Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Većina nas je barem jednom u životu zapitala: da li zlo koje osećamo oko sebe dolazi iz stvarnog, nevidljivog sveta, ili je samo proizvod naše mašte? U pravoslavlju ovo pitanje nije samo filozofsko – ono je duboko duhovno i bavi se pitanjem postojanja sila koje utiču na svaki naš korak.
Simvol vere i nevidljivi svet
– Mi, u Simvolu vere, ispovedamo veru u vidljivi i nevidljivi svet. A nevidljivi svet je duhovni svet, to je svet anđela i svet demona. Svet anđela i demona je mesto gde se neprestano odvija neka borba – duhovna borba za život svakog čoveka – objašnjava otac Aleksandar Ermulin, sveštenik Ruske pravoslavne crkve.
Neprestana iskušenja i Božja milost
Neprestana iskušenja koja doživljavamo svakodnevno, po rečima oca Aleksandra, nisu slučajna.
– Kao što su mnogi sveti oci pisali, Gospod po svojoj milosti prema čoveku jednostavno ne pokazuje duhovni svet. Zamislite samo: da odjednom vidimo da su oko nas anđeli, a oko nas demoni. To bi bilo strašno, ljudska svest to jednostavno ne bi izdržala. Ali Gospod, iz ljubavi prema čoveku, to nam ne pokazuje – ističe otac Aleksandar za portal foma.ru.
schutterstock/printskrin youtube/ Новости Татарстан 24
Otac Aleksandar Ermulin
Noć veštica i oponašanje demonske sile
Ono što mnogi savremeni ljudi nazivaju zabavom ili šalom, u pravoslavnom kontekstu ima dublje značenje. Otac Aleksandar podseća na praznik Noći veštica:
– Ovde se može podsetiti i na jedan strašan dan, Noć veštica (Halloween), kada mnogi savremeni ljudi taj dan proslavljaju, oblače rogove i predstavljaju neku nečistotu i slično. Međutim, treba razumeti da je to oponašanje demonske sile.
Prijateljstvo sa svetima, a ne sa demonima
Kroz edukativne akcije i izložbe, otac Aleksandar često upozorava mlade:
– Ako slaviš Halloween, znači da sebi praviš prijatelja u paklu. Ne treba ti takvih prijatelja, ne treba ih prizivati. Bolje je prijateljstvo sklapati sa svetima.
Svet anđela i svet demona su realni
Otac Aleksandar ovu temu zaključuje podsećanjem da je svet demona realan i da je za pravoslavnog čoveka nerazdvojiv od sveta anđela:
– Da, savremeni masovni svet, naša masovna kultura, naravno, pokazuje nešto drugačije, na neki način šaljivo. Verovatno su svi gledali razne filmove, poput ‘Iscelitelji od demona’ i slično. Ali za pravoslavnog čoveka, svet anđela i svet demona su dva apsolutno stvarna sveta, koji postoje u našem životu i našem vremenu. I jednostavno treba prihvatiti i priznati njihovo postojanje.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.
I među verujućima se događa prekid trudnoće, a tada ostaje teško pitanje koje ne prestaje da progoni roditelje – gde odlaze nevine duše? Protojerej Aleksandar Ermulin govori o složenosti ovog pitanja i Božjem promislu.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.