schutterstock/printskrin youtube/ RTV Sunce - ArandjelovacPost, Ilustracija
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar.
Vaskršnji post počinje u ponedeljak, 3. marta i traje do Vskrsa, koji se ove godine obeležava 20. aprila.
Smatra se da je ovo najstroži post, jer se pretežno posti na vodi, ali važno je znati da post nije samo odricanje od neke hrane već i uzdržanje od loših misli i dela, kao i jačanje duhovnosti.
Otac Aleksandar Milovanović je prošle godine objasnio kako bi vernici trebalo da poste pred najtužniji hrišćanski praznik.
- Duhovno je ono što svi možemo i što treba da prinesemo. Nema izgovora da neko ne može da se pomoli Bogu, oprosti, pokaže ljubav... A, ona fizička strana, što se tiče ishrane, u mnogome je raznolika, u zavisnosti od toga ko posti, ali i od vere - kaže on i nastavlja:
printskrin youtube/ RTV Sunce - Arandjelovac
Otac Aleksandar Milovanović
- Jer, ko ima čvrstu veru, on će se potruditi, čak i preko svojih moći, da otposti ceo post. Onaj ko to ne može, što zbog slabije vere, što zbog nekih fizičkih ograničenja, kao što je bolest ili težak posao koji radi, onda da to radi u skladu sa svojim mogućnostima, ali da uvek da, veći trud nego inače. Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane.
Kaže da ne bi trebalo postiti i gledati i dalje da se sebi ugodi, da se ništa ne pritrpi.
- Ipak, ne treba ništa raditi ni preko mere. Jer, ako je preko mere, što se dešava, organizam može da kolabira, a to nije cilj posta.
Shutterstock
Post, Ilustracija
Uvek se, kaže, treba konsultovati sa sveštenikom, koji za neke stvari može dati blagoslov, kako bi post bio verniku na korist, a ne na štetu.
Post je dug i to je dobro, svako, kako kaže, ima mogućnost da ga otposti bar jednu sedmicu.
- To naravno nije dovoljno, ali u situaciji kad neko ne može zbog nekih ograničenja da otposti ceo post, dosta je i jedna sedmica. Bolje išta nego ništa, bolje ikakav trud nego da ga nema uopšte. I ne veruj da iko može da kaže ne može. U današnje vreme dostupna je dosta hrane na ulju, čak i na vodi, razne đakonije se mogu napraviti i kupiti, samo je bitna želja. To svaki čovek treba da uradi, ne zbog "valja se" nego zbog sebe, svoje duše i porodice. Jer, kad dobro činimo, dobro se i reflektuje.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
Papa Franja je u bolnici u kritičnom stanju, zbog čega su pokrenute pripreme za njegovu sahranu. Neke vatikanske tradicije datiraju još iz vremena starog Rima.
Prvi svetski rat prekida školovanje mati Ane, ali njena želja za učenjem i služenjem nije prestajala. Postala je jedna od prvih srpskih esperantista, a kasnije nastavnica umetnosti u Beogradu.
Iako tek punoletan, golobrad mladić Đorđe Kratovac odbio je da se odrekne Hrista i promeni veru, zbog čega je pretrpeo surove muke i strašnu smrt u plamenu.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Prvi svetski rat prekida školovanje mati Ane, ali njena želja za učenjem i služenjem nije prestajala. Postala je jedna od prvih srpskih esperantista, a kasnije nastavnica umetnosti u Beogradu.
U svojoj duhovnoj pouci za ponedeljak siropusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik otkriva šta znači živeti u istini – biti svestan da Bog sve vidi, da bez Njega ništa ne možemo i da nam smrt može doći svakog trena.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
U hramu Prepodobne Mati Paraskeve u Medincima, vernici su, zajedno sa vladikom Jovanom, doživeli trenutke nade, ljubavi i duhovne obnove, osvežavajući svoju veru kroz svete obrede i krštenje novog člana Božje zajednice.
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.