U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, patrijarh srpski je tumačio Jevanđelje po Mateju, naglašavajući večnu snagu Hristove reči, značaj vere u životu i postom i molitvom pobedu nad demonskim silama.
Na praznik Svetih sedam mučenika iz Efesa, u prepunom Sabornom hramu Svetog arhangela Mihaila u Beogradu, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu Liturgiju. Svjatevšem su sasluživali episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije i sveštenstvo, dok je hor Prvog beogradskog pevačkog društva svojim pojanjem oplemenio duhovni doživljaj okupljenih vernika.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu
Hristova reč kao ogledalo i putokaz
Tokom bogosluženja, patrijarh Porfirije tumačio je višeslojnu priču iz Jevanđelja po Mateju, naglašavajući neprolaznu snagu Hristove reči:
– Mi, pravoslavni hrišćani imamo reč Jevanđelja kao ogledalo, parametar i kriterijum, stoga ne postoji ništa drugo što je izvan Jevanđelja i izvan reči Hristove koje za nas može biti pretežnije. Sve se provera rečju Hristovom i sve dobija svoj smisao ili se pretvara u potpuni besmisao u odnosu na Hristovu reč… u kontekstu Hristovog Jevanđelja mi govorimo o životu koji traje sada i uvek i u vekove vekova, o životu koji iza groba, tačnije posle Drugog Hristovog dolaska, jeste život u izobilju, u punoći, u radosti.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije sa sveštenstvom
Priča o ocu i sinu opsednutom demonskim silama
Patrijarh je posebno istakao jevanđeljsku priču o ocu koji moli za sina opsednutog demonskim silama, objašnjavajući kako spoljna bolest često odražava unutrašnje, psihogene, pa i duhovne korene:
– Po pravilu, spoljašnja manifestacija nekog našeg telesnog izostatka upozorava nas da nešto sa nama ni iznutra nije u redu… Došao je najpre kod apostola, ali nije bilo ishoda pozitivnog, nije bilo rezultata.
Foto: SPC
Patrijarhu su sasluživali vladika londonski i velikobritansko-irski Nektarije i sveštenstvo
Vera i čuda u svakodnevnom životu
Govoreći o značaju vere i čuda u životu hrišćanina, patrijarh je podsetio vernike na oštru reč Gospodnju upućenu apostolima: O rode neverni…!
– Treba staviti prst na čelo i u kontekstu ove jevanđeljske priče neka se svako od nas zapita u kojoj meri se ova reč Hristova odnosi na nas. Tamo gde ima vere ima i isceljenja, ima čuda. Problem je u tome što je za nas vera postala ideja i ideologija, a čudo je postalo sastavni deo naših bogougodnih razgovora… Sećam se kad sam tek došao na Svetu Goru, svugde su se dešavala čuda. U selu u kojem sam živeo, čudo nije predstavljalo filološki ukras na divne naše duhovne razgovore, nego je postojala vera kao poverenje u Hrista.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornoj crkvi u Beogradu
Zrno vere koje menja svet
Patrijarh Porfirije je podvukao značaj čak i najmanjeg zrna vere:
– Gospod pita oca: Veruješ li da to mogu učiniti? A on veli: Verujem, Gospode, pomozi mome neverju… Dovoljno je imati vere kao što je zrno gorušičino! To je sitno i malo, a daje veliki plod… Ako imamo to zrno vere, onda je sve moguće i sve oko nas postaje čudo.
Foto: SPC
Vernici celivaju ikonu
Postom i molitvom do duhovnog isceljenja
Na kraju besede, patrijarh je pozvao vernike da postom i molitvom ojačaju svoju duhovnu snagu i suoče se sa prisustvom demonskih sila u svetu:
– Postom i molitvom se izgone demonske sile… Kada zrno naše vere počne da biva post i molitva, tada se Đavo buni, jer vidi da smo se probudili… Sve oko nas postaje čudesno, postaje čudo i mi živimo u neprestanom gledanju prisustva Božjeg sa nama i među nama. To je, zapravo, čudo koje je jedino normalno. Čudo nije strano ljudskoj prirodi. Čudo je prirodno i normalno.
Liturgija u Sabornoj crkvi i beseda patrijarha Porfirija podsetili su vernike da je reč Hristova večna, a vera u Njega osnova za život ispunjen čudesima, nadom i božanskom prisutnošću u svakom trenutku.
Tokom liturgije u istorijskom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, patrijarh srpski Porfirije govorio je o dubljem smislu evharistije, o pogrešnim očekivanjima od Boga i o pozivu na slobodno, svesno i ljubavlju ispunjeno sjedinjenje sa Hristom.
U mirijevskom hramu izgrađenom uz blagoslov i kamen sa Hilandara, patrijarh srpski Porfirije poručuje da Crkva ne podleže vremenskim trendovima, već da preobražava duh epoha i poziva vernike na jedinstvo i molitvu za spasenje i mir u svetu.
Posle bogosluženja u jednom od najstarijih pravoslavnih hramova u Beogradu, patrijarh Porfirije podsetio da je misija Crkve da vodi ljude ka večnosti i preobražava svet blagodaću Hristovom, a ne da se svodi na trenutne društveno-političke ciljeve.
Na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika Stefana, poglavar Srpske pravoslavne crkve pred vernicima u Slancima pozvao na smirenje, jedinstvo i ljubav prema bližnjima i neprijateljima.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ruska novinarka Aleksandra Gripas otkriva kako joj je molitva, iako tada još nije bila krštena, spasla ćerku od sigurne smrti i zauvek promenila njen život i veru.
Grčki pevač otkriva neobjašnjivo iskustvo koje ga je učinilo drugačijim čovekom, osnažilo njegovu pravoslavnu veru i probudilo unutrašnju snagu koju ranije nije poznavao.
Dok se porodični razgovori sve češće svode na obaveze i ekran, jedna pouka starca Pajsija Svetogorca otvara pitanje koje mnogi izbegavaju: šta ostaje od vere kada se prestane živeti, prenositi i ponavljati u svakodnevici?
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.