“BOŽANSKA TRPEZA JE BOGATA, CRPIMO IZ NJE ONO ŠTO NAM JE U ODREĐENOM TRENUTKU NAJKORISNIJE”: Vladika Atanasije pozivao vernike da s pažnjom primaju darove
Hram Vaskrsenja Hristovog u Priboju ispunio se molitvom i sabranošću, dok deca i odrasli pristupaju Svetoj tajni pričešća, a mitropolit podseća na snagu proštaja, međusobne podrške i Božanskih darova.
Pribojski hram Vaskrsenja Hristovog u nedelju 10. po Duhovima odisao je duhovnom toplinom i molitvenim zajedništvom. Vernici, od najmlađih do najstarijih, ispunili su prostor hrama, pripremajući se postom i molitvom za susret sa Životvornim Telom i Krvlju Gospoda Isusa Hrista. Posebno je dirljivo bilo videti decu kako pristupaju Svetoj tajni pričešća, podsećajući sve prisutne na neugaslu nadu i živost vere.
Foto: Eparhija mileševska
Doček vladike u porti hrama
Učešće u Božanskoj liturgiji i vrednost Božanskih darova
Liturgiju je služio mitropolit Atanasije, koji je čestitao sabranima učešće u bogosluženju i pričešće, podsećajući na neprocenjivu vrednost Božanskih darova:
– Božanska Trpeza je bogata. Mi crpimo iz nje ono što nam je u određenim vremenima najupotrebljivije, najkorisnije. Za ovo vreme najkorisnije je skrenuti pažnju na ono što govorimo u Molitvi Gospodnjoj.
Foto: Eparhija mileševska
Doček vladike u porti hrama
Snaga Molitve Gospodnje
Vladika je istakao značaj Molitve Gospodnje u svakodnevnom životu:
– Sad je vreme te primene, najdublje primene onoga sadržaja koji imamo u Molitvi Gospodnjoj. Podsećamo se da imamo Oca Nebeskog: "Oče naš, Koji si na Nebesima!" i molimo: "Oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim." Šta korisnije, šta mudrije bi čovek mogao naći za uređenje sveta i međuljudskih odnosa?
Oslonac na Boga i međusobna pažnja
Mitropolit Atanasije je podsetio vernike na sopstvenu slabost i važnost oslonca na Boga:
– Putem kojim često hodamo mi srljamo u provaliju, ali mi se molimo Bogu da nas ne prepusti daljem hođenju tim putem, pa kažemo: "Ne uvedi nas u iskušenja!" Jer, ako bismo sledili samo svoje želje, išli bismo u provaliju.
Poseban akcenat vladika je stavio na međuljudske odnose i brigu za druge:
– Obratimo pažnju na sadržaj molitava koje izgovaramo, obraćajući se Ocu Nebeskome i Svetim Njegovim ugodnicima, među kojima su i mnogi Srbi, iz našeg roda. Apostol Pavle reče: "Slabosti jedni drugih nosite." Ne da uništavamo jedni druge, nego da slabosti jedni drugih nosimo!
Hrabrost, smirenje i ljubav
Na kraju, vladika Atanasije pozvao je vernike na hrabrost, smirenje i ljubav:
– Mi se molimo Gospodu da On, Duhom Svojim Svetim, koji je duh mudrosti i razuma, da nas uvek obogaćuje, u svakoj situaciji i na svakom mestu. I zato se smelo molimo: –Gospode, sve nam daj, u svemu smo siromašni. Daj nam hrabrosti, daj nam smirenja, stabilnosti u veri, razuma, daj nam ljubavi, da možemo praštati i ljubiti jedni druge.
Foto: Eparhija mileševska
Sveta tajna pričešća
Liturgija u Priboju bila je poziv na duhovnu budnost, življenje Božanskih darova i negovanje zajedništva kroz molitvu, praštanje i ljubav, ostavljajući dubok utisak na sve prisutne, a naročito na decu, koja su svojim prisustvom podsećala na budućnost Crkve i neugaslu nadu u srcima vernika.
Pod budnim blagoslovom mitropolita mileševskog, obnovljeni hram Vaznesenja Gospodnjeg spreman je da ponovo zaštiti tajne molitve i duhovnu nadu budućih pokolenja — pod krovom koji čuva i ruku Svetog Save.
Dvojica mitropolita, sveštenstvo i vernici iz više eparhija proslavili su slavu svetinje u kojoj vekovima zrači sila Imena Hristovog i isceljuju se ranjene duše.
Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
Verni narod se sabrao u Hramu Svete prepodobne Paraskeve, dok je mitropolit mileševski Atanasije pozivao vernike da u kriznim vremenima jačaju u veri i predaju Gospodu svoje misli i dela.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.