ŠTA JE PUT ŽIVOTA, A ŠTA PUT SMRTI: Otac Danil Sisojev o odluci da "živiš kako hoćeš"
Svi koji se udaljuju od Boga ginu, govorio je otac Danil.
Osim časti i slave pobožni su ljudi nagrađeni i većim blagom tj. mirom i spokojstvom duševnim…, istakao je jeromonah Partenije.
Iako često u svakodnevnom životu prolazimo kroz razne izazove i nesigurnosti, važno je setiti se da među nama postoje ljudi koji, tiho i nenametljivo, žive prema Božijim zakonima i vrednostima. Njihova dela nisu uvek uočena, a često su čak i zanemarena.
Ovi ljudi, sa svojom skromnošću, ljubavlju prema drugima i posvećenosti dobroti, zaista zaslužuju da budu prepoznati kao "živi svetitelji".
O njima je jednom prilikom govorio jeromonah Partenije.
"Ne samo što se stari svetitelji i ugodnici redovno slave, što se u njihovu čast podižu hramovi, što se pred njihovim mestima klanjaju carevi i kraljevi, starešine i ceo hrišćanski svet, ukrašavajući i svoje domove sa njihovim ikonama, već skoro takvu istu čast i poštovanje vidimo da i danas uživaju ljudi, koji se među nama odlikuju pobožnošću i vrlinom.
Jer ko se i danas čuva od obmane i prevare, od laži i krivoklestva pa uvek istinu govori; ko je i danas prijatelj pravde i poštenja a neprijatelj nepravde i nepoštenja, ko voli smernost a prezire gordost, ko je po razumu pametan a po srcu dobar, ko je prijatelj sirotinje i blag u ponašanju, zar i danas među nama reč takvoga čoveka nije zakon? Zar njegova družba ne služi svakome na čast, zar njegov savet nije svetlost, njegov razgovor uputstvo, njegova pojava korist i njegovi primeri zar nisu za svakoga pravila? No osim časti i slave pobožni su ljudi nagrađeni i većim blagom tj. mirom i spokojstvom duševnim kao što i Sveto pismo veli: Slava i čast i mir svakome koji čini dobro".
Svi koji se udaljuju od Boga ginu, govorio je otac Danil.
Nikifor je preklinjao Saprikija da se ne odriče Hrista, ali ovaj je ostao pri svome
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Kao prvo, čovek treba da shvati da mu određena navika šteti, a zatim da poželi da se protiv nje bori ne bi li je se oslobodio, govorio je Starac Pajsije.
Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar.
Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Deca do sedme godine nisu duhovno zrela i prema učenju crkve, nisu sposobna da razlikuju dobro i zlo.
"Zaista, zaista vam kažem da što god zaištete od Oca u ime moje, daće vam."
U sredu sedme sedmice po Vaskrsu čitamo važnu pouku jednog od najdubljih duhovnih učitelja pravoslavlja — o tamnoj noći duše, dolasku Gospoda i prepoznavanju Hrista u sopstvenom stradanju
U potresnom susretu s poznanicom koja se nakon razvoda preobrazila u osobu punu bola i očajanja, arhimandrit nudi snažan duhovni savet: molitva, ispovest i život sa Hristom nisu kraj, već novi početak.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
Eksplozija se čula u blizini rimokatoličke crkve u glavnom gradu Ugande, javili su lokalni mediji.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.