schutterstock/printskrin youtube/ RTV Sunce - ArandjelovacPost, Ilustracija
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar.
Vaskršnji post počinje u ponedeljak, 3. marta i traje do Vskrsa, koji se ove godine obeležava 20. aprila.
Smatra se da je ovo najstroži post, jer se pretežno posti na vodi, ali važno je znati da post nije samo odricanje od neke hrane već i uzdržanje od loših misli i dela, kao i jačanje duhovnosti.
Otac Aleksandar Milovanović je prošle godine objasnio kako bi vernici trebalo da poste pred najtužniji hrišćanski praznik.
- Duhovno je ono što svi možemo i što treba da prinesemo. Nema izgovora da neko ne može da se pomoli Bogu, oprosti, pokaže ljubav... A, ona fizička strana, što se tiče ishrane, u mnogome je raznolika, u zavisnosti od toga ko posti, ali i od vere - kaže on i nastavlja:
printskrin youtube/ RTV Sunce - Arandjelovac
Otac Aleksandar Milovanović
- Jer, ko ima čvrstu veru, on će se potruditi, čak i preko svojih moći, da otposti ceo post. Onaj ko to ne može, što zbog slabije vere, što zbog nekih fizičkih ograničenja, kao što je bolest ili težak posao koji radi, onda da to radi u skladu sa svojim mogućnostima, ali da uvek da, veći trud nego inače. Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane.
Kaže da ne bi trebalo postiti i gledati i dalje da se sebi ugodi, da se ništa ne pritrpi.
- Ipak, ne treba ništa raditi ni preko mere. Jer, ako je preko mere, što se dešava, organizam može da kolabira, a to nije cilj posta.
Shutterstock
Post, Ilustracija
Uvek se, kaže, treba konsultovati sa sveštenikom, koji za neke stvari može dati blagoslov, kako bi post bio verniku na korist, a ne na štetu.
Post je dug i to je dobro, svako, kako kaže, ima mogućnost da ga otposti bar jednu sedmicu.
- To naravno nije dovoljno, ali u situaciji kad neko ne može zbog nekih ograničenja da otposti ceo post, dosta je i jedna sedmica. Bolje išta nego ništa, bolje ikakav trud nego da ga nema uopšte. I ne veruj da iko može da kaže ne može. U današnje vreme dostupna je dosta hrane na ulju, čak i na vodi, razne đakonije se mogu napraviti i kupiti, samo je bitna želja. To svaki čovek treba da uradi, ne zbog "valja se" nego zbog sebe, svoje duše i porodice. Jer, kad dobro činimo, dobro se i reflektuje.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.