LEKAR REKAO SVEŠTENIKU DA NAPUSTI BOLNICU I ODNESE ČESTICE MOŠTIJU SVETOG PANTELEJMONA: Potom ga pozvala žena i saopštila lošu vest koja mu je promenila život
Svedočanstvo o neveri, preobražaju, pokajanju i isceljenju koje je promenilo lekara i njegovu porodicu, podsećajući nas da je Hristova blagodat i danas živa kroz moći svetitelja.
U riznici žitija i zapisa o čudesnim delima svetih Božijih ugodnika posebno mesto zauzimaju svedočanstva o isceliteljskim blagodatima Svetog velikomučenika Pantelejmona. Jedno takvo čudo, zabeleženo u knjizi „Stahijologimata iz čudesnog života oca Evangela Halkidisa, paroha crkve Svetog Vasilija u Lagkadi“ (izdanje „Orthodox Beehive“), govori o veri sveštenika, pokajanju lekara i milosrdnoj pomoći Svetitelja. Ovaj istiniti događaj, koji se odigrao pred očima mnogih, još jednom potvrđuje reči Gospodnje da „Bogu sve biva moguće“ i da se kroz svete mošti projavljuje sila Hristova na radost i spasenje vernih.
Zabrana svešteniku da donese mošti
„Šta je to, oče, kakva je to kost? Nosite to odavde i idite kući!“ – ovim rečima bezbožni lekar je oterao vernog sveštenika koji je doneo bolesnoj popadiji česticu svetih moštiju Svetog Pantelejmona. Pokajavši se, međutim, ubrzo se vratio svešteniku da mu se izvini.
Popadija je imala tumor na dojci i bila je operisana. Kada su odstranili tumor, dali su jedan deo na biopsiju. Kada su stigli rezultati, lekari nisu davali popadiji ni šest meseci života. Ćerka oca Evangela pala je u nesvest čim je čula tu vest, a i sam sveštenik ostao je zatečen. „Zamislite“, kaže on, „lekari da tako iznenada kažu detetu!“
Grčka pravoslavna crkva
Sveštenik Evangel Halkidis
Molitva i isceljujuća snaga moštiju
U rukama je stezao ruku Svetog Pantelejmona, koju je poneo sa sobom, i molio se. Izveli su popadiju iz operacione sale. Sa velikom željom i nadom, otac Evangelos položi ruku Svetitelja na gaze koje su pokrivale operisanu dojku popadije i, klečeći, moli se.
U tom trenutku ulazi hirurg, još uvek sa maskom. Ugleda prizor i povika:
– Šta je to, oče, kakva je to kost? Nosite to odavde i idite kući!
Zbunjen, jadni sveštenik brzo sklanja svete mošti i pokušava da nađe izlaz. U toj pomućenosti čuje kako medicinska sestra doziva lekara na telefon – hitno ga traži njegova supruga.
Lekarova iznenadna promena i molba
Istog popodneva, pred kućom sveštenika zaustavlja se taksi. Iznenađen, otac Evangelos vidi kako iz njega izlazi lekar. „Eto, pomislih, lekar me juri i u mojoj kući!“ Ali sa užasom vidi da iz vozila izlazi i jedan mladić izobličenog lica – usta su mu bila povučena do uha. Sveštenik ostaje zapanjen.
– Oče, reče lekar, imaš li onu kost? Oprosti mi, ponelo me. U času kada sam te terao, pozvala me žena da kaže kako je naš sin, koji je tog časa polagao ispit, iznenada dobio ovu paralizu što vidiš. Shvatio sam da sam ja kriv i zato te molim, pročitaj nam molitvu. Adresu u selu sam dobio od popadije.
– Rado, deco moja, hajdemo u crkvicu. Drži, sine, ruku svetitelja i klekni.
Printscreen
Ikona Svetog Pantelejmona
Polažem na glavu mladića epitrahilj i počinjem da čitam molitvu. Dok čitam, čujem škriput – krrrk, krrrk. Pomišljam: šta li se to događa? Kada sam završio i kada se mladić podigao, šta da vidimo – usta su mu se vratila na svoje mesto! Otac i sin bacaju se na mene:
– Oče, kako da ti zahvalimo?
– Ne meni, deco moja, nego Bogu i Svetitelju.
Dugotrajno isceljenje i zahvalnost
Od tada su dugo vremena redovno dolazili da se poklone i da donesu ulje za kandilo Svetitelja. Što se tiče popadije, već više od dvadeset godina potpuno je zdrava, bez ikakve terapije. Odgajila je svoju decu i živi u selu, starajući se o crkvici u kojoj se čuvaju mnoge svete mošti, pošto oca Evangela više nema među živima.
Lekar je često govorio ocu Evangelu:
– Oče, mi bismo morali da spalimo svoje knjige.
Ruska novinarka Aleksandra Gripas otkriva kako joj je molitva, iako tada još nije bila krštena, spasla ćerku od sigurne smrti i zauvek promenila njen život i veru.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.
Kad je odbio zadatak da obnovi razoreni manastir, jeromonah Kiprijan nije ni slutio da će iste noći doživeti susret sa Svetom Marinom, koja će mu preneti poruku s neba i otkriti izvor vode „za ceo Andros“.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Grčki pevač otkriva neobjašnjivo iskustvo koje ga je učinilo drugačijim čovekom, osnažilo njegovu pravoslavnu veru i probudilo unutrašnju snagu koju ranije nije poznavao.
Tina Pulu, sopran Atinske opere, opisala je kako joj je poklonjenje pred Časnim Pojasom Presvete Bogorodice donelo mir, snagu i iznenadno isceljenje, pretvorivši njen život u živu priču o veri i nadi.
Od zmija sa krstom na glavi i cvetanja suvih ljiljana do reke Jordana koja menja tok – vernici širom sveta u ovim čudima vide živu potvrdu Božijeg prisustva.
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simeona po starom i Svetog apostola Simona Zilota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Gospu Trsatsku, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simeona po starom i Svetog apostola Simona Zilota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Gospu Trsatsku, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.