Posle bogosluženja u jednom od najstarijih pravoslavnih hramova u Beogradu, patrijarh Porfirije podsetio da je misija Crkve da vodi ljude ka večnosti i preobražava svet blagodaću Hristovom, a ne da se svodi na trenutne društveno-političke ciljeve.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija u Bežaniji, jednom od najstarijih pravoslavnih svetilišta u Beogradu, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju uz sasluženje episkopa remezijanskog Stefana i brojnih sveštenika i đakona. Bežanijski hram, podignut po predanju još 1826. godine, bio je premalen da primi sve vernike koji su želeli da zajedno sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve uznesu molitve Bogu. Posebnu toplinu bogosluženju dali su najmlađi parohijani, koji su jednim glasom izgovarali Oče naš i Simvol vere.
SPC
Pouke iz jevanđelja o umnoženju hlebova i riba
U svojoj besedi, patrijarh Porfirije je polazio od jevanđeljske priče o umnoženju hlebova i riba, podsećajući da su ljudi, videvši čudo, poželeli da Hrista proglase carem. – Gospod je pobegao zato što su oni koji su videli čudo hteli da Ga učine carem, tj. bili su poneti mesijanskim entuzijazmom u kojem su očekivali pogrešno... Umesto Onoga koji im daruje Carstvo Božje, očekivali su onoga koji će izvesti socijalni prevrat i političku borbu protiv zavojevača – rekao je patrijarh.
SPC
Patrijarhu Porfiriju sasluživoa je vukarni episkop Stefan
Crkva kao lađa na uzburkanom moru sveta
Srpski patrijarh je naglasio da u slici oluje na Galilejskom jezeru Crkva vidi samu sebe – lađu koja plovi uzburkanim morem sveta i koja se, s vremena na vreme, suočava sa velikim iskušenjima. – Ta iskušenja ponekad dolaze kao buka i bura, a ponekad tiho, perfidno, obučena u divne i blagouhane oblande. Jedna od najvećih opasnosti je kada Crkva dobije aplauze zato što odstupa od sebe, relativizuje i razvodnjava ono što jeste. Mi smo pozvani da duhom svetim, preobražavajući se, preobražavamo svet – ne da se njemu preobražavamo – poručio je on.
Naglasio je da pravoslavna Crkva ne sme da se svede na rešavanje trenutnih društveno-političkih pitanja: – Mi treba da svedočimo da je Hristos, Sin Božji, raspet i vaskrsao i da u Njemu postoji smisao života ovog i onog sveta. On razrešava tajnu groba i odgovara na našu najdublju unutrašnju glad – glad za smislom, za postojanjem, za večnošću, za ljubavlju.
Liturgija u Bežaniji bila je podsećanje da je Crkva, i u mirnim i u olujnim vremenima, pozvana da vodi ljude ka onome što je iznad svakog prolaznog cilja – ka Carstvu Božjem, gde se glad i žeđ gase samo Hristom.
Na praznik sabora svetih 12 apostola, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju na Karaburmi i u snažnoj besedi upozorio vernike da nijedna odluka u životu nije bez posledica.
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
Tokom liturgije u istorijskom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, patrijarh srpski Porfirije govorio je o dubljem smislu evharistije, o pogrešnim očekivanjima od Boga i o pozivu na slobodno, svesno i ljubavlju ispunjeno sjedinjenje sa Hristom.
U mirijevskom hramu izgrađenom uz blagoslov i kamen sa Hilandara, patrijarh srpski Porfirije poručuje da Crkva ne podleže vremenskim trendovima, već da preobražava duh epoha i poziva vernike na jedinstvo i molitvu za spasenje i mir u svetu.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.