Duhovna riznica 09.08.2025 | 12:58

LEKAR REKAO SVEŠTENIKU DA NAPUSTI BOLNICU I ODNESE ČESTICE MOŠTIJU SVETOG PANTELEJMONA: Potom ga pozvala žena i saopštila lošu vest koja mu je promenila život

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
LEKAR REKAO SVEŠTENIKU DA NAPUSTI BOLNICU I ODNESE ČESTICE MOŠTIJU SVETOG PANTELEJMONA: Potom ga pozvala žena i saopštila lošu vest koja mu je promenila život
Freepik, printscreen

Svedočanstvo o neveri, preobražaju, pokajanju i isceljenju koje je promenilo lekara i njegovu porodicu, podsećajući nas da je Hristova blagodat i danas živa kroz moći svetitelja.

U riznici žitija i zapisa o čudesnim delima svetih Božijih ugodnika posebno mesto zauzimaju svedočanstva o isceliteljskim blagodatima Svetog velikomučenika Pantelejmona. Jedno takvo čudo, zabeleženo u knjizi „Stahijologimata iz čudesnog života oca Evangela Halkidisa, paroha crkve Svetog Vasilija u Lagkadi“ (izdanje „Orthodox Beehive“), govori o veri sveštenika, pokajanju lekara i milosrdnoj pomoći Svetitelja. Ovaj istiniti događaj, koji se odigrao pred očima mnogih, još jednom potvrđuje reči Gospodnje da „Bogu sve biva moguće“ i da se kroz svete mošti projavljuje sila Hristova na radost i spasenje vernih.

Zabrana svešteniku da donese mošti

„Šta je to, oče, kakva je to kost? Nosite to odavde i idite kući!“ – ovim rečima bezbožni lekar je oterao vernog sveštenika koji je doneo bolesnoj popadiji česticu svetih moštiju Svetog Pantelejmona. Pokajavši se, međutim, ubrzo se vratio svešteniku da mu se izvini.

Popadija je imala tumor na dojci i bila je operisana. Kada su odstranili tumor, dali su jedan deo na biopsiju. Kada su stigli rezultati, lekari nisu davali popadiji ni šest meseci života. Ćerka oca Evangela pala je u nesvest čim je čula tu vest, a i sam sveštenik ostao je zatečen. „Zamislite“, kaže on, „lekari da tako iznenada kažu detetu!“

Grčka pravoslavna crkva
Sveštenik Evangel Halkidis

 

Molitva i isceljujuća snaga moštiju

U rukama je stezao ruku Svetog Pantelejmona, koju je poneo sa sobom, i molio se. Izveli su popadiju iz operacione sale. Sa velikom željom i nadom, otac Evangelos položi ruku Svetitelja na gaze koje su pokrivale operisanu dojku popadije i, klečeći, moli se.

U tom trenutku ulazi hirurg, još uvek sa maskom. Ugleda prizor i povika:

– Šta je to, oče, kakva je to kost? Nosite to odavde i idite kući!

Zbunjen, jadni sveštenik brzo sklanja svete mošti i pokušava da nađe izlaz. U toj pomućenosti čuje kako medicinska sestra doziva lekara na telefon – hitno ga traži njegova supruga.

Lekarova iznenadna promena i molba

Istog popodneva, pred kućom sveštenika zaustavlja se taksi. Iznenađen, otac Evangelos vidi kako iz njega izlazi lekar. „Eto, pomislih, lekar me juri i u mojoj kući!“ Ali sa užasom vidi da iz vozila izlazi i jedan mladić izobličenog lica – usta su mu bila povučena do uha. Sveštenik ostaje zapanjen.

– Oče, reče lekar, imaš li onu kost? Oprosti mi, ponelo me. U času kada sam te terao, pozvala me žena da kaže kako je naš sin, koji je tog časa polagao ispit, iznenada dobio ovu paralizu što vidiš. Shvatio sam da sam ja kriv i zato te molim, pročitaj nam molitvu. Adresu u selu sam dobio od popadije.

– Rado, deco moja, hajdemo u crkvicu. Drži, sine, ruku svetitelja i klekni.

Printscreen
Ikona Svetog Pantelejmona

 

Polažem na glavu mladića epitrahilj i počinjem da čitam molitvu. Dok čitam, čujem škriput – krrrk, krrrk. Pomišljam: šta li se to događa? Kada sam završio i kada se mladić podigao, šta da vidimo – usta su mu se vratila na svoje mesto! Otac i sin bacaju se na mene:

– Oče, kako da ti zahvalimo?

– Ne meni, deco moja, nego Bogu i Svetitelju.

Dugotrajno isceljenje i zahvalnost

Od tada su dugo vremena redovno dolazili da se poklone i da donesu ulje za kandilo Svetitelja. Što se tiče popadije, već više od dvadeset godina potpuno je zdrava, bez ikakve terapije. Odgajila je svoju decu i živi u selu, starajući se o crkvici u kojoj se čuvaju mnoge svete mošti, pošto oca Evangela više nema među živima.

Lekar je često govorio ocu Evangelu:
– Oče, mi bismo morali da spalimo svoje knjige.