OVIM SVEŠTENIKU ZADAJETE VELIKU BOL, A NEĆETE NIKAD ISPOVEDITI GREH: Vladika objasnio gde vernici greše prilikom ispovesti
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Ispovest je jedan od sedam svetih sakramenata u pravoslavnoj crkvi, kroz koji vernik priznaje svoje grehe pred sveštenikom. Ovaj čin ima duboko duhovno značenje i nije samo formalno priznanje grehova, već predstavlja početak procesa duhovne promene i pomirenja s Bogom. Ispovest omogućava verniku da se oslobodi grehova i pomiri sa Bogom kroz iskreno pokajanje i odlučnost da ne ponovi greške iz prošlosti.
Sveštenik, kao posrednik između Boga i vernika, igra ključnu ulogu u ovom procesu, vodeći vernika kroz molitve i blagoslove. Iako ispovest mnogi doživljavaju kao ritual, ona je zapravo dubok duhovni proces.
Jedno od pitanja koje se često postavlja je da li deca treba da se ispovedaju i kada je pravi trenutak da počnu. Iako mnogi vernici ispovedaju svoje grehe, često se dešava da ponove iste greške. Ovo dovodi do pitanja o stvarnoj svrsi ispovesti i kako Bog gleda na takve situacije.
Protojerej Aleksandar Iljašenko iz Ruske pravoslavne crkve objašnjava da se ispovest uvek treba ponavljati, bez obzira na to što greh možda nije odmah ispravljen. On ističe da je dovoljno iskreno kajanje i želja za borbom protiv greha, i da je pomoć Božija kroz ispovest i pričešće neophodna u toj borbi. Ispovest, kako on kaže, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
- Za ispovest je sasvim dovoljno kajanje za greh i da imamo nameru da se borimo s tim. Sa nekim gresima se borimo ne jednu godinu, i u toj borbi nam je neophodna blagodatna Božija pomoć, koju mi dobijamo pre svega u tajni pokajanja i pričešća. Jer vi ne odlažete kupanje samo radi toga što ćete se ubrzo opet isprljati – isto tako je i sa ispovešću, ne treba odugovlačiti radi toga što nećemo odmah prestati i grešiti - istakao je sveštenik Aleksandar Injašenko.
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!” Pokajanje je proces koji započinje duboko u nama i kulminira u Svetoj tajni ispovesti. Najviša sudska instanca Grčke odbacila je žalbu sveštenika i potvrdila kaznu od četiri meseca zatvora zbog sek*ualnog uznemiravanja vernice tokom ispovesti, uz napomenu da su njegovi postupci grubo narušili njeno dostojanstvo i poverenje. Ne bi trebalo mališanima čitati akatiste, tim više, prisiljavati ih, nego pročitajte dve – tri kratke molitve iz molitvoslova pred sveto pričešće, i isto toliko blagodarnih molitava posle svetog pričešća posle dolaska kući iz crkve, objasnio je otac Mihail.

OVIM SVEŠTENIKU ZADAJETE VELIKU BOL, A NEĆETE NIKAD ISPOVEDITI GREH: Vladika objasnio gde vernici greše prilikom ispovesti
DA LI JE MOGUĆE ISPOVEDITI SE PREKO INTERNETA: Sveštenik rešio svaku dilemu i baš iznenadio
SVEŠTENIK OSUĐEN ZBOG DODIRIVANJA I UZNEMIRAVANJA VERNICE H. F. TOKOM SVETE TAJNE ISPOVESTI: Vrhovni sud potvrdio presudu
KAD BI DECA PRVI PUT TREBALO DA SE ISPOVEDE: Sveštenik objasnio sva pravila
Upravnik Misionarskog odeljenja AEM objašnjava zašto Sveta tajna ispovesti nije formalnost pred pričešće, već lečenje duše - da da čovek preispita sebe i zašto je iskrena priprema ključna za istinsku promenu života
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
Potresna priča sa duhovne tribine razotkriva zašto ogorčenost zatvara vrata Svetinje i kako bol može postati prepreka, a ne put.
Zašto je ispovest postala „propusnica“ za Pričešće, šta o tome kažu kanoni i Sveti Oci i zbog čega protojerej Vadim Gladkij upozorava da se vera ne sme svesti na red i pečat.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
Dok ga kritičari optužuju za preveliki uticaj i "moć iz senke", pristalice ističu njegovu ulogu u očuvanju crkvenog jedinstva i stabilnosti, a autorski tekst Spasoja Tomića, koji prenosimo u celosti, dodatno osvetljava ove podele i tumačenja.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.