U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, patrijarh srpski je tumačio Jevanđelje po Mateju, naglašavajući večnu snagu Hristove reči, značaj vere u životu i postom i molitvom pobedu nad demonskim silama.
Na praznik Svetih sedam mučenika iz Efesa, u prepunom Sabornom hramu Svetog arhangela Mihaila u Beogradu, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu Liturgiju. Svjatevšem su sasluživali episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije i sveštenstvo, dok je hor Prvog beogradskog pevačkog društva svojim pojanjem oplemenio duhovni doživljaj okupljenih vernika.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu
Hristova reč kao ogledalo i putokaz
Tokom bogosluženja, patrijarh Porfirije tumačio je višeslojnu priču iz Jevanđelja po Mateju, naglašavajući neprolaznu snagu Hristove reči:
– Mi, pravoslavni hrišćani imamo reč Jevanđelja kao ogledalo, parametar i kriterijum, stoga ne postoji ništa drugo što je izvan Jevanđelja i izvan reči Hristove koje za nas može biti pretežnije. Sve se provera rečju Hristovom i sve dobija svoj smisao ili se pretvara u potpuni besmisao u odnosu na Hristovu reč… u kontekstu Hristovog Jevanđelja mi govorimo o životu koji traje sada i uvek i u vekove vekova, o životu koji iza groba, tačnije posle Drugog Hristovog dolaska, jeste život u izobilju, u punoći, u radosti.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije sa sveštenstvom
Priča o ocu i sinu opsednutom demonskim silama
Patrijarh je posebno istakao jevanđeljsku priču o ocu koji moli za sina opsednutog demonskim silama, objašnjavajući kako spoljna bolest često odražava unutrašnje, psihogene, pa i duhovne korene:
– Po pravilu, spoljašnja manifestacija nekog našeg telesnog izostatka upozorava nas da nešto sa nama ni iznutra nije u redu… Došao je najpre kod apostola, ali nije bilo ishoda pozitivnog, nije bilo rezultata.
Foto: SPC
Patrijarhu su sasluživali vladika londonski i velikobritansko-irski Nektarije i sveštenstvo
Vera i čuda u svakodnevnom životu
Govoreći o značaju vere i čuda u životu hrišćanina, patrijarh je podsetio vernike na oštru reč Gospodnju upućenu apostolima: O rode neverni…!
– Treba staviti prst na čelo i u kontekstu ove jevanđeljske priče neka se svako od nas zapita u kojoj meri se ova reč Hristova odnosi na nas. Tamo gde ima vere ima i isceljenja, ima čuda. Problem je u tome što je za nas vera postala ideja i ideologija, a čudo je postalo sastavni deo naših bogougodnih razgovora… Sećam se kad sam tek došao na Svetu Goru, svugde su se dešavala čuda. U selu u kojem sam živeo, čudo nije predstavljalo filološki ukras na divne naše duhovne razgovore, nego je postojala vera kao poverenje u Hrista.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornoj crkvi u Beogradu
Zrno vere koje menja svet
Patrijarh Porfirije je podvukao značaj čak i najmanjeg zrna vere:
– Gospod pita oca: Veruješ li da to mogu učiniti? A on veli: Verujem, Gospode, pomozi mome neverju… Dovoljno je imati vere kao što je zrno gorušičino! To je sitno i malo, a daje veliki plod… Ako imamo to zrno vere, onda je sve moguće i sve oko nas postaje čudo.
Foto: SPC
Vernici celivaju ikonu
Postom i molitvom do duhovnog isceljenja
Na kraju besede, patrijarh je pozvao vernike da postom i molitvom ojačaju svoju duhovnu snagu i suoče se sa prisustvom demonskih sila u svetu:
– Postom i molitvom se izgone demonske sile… Kada zrno naše vere počne da biva post i molitva, tada se Đavo buni, jer vidi da smo se probudili… Sve oko nas postaje čudesno, postaje čudo i mi živimo u neprestanom gledanju prisustva Božjeg sa nama i među nama. To je, zapravo, čudo koje je jedino normalno. Čudo nije strano ljudskoj prirodi. Čudo je prirodno i normalno.
Liturgija u Sabornoj crkvi i beseda patrijarha Porfirija podsetili su vernike da je reč Hristova večna, a vera u Njega osnova za život ispunjen čudesima, nadom i božanskom prisutnošću u svakom trenutku.
Tokom liturgije u istorijskom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, patrijarh srpski Porfirije govorio je o dubljem smislu evharistije, o pogrešnim očekivanjima od Boga i o pozivu na slobodno, svesno i ljubavlju ispunjeno sjedinjenje sa Hristom.
U mirijevskom hramu izgrađenom uz blagoslov i kamen sa Hilandara, patrijarh srpski Porfirije poručuje da Crkva ne podleže vremenskim trendovima, već da preobražava duh epoha i poziva vernike na jedinstvo i molitvu za spasenje i mir u svetu.
Posle bogosluženja u jednom od najstarijih pravoslavnih hramova u Beogradu, patrijarh Porfirije podsetio da je misija Crkve da vodi ljude ka večnosti i preobražava svet blagodaću Hristovom, a ne da se svodi na trenutne društveno-političke ciljeve.
Na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika Stefana, poglavar Srpske pravoslavne crkve pred vernicima u Slancima pozvao na smirenje, jedinstvo i ljubav prema bližnjima i neprijateljima.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.