ŠTA JE PUT ŽIVOTA, A ŠTA PUT SMRTI: Otac Danil Sisojev o odluci da "živiš kako hoćeš"
Svi koji se udaljuju od Boga ginu, govorio je otac Danil.
Osim časti i slave pobožni su ljudi nagrađeni i većim blagom tj. mirom i spokojstvom duševnim…, istakao je jeromonah Partenije.
Iako često u svakodnevnom životu prolazimo kroz razne izazove i nesigurnosti, važno je setiti se da među nama postoje ljudi koji, tiho i nenametljivo, žive prema Božijim zakonima i vrednostima. Njihova dela nisu uvek uočena, a često su čak i zanemarena.
Ovi ljudi, sa svojom skromnošću, ljubavlju prema drugima i posvećenosti dobroti, zaista zaslužuju da budu prepoznati kao "živi svetitelji".
O njima je jednom prilikom govorio jeromonah Partenije.
"Ne samo što se stari svetitelji i ugodnici redovno slave, što se u njihovu čast podižu hramovi, što se pred njihovim mestima klanjaju carevi i kraljevi, starešine i ceo hrišćanski svet, ukrašavajući i svoje domove sa njihovim ikonama, već skoro takvu istu čast i poštovanje vidimo da i danas uživaju ljudi, koji se među nama odlikuju pobožnošću i vrlinom.
Jer ko se i danas čuva od obmane i prevare, od laži i krivoklestva pa uvek istinu govori; ko je i danas prijatelj pravde i poštenja a neprijatelj nepravde i nepoštenja, ko voli smernost a prezire gordost, ko je po razumu pametan a po srcu dobar, ko je prijatelj sirotinje i blag u ponašanju, zar i danas među nama reč takvoga čoveka nije zakon? Zar njegova družba ne služi svakome na čast, zar njegov savet nije svetlost, njegov razgovor uputstvo, njegova pojava korist i njegovi primeri zar nisu za svakoga pravila? No osim časti i slave pobožni su ljudi nagrađeni i većim blagom tj. mirom i spokojstvom duševnim kao što i Sveto pismo veli: Slava i čast i mir svakome koji čini dobro".
Svi koji se udaljuju od Boga ginu, govorio je otac Danil.
Nikifor je preklinjao Saprikija da se ne odriče Hrista, ali ovaj je ostao pri svome
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Kao prvo, čovek treba da shvati da mu određena navika šteti, a zatim da poželi da se protiv nje bori ne bi li je se oslobodio, govorio je Starac Pajsije.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Treba da znamo da krsna slava nije ručak niti trpeza, već molitveno proslavljanje našeg svetitelja, naglašava sveštenik.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.