Praštalno veče nije samo liturgijski obred, već trenutak istinskog pomirenja, prilika da skinemo teret prošlosti i zakoračimo u post sa čistim srcem.
U predvečerje Velikog posta, verni narod se sabira na prag duhovnog putovanja koje vodi ka Vaskrsenju Hristovom. U ovom svetom periodu, jedan od najdubljih i najznačajnijih događaja jeste Praštalno veče, poznato u narodu i kao Nedelja praštanja, koja prethodi samom početku Vaskršnjeg posta.
Praštalno veče, koje se služi u svim hramovima uoči Čistog ponedeljka, predstavlja trenutak kada se vernici okupljaju da bi jedni od drugih zatražili i pružili oproštaj. Ovaj čin nije samo formalnost, već duboko duhovno delo koje nas podseća na Hristove reči: "Ako oprostite ljudima sagrešenja njihova, oprostiće i vama Otac vaš nebeski" (Mt 6,14).
Foto https://crkvaaltina.rs/galerija-slika.php
Vernici u hramu, na bogosluženju
Tokom večernjeg bogosluženja na Praštalnoj večeri, sveštenoslužitelji i vernici pristupaju jedni drugima sa smirenjem, klanjajući se i izgovarajući reči: "Oprosti mi, brate/sestro", na šta se odgovara: "Bog ti oprosti i ja ti opraštam.". Uz molitvu, vernici polažu ruku na rame onoga ko je ispred ili do njih, na tak način i simbolično povezujući se u sabornom praštanju. Ovaj uzvišeni čin simbolizuje našu spremnost da očistimo srce od zlopamćenja i mržnje, otvarajući ga za blagodat Božiju.
Suština Praštalne večeri leži u pripremi duše za podvig posta. Bez oproštaja, post postaje samo dijetalno ograničenje, lišeno duhovne dubine. Opraštajući jedni drugima, oslobađamo se tereta koji nas vezuje za zemaljsko i pripremamo se za uzvišeniji život u Hristu.
U savremenom svetu, gde su odnosi često opterećeni nerazumevanjem i sukobima, Praštalno veče nas podseća na neophodnost pomirenja i ljubavi. Ono nas uči da je oproštaj temelj zdravih odnosa i preduslov za istinsku radost i mir.
- Od tog trenutka, u tajni naše Crkve pokreće se jedan snažan ‘signal’ koji će napajati našu ‘mrežu’ u čitavom narednom periodu Velikog posta, sve do Svete Pashe. ‘Signal’ koji će nas ‘napajati’ kroz velikoposna bogosluženja. To je veoma važno da znamo i da koristimo, jer u ovom svetu deluju razne energije, razni duhovi. Zato borbu protiv tih duhova treba ozbiljno da doživimo i da je vodimo mudro, oslanjajući se na iskustvo naše Crkve - kaže jedan od najvećih pravoslavnih besednika na ovim prostorima, iguman Rafailo, a potom se osvrće na vreme u kome živimo:
- Mi smo generacija koja živi u vremenu tehnoloških napredaka, iz dana u dan se pomeraju granice i mnogo toga se menja, ali ono što nam Crkva nudi neuporedivo je iznad svih tehnoloških ponuda. Dakle, važno je da se uključimo u post, ali onako kako to Crkva blagosilja. Često to činimo u dobroj nameri, ali nekako nespretno, smotano, neozbiljno i površno. Skinemo nekoliko informacija sa interneta, uklopimo ih u svoju šemu i idemo dalje po sopstvenom osećaju. Na taj način ulažemo ne malu energiju, a ne postižemo gotovo nikakve rezultate. Zato je važno da osluškujemo Crkvu - zaključuje iguman Rafailo.
Praštalno veče nije samo trenutak liturgijskog obreda, već i duhovna raskrsnica na kojoj biramo put – put ljubavi, smirenja i praštanja. Bez praštanja nema istinskog posta. U vremenu kada je čovek sklon da traži pravdu za sebe, a milost zaboravlja da daruje drugima, Crkva nas podseća da prava snaga leži u praštanju. Jer samo oslobođeni tereta prošlosti možemo zakoračiti u post sa čistim srcem i dušom spremnom za susret sa Vaskrslim Hristom.
Uz pravu pripremu, post može biti duhovno ispunjujuće iskustvo, a ne samo strogo uzdržavanje od hrane. Pred vama su saveti koji će vam pomoći da ga započnete smireno i sa radošću.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za subotu siropusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik piše o tome kako je duša, zaboravivši svoje više osobine, od prostih telesnih potreba stvorila strasti koje muče i nju i telo.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Ajeti 62:9-10 iz Al Džumu‘e otkrivaju kako trenutak predanosti Bogu i traganje za blagodetima mogu preoblikovati svakodnevni život, donoseći unutrašnji mir i ravnotežu između duhovnog i materijalnog sveta.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Mnoštvo narodnih običaja i bogata trpeza bez mesa obeležavaju ovaj dan, ali njegov vrhunac dolazi uveče, kada u crkvi izgovaramo reči koje otvaraju put ka duhovnoj čistoti – „Oprosti mi!“
U vremenu Vaskršnjeg posta, Srpska pravoslavna crkva poziva na bratstvo, unutrašnje pročišćenje i izgradnju međusobnog poverenja, naglašavajući značaj duhovnog pomirenja i socijalne odgovornosti.
U vreme Velikog posta, kada smo pozvani na smirenje i praštanje, u svim crkvama Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke služiće se akatist Majci Božijoj – kao snaga, uteha i put ka duhovnoj obnovi.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.