OVIM SVEŠTENIKU ZADAJETE VELIKU BOL, A NEĆETE NIKAD ISPOVEDITI GREH: Vladika objasnio gde vernici greše prilikom ispovesti
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Ispovest je jedan od sedam svetih sakramenata u pravoslavnoj crkvi, kroz koji vernik priznaje svoje grehe pred sveštenikom. Ovaj čin ima duboko duhovno značenje i nije samo formalno priznanje grehova, već predstavlja početak procesa duhovne promene i pomirenja s Bogom. Ispovest omogućava verniku da se oslobodi grehova i pomiri sa Bogom kroz iskreno pokajanje i odlučnost da ne ponovi greške iz prošlosti.
Sveštenik, kao posrednik između Boga i vernika, igra ključnu ulogu u ovom procesu, vodeći vernika kroz molitve i blagoslove. Iako ispovest mnogi doživljavaju kao ritual, ona je zapravo dubok duhovni proces.
Jedno od pitanja koje se često postavlja je da li deca treba da se ispovedaju i kada je pravi trenutak da počnu. Iako mnogi vernici ispovedaju svoje grehe, često se dešava da ponove iste greške. Ovo dovodi do pitanja o stvarnoj svrsi ispovesti i kako Bog gleda na takve situacije.
Protojerej Aleksandar Iljašenko iz Ruske pravoslavne crkve objašnjava da se ispovest uvek treba ponavljati, bez obzira na to što greh možda nije odmah ispravljen. On ističe da je dovoljno iskreno kajanje i želja za borbom protiv greha, i da je pomoć Božija kroz ispovest i pričešće neophodna u toj borbi. Ispovest, kako on kaže, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
- Za ispovest je sasvim dovoljno kajanje za greh i da imamo nameru da se borimo s tim. Sa nekim gresima se borimo ne jednu godinu, i u toj borbi nam je neophodna blagodatna Božija pomoć, koju mi dobijamo pre svega u tajni pokajanja i pričešća. Jer vi ne odlažete kupanje samo radi toga što ćete se ubrzo opet isprljati – isto tako je i sa ispovešću, ne treba odugovlačiti radi toga što nećemo odmah prestati i grešiti - istakao je sveštenik Aleksandar Injašenko.
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!” Pokajanje je proces koji započinje duboko u nama i kulminira u Svetoj tajni ispovesti. Najviša sudska instanca Grčke odbacila je žalbu sveštenika i potvrdila kaznu od četiri meseca zatvora zbog sek*ualnog uznemiravanja vernice tokom ispovesti, uz napomenu da su njegovi postupci grubo narušili njeno dostojanstvo i poverenje. Ne bi trebalo mališanima čitati akatiste, tim više, prisiljavati ih, nego pročitajte dve – tri kratke molitve iz molitvoslova pred sveto pričešće, i isto toliko blagodarnih molitava posle svetog pričešća posle dolaska kući iz crkve, objasnio je otac Mihail.

OVIM SVEŠTENIKU ZADAJETE VELIKU BOL, A NEĆETE NIKAD ISPOVEDITI GREH: Vladika objasnio gde vernici greše prilikom ispovesti
DA LI JE MOGUĆE ISPOVEDITI SE PREKO INTERNETA: Sveštenik rešio svaku dilemu i baš iznenadio
SVEŠTENIK OSUĐEN ZBOG DODIRIVANJA I UZNEMIRAVANJA VERNICE H. F. TOKOM SVETE TAJNE ISPOVESTI: Vrhovni sud potvrdio presudu
KAD BI DECA PRVI PUT TREBALO DA SE ISPOVEDE: Sveštenik objasnio sva pravila
Potresna priča sa duhovne tribine razotkriva zašto ogorčenost zatvara vrata Svetinje i kako bol može postati prepreka, a ne put.
Zašto je ispovest postala „propusnica“ za Pričešće, šta o tome kažu kanoni i Sveti Oci i zbog čega protojerej Vadim Gladkij upozorava da se vera ne sme svesti na red i pečat.
Ispovest oslobađa čoveka od greha za koji se iskreno kaje, ali mnogi i dalje nastavljaju da ga ponavljaju.
Ovaj vid ispovesti najčešće se čini na početku ozbiljnijeg duhovnog puta.
U pravoslavnoj tradiciji hleb nikada nije bio samo namirnica.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Dok upiremo prstom u bližnje zbog rana koje bole, veliki ruski svetitelj razotkriva neprijatnu istinu - gde počinje i pad i spasenje.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Zapise svetih otaca i staraca ne treba čitati kao "vremenske prognoze", već kao zapažanja koja povezuju moralno i duhovno stanje naroda sa istorijskim događajima.
U Leliću se podiže jedinstveni muzejski prostor u kome će dela i duhovno nasleđe Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog dobiti svoj stalni dom.