Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Ne tako davno, pre svega četrdesetak dana, sveštenik Goran Nuhanović primio je poziv iz staračkog doma u Rakovici, koji se nalazi u njegovoj parohiji. Glavna sestra, blagočestiva i iskreno zabrinuta žena, obratila mu se zabrinutim i drhtavim glasom:
– Oče, imamo štićenicu koja je najozbiljniji pacijent. Brzo mi zovite sveštenika, ne znate kroz šta prolazim i šta sve vidim.
Youtube/Телевизија Храм
sveštenik Goran Nuhanović
Otac Goran nije oklevao. Osetio je duhovni poziv, spakovao svoje stvari i požurio ka toj duši koja je stajala na pragu susreta sa Gospodom. Bio je to susret koji će mu zauvek ostati u sećanju.
– Reč je o jednoj divnoj ženi, koja nije bila aktivna u Crkvi. Krštena u ranom detinjstvu, ali bez liturgijske svesti, ipak je u sebi nosila duboku duhovnu širinu – priseća se otac Goran.
Susret na "golubjim nogama"
Pristupio je nežno, „na golubim nogama“, kako je učio Prepodobni Justin Ćelijski. Žena mu je govorila o demonima, iskušenjima i vizijama koje je doživljavala. Otac Goran ju je podstakao na ispovest, a ona je, iako bez liturgijskih navika, otvorila srce.
– Bila je to ispovest jednostavna, a opet veličanstvena: praštala je svima koji su joj učinili nepravdu, svestan i nesvesan, naročito iz najbliže okoline – kaže otac Goran.
Čudesno pričešće i viđenje svetaca
Nakon ispovesti, pristupila je pričešću. Čim je primila Telo i Krv Gospodnju, lice joj je zasvetlelo, oči su joj blistale kao da gledaju ono što je ljudskom oku nevidljivo.
– To je bila radost koja nije od ovoga sveta – govori otac Goran. Uzdisala je i neprestano zahvaljivala: – Hvala ti, Gospode, slava ti, Gospode.
U jednom trenutku iznenada je progovorila:
– Oče, slava Bogu, eto tu pored vas još jednog sveštenika.
Otac Goran nije znao koga je videla, ali je naslutio:
– Ne znam koga je videla, ali neko od svetaca se sigurno javio po dobroti njenog srca prepoznavši je kao svoju, budući da je primila Telo i Krv Gospodnju. Malo posle pričešća, ta slatka sestra u Hristu se upokojila. Od trenutka kad je primila u sebe Telo i Krv Gospodnju, nije prestajala da priziva ime Gospodnje. Siguran sam da je to činila sve dok anđeo nije došao po njenu dušu – kaže otac Goran i zaključuje:
– Eto, vidite kako Gospod deluje kroz Svete Tajne Crkve. Kroz ispovest i pričešće, kroz radost i svetlost, duša je našla svoj mir. To je pravo čudo, koje se događa svakodnevno, a mi ga često ne primetimo.
Svetionici Božje ljubavi
Ovo svedočenje podseća nas da Crkva nije samo obred, već živi susret sa Gospodom, i da i najslabije i najizmučenije duše mogu postati svetionici Božje ljubavi i milosti.
Svedočanstvo o neveri, preobražaju, pokajanju i isceljenju koje je promenilo lekara i njegovu porodicu, podsećajući nas da je Hristova blagodat i danas živa kroz moći svetitelja.
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, patrijarh srpski je tumačio Jevanđelje po Mateju, naglašavajući večnu snagu Hristove reči, značaj vere u životu i postom i molitvom pobedu nad demonskim silama.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Dok većina ljudi razmišlja samo o onome što ih čeka sutra, pravoslavni sveštenik otkriva zašto je upravo sadašnji trenutak mesto u kojem čovek pronalazi istinsku radost i blizinu Boga.
Ova neobična pita sa kajmakom, sirom ili mašću bila je deo trpeza u različitim balkanskim krajevima i imala svoje mesto u danima kada se nije postilo, kao i na ramazanskim večerama.
U besedi za utorak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu kao izvoru utehe i podseća da iskušenja ne mogu nadjačati srce ispunjeno verom i nadom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dok većina ljudi razmišlja samo o onome što ih čeka sutra, pravoslavni sveštenik otkriva zašto je upravo sadašnji trenutak mesto u kojem čovek pronalazi istinsku radost i blizinu Boga.
U besedi za utorak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu kao izvoru utehe i podseća da iskušenja ne mogu nadjačati srce ispunjeno verom i nadom.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Posle osvajanja dve zlatne medalje na Svetskom kupu u Montrealu, članovi reprezentacije Srbije najpre su posetili Sabornu crkvu Svete Trojice, gde su zahvalili Gospodu na velikom uspehu.
Dobili su dar isceljenja, a za svoju pomoć nisu tražili ništa osim vere u Hrista, a njihov život ostao je primer milosrđa, služenja drugima i nepokolebljivosti uprkos progonima.