Grčki pevač otkriva neobjašnjivo iskustvo koje ga je učinilo drugačijim čovekom, osnažilo njegovu pravoslavnu veru i probudilo unutrašnju snagu koju ranije nije poznavao.
O teškoj saobraćajnoj nesreći koju je doživeo pre osam godina, a koja je potpuno promenila njegov pogled na život, nedavno je govorio popularni grčki pevač Ilijas Vretos. Pevač je istakao da je pravo Božije čudo što je uspeo da izađe živ iz te nesreće i naglasio koliko se promenio nakon ove životne kušnje.
Gostujući u emisiji "Super Katerina", Ilijas je govorio o svom iskustvu koje mu je promenilo život, ističući:
– Verujem da sam živ zahvaljujući čudu koje se dogodilo u tom trenutku. Logika i šanse kažu da, nakon takve nesreće, ako vidiš unutrašnjost automobila, ne bi mogao da izađeš živ sa mesta suvozača – rekao je pevač, dodajući da je to iskustvo za njega bilo istinsko Božije obasjavanje.
wikimedia /Lemur12
Pevač Ilijas Vretos
Tragični trenutak koji je prerastao u Božije čudo
Ilijas Vretos je potom objasnio kako ga je nesreća promenila kao čoveka:
– Kroz ogromnu nevolju koju sam prošao, video sam sebe kako se menja. Bio sam vrlo prgav i nezadovoljan čovek. Tada, u tom trenutku, bio je jedini put da uopšte nisam prigovarao, imao sam osmeh i osećaj da se sve ovo dogodilo s nekim razlogom, i to nije bilo moje, već mi je došlo jasno od nekud drugde – ispričao je pevač.
Ova životna prekretnica, kako sam kaže, otvorila mu je oči za suštinsku vrednost duhovnog života i vere u Boga.
Dodir Božiji koji menja čoveka
Na kraju, Ilijas je priznao da je u tom trenutku osetio iskustvo koje ne može da objasni rečima, nešto što opisuje kao – dodir Božiji:
– Osetio sam veoma snažno i moćno dodir Božiji. To se ne može objasniti. Što se tiče moje vere, zahtevam poštovanje. Verovao sam i ranije, ali sa pitanjima. Od tog dana verujem suštinski – rekao je.
Ovo duhovno iskustvo dodatno je osnažilo njegovu pravoslavnu veru i promenilo njegovu perspektivu na život.
Preobraženje kroz veru i iskušenje
Svedočanstvo Ilijasa Vretosa o preživljavanju saobraćajne nesreće i Božijem čudu koje ga je spasilo služi kao inspiracija svima koji prolaze kroz životna iskušenja. Njegovo svedočanstvo pokazuje kako vera, molitva i Božiji dodir mogu doneti unutrašnji mir, snagu i novu perspektivu na život.
Ruska novinarka Aleksandra Gripas otkriva kako joj je molitva, iako tada još nije bila krštena, spasla ćerku od sigurne smrti i zauvek promenila njen život i veru.
Svedočanstvo o neveri, preobražaju, pokajanju i isceljenju koje je promenilo lekara i njegovu porodicu, podsećajući nas da je Hristova blagodat i danas živa kroz moći svetitelja.
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, patrijarh srpski je tumačio Jevanđelje po Mateju, naglašavajući večnu snagu Hristove reči, značaj vere u životu i postom i molitvom pobedu nad demonskim silama.
Više od 350.000 prijavljenih iz celog sveta već je najavilo dolazak u baziliku Svetog Franje Asiškog u italijanskom gradu Asizi, gde će tokom narednih mesec dana imati priliku da se poklone moštima svetitelja.
Pravoslavna crkva nalaže da se Bele poklade provedu u duhu smirenja, pomirenja i praštanja, da se zatraži oproštaj od bližnjih i da se sa čistim srcem uđe u dane posta, molitve i pokajanja.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Osvećeno znamenje koje je potonulo pre plivanja pronađeno je dan kasnije i sada se čuva u hramu Svete Trojice, gde mu vernici prilaze na poklonjenje i celivanje.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Pravoslavna crkva nalaže da se Bele poklade provedu u duhu smirenja, pomirenja i praštanja, da se zatraži oproštaj od bližnjih i da se sa čistim srcem uđe u dane posta, molitve i pokajanja.
Dok se trpeze sklanjaju, a hramovi pune narodom koji jedni drugima traži oproštaj, ovo je trenutak kada se odlučuje da li će post biti puka forma ili početak istinske unutrašnje promene.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Dok se trpeze sklanjaju, a hramovi pune narodom koji jedni drugima traži oproštaj, ovo je trenutak kada se odlučuje da li će post biti puka forma ili početak istinske unutrašnje promene.
U besedi za Nedelju siropusnu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako čuvanje Hristove poruke u sebi donosi život koji smrt ne može dotaći – saznajte tajnu duhovne svetlosti koja menja svaki dan.