schutterstock/printskrin youtube/ RTV Sunce - ArandjelovacPost, Ilustracija
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar.
Vaskršnji post počinje u ponedeljak, 3. marta i traje do Vskrsa, koji se ove godine obeležava 20. aprila.
Smatra se da je ovo najstroži post, jer se pretežno posti na vodi, ali važno je znati da post nije samo odricanje od neke hrane već i uzdržanje od loših misli i dela, kao i jačanje duhovnosti.
Otac Aleksandar Milovanović je prošle godine objasnio kako bi vernici trebalo da poste pred najtužniji hrišćanski praznik.
- Duhovno je ono što svi možemo i što treba da prinesemo. Nema izgovora da neko ne može da se pomoli Bogu, oprosti, pokaže ljubav... A, ona fizička strana, što se tiče ishrane, u mnogome je raznolika, u zavisnosti od toga ko posti, ali i od vere - kaže on i nastavlja:
printskrin youtube/ RTV Sunce - Arandjelovac
Otac Aleksandar Milovanović
- Jer, ko ima čvrstu veru, on će se potruditi, čak i preko svojih moći, da otposti ceo post. Onaj ko to ne može, što zbog slabije vere, što zbog nekih fizičkih ograničenja, kao što je bolest ili težak posao koji radi, onda da to radi u skladu sa svojim mogućnostima, ali da uvek da, veći trud nego inače. Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane.
Kaže da ne bi trebalo postiti i gledati i dalje da se sebi ugodi, da se ništa ne pritrpi.
- Ipak, ne treba ništa raditi ni preko mere. Jer, ako je preko mere, što se dešava, organizam može da kolabira, a to nije cilj posta.
Shutterstock
Post, Ilustracija
Uvek se, kaže, treba konsultovati sa sveštenikom, koji za neke stvari može dati blagoslov, kako bi post bio verniku na korist, a ne na štetu.
Post je dug i to je dobro, svako, kako kaže, ima mogućnost da ga otposti bar jednu sedmicu.
- To naravno nije dovoljno, ali u situaciji kad neko ne može zbog nekih ograničenja da otposti ceo post, dosta je i jedna sedmica. Bolje išta nego ništa, bolje ikakav trud nego da ga nema uopšte. I ne veruj da iko može da kaže ne može. U današnje vreme dostupna je dosta hrane na ulju, čak i na vodi, razne đakonije se mogu napraviti i kupiti, samo je bitna želja. To svaki čovek treba da uradi, ne zbog "valja se" nego zbog sebe, svoje duše i porodice. Jer, kad dobro činimo, dobro se i reflektuje.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U jednom intervjuu objasnio je razliku između narcisoidnosti, ljubavi i zaljubljenosti. Budući da se ovi pojmovi često mešaju, nije na odmet pročitati kako ih vidi mudri lekar i sveštenik.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.