LEKAR REKAO SVEŠTENIKU DA NAPUSTI BOLNICU I ODNESE ČESTICE MOŠTIJU SVETOG PANTELEJMONA: Potom ga pozvala žena i saopštila lošu vest koja mu je promenila život
Svedočanstvo o neveri, preobražaju, pokajanju i isceljenju koje je promenilo lekara i njegovu porodicu, podsećajući nas da je Hristova blagodat i danas živa kroz moći svetitelja.
U riznici žitija i zapisa o čudesnim delima svetih Božijih ugodnika posebno mesto zauzimaju svedočanstva o isceliteljskim blagodatima Svetog velikomučenika Pantelejmona. Jedno takvo čudo, zabeleženo u knjizi „Stahijologimata iz čudesnog života oca Evangela Halkidisa, paroha crkve Svetog Vasilija u Lagkadi“ (izdanje „Orthodox Beehive“), govori o veri sveštenika, pokajanju lekara i milosrdnoj pomoći Svetitelja. Ovaj istiniti događaj, koji se odigrao pred očima mnogih, još jednom potvrđuje reči Gospodnje da „Bogu sve biva moguće“ i da se kroz svete mošti projavljuje sila Hristova na radost i spasenje vernih.
Zabrana svešteniku da donese mošti
„Šta je to, oče, kakva je to kost? Nosite to odavde i idite kući!“ – ovim rečima bezbožni lekar je oterao vernog sveštenika koji je doneo bolesnoj popadiji česticu svetih moštiju Svetog Pantelejmona. Pokajavši se, međutim, ubrzo se vratio svešteniku da mu se izvini.
Popadija je imala tumor na dojci i bila je operisana. Kada su odstranili tumor, dali su jedan deo na biopsiju. Kada su stigli rezultati, lekari nisu davali popadiji ni šest meseci života. Ćerka oca Evangela pala je u nesvest čim je čula tu vest, a i sam sveštenik ostao je zatečen. „Zamislite“, kaže on, „lekari da tako iznenada kažu detetu!“
Grčka pravoslavna crkva
Sveštenik Evangel Halkidis
Molitva i isceljujuća snaga moštiju
U rukama je stezao ruku Svetog Pantelejmona, koju je poneo sa sobom, i molio se. Izveli su popadiju iz operacione sale. Sa velikom željom i nadom, otac Evangelos položi ruku Svetitelja na gaze koje su pokrivale operisanu dojku popadije i, klečeći, moli se.
U tom trenutku ulazi hirurg, još uvek sa maskom. Ugleda prizor i povika:
– Šta je to, oče, kakva je to kost? Nosite to odavde i idite kući!
Zbunjen, jadni sveštenik brzo sklanja svete mošti i pokušava da nađe izlaz. U toj pomućenosti čuje kako medicinska sestra doziva lekara na telefon – hitno ga traži njegova supruga.
Lekarova iznenadna promena i molba
Istog popodneva, pred kućom sveštenika zaustavlja se taksi. Iznenađen, otac Evangelos vidi kako iz njega izlazi lekar. „Eto, pomislih, lekar me juri i u mojoj kući!“ Ali sa užasom vidi da iz vozila izlazi i jedan mladić izobličenog lica – usta su mu bila povučena do uha. Sveštenik ostaje zapanjen.
– Oče, reče lekar, imaš li onu kost? Oprosti mi, ponelo me. U času kada sam te terao, pozvala me žena da kaže kako je naš sin, koji je tog časa polagao ispit, iznenada dobio ovu paralizu što vidiš. Shvatio sam da sam ja kriv i zato te molim, pročitaj nam molitvu. Adresu u selu sam dobio od popadije.
– Rado, deco moja, hajdemo u crkvicu. Drži, sine, ruku svetitelja i klekni.
Printscreen
Ikona Svetog Pantelejmona
Polažem na glavu mladića epitrahilj i počinjem da čitam molitvu. Dok čitam, čujem škriput – krrrk, krrrk. Pomišljam: šta li se to događa? Kada sam završio i kada se mladić podigao, šta da vidimo – usta su mu se vratila na svoje mesto! Otac i sin bacaju se na mene:
– Oče, kako da ti zahvalimo?
– Ne meni, deco moja, nego Bogu i Svetitelju.
Dugotrajno isceljenje i zahvalnost
Od tada su dugo vremena redovno dolazili da se poklone i da donesu ulje za kandilo Svetitelja. Što se tiče popadije, već više od dvadeset godina potpuno je zdrava, bez ikakve terapije. Odgajila je svoju decu i živi u selu, starajući se o crkvici u kojoj se čuvaju mnoge svete mošti, pošto oca Evangela više nema među živima.
Lekar je često govorio ocu Evangelu:
– Oče, mi bismo morali da spalimo svoje knjige.
Ruska novinarka Aleksandra Gripas otkriva kako joj je molitva, iako tada još nije bila krštena, spasla ćerku od sigurne smrti i zauvek promenila njen život i veru.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.
Kad je odbio zadatak da obnovi razoreni manastir, jeromonah Kiprijan nije ni slutio da će iste noći doživeti susret sa Svetom Marinom, koja će mu preneti poruku s neba i otkriti izvor vode „za ceo Andros“.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Kako Hristos prozire skrivene misli i dela, i zašto oni koji zlo čine često gaje mržnju prema svedocima greha – ohrabrujuća reč za svakog vernika suočenog s odbacivanjem sveta.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Tina Pulu, sopran Atinske opere, opisala je kako joj je poklonjenje pred Časnim Pojasom Presvete Bogorodice donelo mir, snagu i iznenadno isceljenje, pretvorivši njen život u živu priču o veri i nadi.
Od zmija sa krstom na glavi i cvetanja suvih ljiljana do reke Jordana koja menja tok – vernici širom sveta u ovim čudima vide živu potvrdu Božijeg prisustva.
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Kako Hristos prozire skrivene misli i dela, i zašto oni koji zlo čine često gaje mržnju prema svedocima greha – ohrabrujuća reč za svakog vernika suočenog s odbacivanjem sveta.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.
Sveti Nikolaj Ohridski I Žički u svojoj besedi za 16. sredu po Duhovoma upozorava da duša koja ostaje gladna Isusove hrane nikada ne poznaje istinsku snagu, radost i večni život, dok primeri iz prirode i života otkrivaju granice prolaznog i veličinu Božanskog.
Od svakodnevnih poslova do bračnih nesuglasica, sveci i svetogorski starci pokazuju kako vera, ljubav i smirenje čine život lakšim i duhovno plodonosnim.