete ih. Eda li se bere sa trnja grožđe, ili sa čička smokve? 17. Tako svako dobro drvo plodove dobre rađa, a zlo drvo plodove zle rađa. 18. Ne može drvo dobro plodove zle rađati, ni drvo zlo, plodove dobre rađati. 19. Svako drvo koje ne rađa dobra ploda seče se i u oganj baca. 20. I tako, dakle, po plodovima njihovim poznaćete ih.21. Neće svaki koji mi govori: „Gospode, Gospode”, ući u Carstvo nebesko; no koji tvori volju Oca mojega koji je na nebesima.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Svetitelj ukazuje da uslišenje molitve zavisi od unutrašnjeg stanja čoveka, pre svega od trpljenja i ljubavi prema bližnjima, jer upravo oni otvaraju ili zatvaraju put Božijem odgovoru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teraponta i Svetog Kirila Aleksandrijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Efrema Sirina (u zapadnom kalendaru), dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Ne radi se samo o drugoj osobi, već o unutrašnjim lomovima, izbegnutim razgovorima i emocijama koje se dugo guraju pod tepih - sve dok odnos ne počne da se raspada iznutra.
Dok jedni u njemu vide teret i još jednu obavezu posle Velikog posta, drugi u ovom periodu prepoznaju priliku da preispitaju navike, ojačaju volju i pronađu unutrašnju ravnotežu kroz jednostavne, ali snažne duhovne korake.