ŠTA JE PUT ŽIVOTA, A ŠTA PUT SMRTI: Otac Danil Sisojev o odluci da "živiš kako hoćeš"
Svi koji se udaljuju od Boga ginu, govorio je otac Danil.
Osim časti i slave pobožni su ljudi nagrađeni i većim blagom tj. mirom i spokojstvom duševnim…, istakao je jeromonah Partenije.
Iako često u svakodnevnom životu prolazimo kroz razne izazove i nesigurnosti, važno je setiti se da među nama postoje ljudi koji, tiho i nenametljivo, žive prema Božijim zakonima i vrednostima. Njihova dela nisu uvek uočena, a često su čak i zanemarena.
Ovi ljudi, sa svojom skromnošću, ljubavlju prema drugima i posvećenosti dobroti, zaista zaslužuju da budu prepoznati kao "živi svetitelji".
O njima je jednom prilikom govorio jeromonah Partenije.
"Ne samo što se stari svetitelji i ugodnici redovno slave, što se u njihovu čast podižu hramovi, što se pred njihovim mestima klanjaju carevi i kraljevi, starešine i ceo hrišćanski svet, ukrašavajući i svoje domove sa njihovim ikonama, već skoro takvu istu čast i poštovanje vidimo da i danas uživaju ljudi, koji se među nama odlikuju pobožnošću i vrlinom.
Jer ko se i danas čuva od obmane i prevare, od laži i krivoklestva pa uvek istinu govori; ko je i danas prijatelj pravde i poštenja a neprijatelj nepravde i nepoštenja, ko voli smernost a prezire gordost, ko je po razumu pametan a po srcu dobar, ko je prijatelj sirotinje i blag u ponašanju, zar i danas među nama reč takvoga čoveka nije zakon? Zar njegova družba ne služi svakome na čast, zar njegov savet nije svetlost, njegov razgovor uputstvo, njegova pojava korist i njegovi primeri zar nisu za svakoga pravila? No osim časti i slave pobožni su ljudi nagrađeni i većim blagom tj. mirom i spokojstvom duševnim kao što i Sveto pismo veli: Slava i čast i mir svakome koji čini dobro".
Svi koji se udaljuju od Boga ginu, govorio je otac Danil.
Nikifor je preklinjao Saprikija da se ne odriče Hrista, ali ovaj je ostao pri svome
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Kao prvo, čovek treba da shvati da mu određena navika šteti, a zatim da poželi da se protiv nje bori ne bi li je se oslobodio, govorio je Starac Pajsije.
Vasković je istakao da hrišćansko shvatanje nasledstva nije vezano za prezime, krvno srodstvo ili materijalnu imovinu, već za večni život u Hristu.
Crkva tradicionalno naglašava značaj duhovnog jedinstva supružnika, ali se o ovoj temi danas govori mnogo otvorenije i s više razumevanja.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Vasković je istakao da hrišćansko shvatanje nasledstva nije vezano za prezime, krvno srodstvo ili materijalnu imovinu, već za večni život u Hristu.
Čučanj tokom metanija aktivira mišiće potkolenice koji pumpaju krv, čime se srce rastereće i relaksira.
Prvi put uvedene su rigorozne kontrole na ulazu u Manastir Svetih arhangela kod Prizrena, dok su okolinu obezbeđivali specijalci.
Crkva poziva vernike da budu pažljivi u rečima, blagi u sudovima i istrajni u molitvi, jer se samo kroz smirenje i ljubav čuva zajedništvo među ljudima.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Dvanaestogodišnji dečak iz Donje Kamenice kod Zvornika danas se poštuje kao Sveti novomučenik Slobodan Donjokamenički, a njegovo ime ostalo je simbol nevinog stradanja i vere.
Jednostavan, mirisan i ukusan obrok od nekoliko skromnih sastojaka vraća toplinu porodične trpeze i donosi rešenje za sve one dane kada ne znamo šta da kuvamo.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.