Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Zvona novog hrama Svetih četrdeset mučenika sevastijskih oglasila su se danas u Dražnju, gde je verni narod dočekao patrijarha srpskog Porfirija. Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je svečani čin osvećenja novopodignute crkve, a potom je sa sveštenstvom služio liturgiju.
Za stanovnike sela Dražnja u Grockoj ovo je bio poseban dan, jer je novopodignuti hram postao mesto u kojem će se ubuduće okupljati na bogosluženjima i molitvi. Obratio im se i patrijarh Porfirije, govoreći o značaju crkve za jednu sredinu i o tome koliko je važno da njena vrata uvek budu otvorena vernom narodu.
- Ono što je srce u organizmu jednog čoveka to je hram u telu i organizmu naroda. Da dolazite u ovu crkvu koja za broj stanovnika koji žive u ovom kraju jeste mala i zato nemojte dozvoliti da bude velika - poručio je Patrijarh srpski.
Ove reči mogu se razumeti i kao poziv meštanima da novi hram ne ostane samo svedočanstvo o trudu uloženom u njegovu izgradnju. Njegov puni smisao biće u tome da se u njemu služe bogosluženja, da se vernici okupljaju na molitvu i da crkvena zajednica u njemu živi.
Foto: SPC
Hram Svetih 40 mučenika sevastiljskih u Dražnju
Poruka Patrijarha o veri koja se čuva u iskušenjima
U nastavku obraćanja patrijarh Porfirije govorio je o molitvi kao temelju hrišćanskog života. Vernike je podsetio da je važno da se Bogu obraćaju u svemu što rade, kako na početku tako i po završetku svakog dela.
- Sve da počinjemo i da završavamo molitvom Gospodu. Uvek da kažemo: "Gospode pomozi, Gospode pomiluj" pre, ali i na kraju, svake naše misli, reči i dela.
Ime novog hrama bilo je povod da patrijarh posebno govori o Svetih 40 mučenika sevastijskih. Njihovo svedočanstvo pokazuje da pripadnost Hristu ne znači život bez stradanja i teških trenutaka. Upravo u iskušenjima pokazuje se snaga vere i spremnost čoveka da ostane veran Hristu.
- Zahvalimo Gospodu, kao što su Sveti mučenici sevastijski, kojima smo posvetili ovaj divni hram u Dražnju, pokazali da vera ne znači odsustvo iskušenja, nego da vera znači ne odreći se Hrista u iskušenjima - rekao je patrijarh Porfirije.
Poruka o svetim mučenicima bila je tako neposredno povezana sa svetiteljima kojima je dražanjski hram posvećen. Njihov primer ostaje poziv hrišćanima da ni pred teškoćama ne izgube poverenje u Boga i da ne napuste Hrista kada život postane težak.
Crkvena priznanja za one koji su pomogli izgradnju hrama
Dan osvećenja bio je značajan i za trojicu ljudi koji su svojim doprinosom učestvovali u podizanju nove dražanjske svetinje. Zoranu Miliću, Rašku Martinkoviću i Lazaru Ivkoviću dodeljen je Orden Svetog kralja Milutina.
Ovo visoko odlikovanje Srpske pravoslavne crkve uručeno im je na predlog patrijarha srpskog Porfirija, a Sveti Arhijerejski Sabor dodelio im ga je kao priznanje za ljubav prema Crkvi koju su pokazali pomažući izgradnju hrama Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Svečanost je bila prilika i za priznanje starešini hrama. Jerej Milomir Jelić, koji je učestvovao u životu dražanjske crkvene zajednice, odlikovan je činom protonamesnika.
Novi hram u Dražnju osvećen je uz molitvu i liturgiju, ali i uz poruku patrijarha Porfirija da život crkve ne počinje i ne završava se podizanjem zidova. Pred vernim narodom je sada da novu svetinju ispuni svojim dolascima, molitvama i bogoslužbenim životom, čuvajući u svom sećanju i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih veru koja se ne napušta ni onda kada dođu iskušenja.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.