ČUDO U AVIONU, PILOT NAKON LETA DOTRČAO DO MONAHA: Posle ovih reči usledilo neočekivano otkriće koje ih je ostavilo bez teksta
Kada su sleteli, pilot je imao potrebu da pozdravi svakog od prisutnih putnika.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.
Pravoslavni svet ovih dana dirnula je vest o događaju koji se retko viđa – ikona Hrista Spasitelja počela je da mirotoči, izlivajući blagouhano miro pred očima vernika.
Čudo se dogodilo 15. jula, neposredno pre početka liturgije, u Trojičkoj crkvi u gradu Orelu u Rusiji. Protojerej Andrej Mihaljov, nastojatelj hrama, prvi je primetio da sa ikone, postavljene na uzvišenom mestu u oltaru, počinju da kaplju kapi tečnosti.
– To je milost koju Gospod pokazuje ljudima u spoznaji da Bog postoji i da je pored nas – izjavio je otac Andrej, ne skrivajući duboku potresenost prizorom.
Blagouhani miris mira ispunio oltar
Kako svedoče prisutni, prvo je miro poteklo sa palca Hristove noge na ikoni, a potom su se kapljice pojavile i na drugim delovima. U početku nije bilo mirisa, ali se nešto kasnije oltar ispunio blagim, prijatnim mirisom mira, karakterističnim za ovakva čuda.
Ikona se nalazi u oltaru i nije dostupna fizičkom dodiru ili spoljašnjim uticajima, što čini ovaj događaj još tajanstvenijim.
“Radost, opomena i poziv na pokajanje”
Protojerej Andrej Mihaljov naglašava da je ovo prvi put da se u njegovom hramu desilo nešto slično:
– To je i radost, i opomena, i poziv na pokajanje. Kada ljudi zaborave na Boga, Gospod im se javlja. To znači da je došlo vreme da o nečemu razmisle, da se preispitaju...

Eparhijska komisija će ispitati događaj
Svaki neobjašnjiv događaj prati i doza skepse, ali nastojatelj hrama naglašava da je miro pažljivo upijeno vatom, bez ikakvih tragova boje, ulja ili drugih materijalnih supstanci. Ukoliko mirotočenje nastavi, biće formirana eparhijska komisija koja će detaljno ispitati događaj, kako nalaže praksa u Ruskoj pravoslavnoj crkvi.
Poruka koja prevazilazi granice
Mirotočenje ikona oduvek je bilo izvor dubokog razmišljanja među vernicima. Da li je to uteha u nemirnim vremenima, poziv na pokajanje, ili opomena zbog zaboravljene duhovnosti?
Bilo da se dogodi u Rusiji ili bilo gde u svetu, čuda poput ovog nemaju granice. Ona nas podsećaju da postoji nešto iznad nas – snaga koja čeka da joj se vratimo, blagodat koja nadilazi ljudsko razumevanje.
Jer iako se čudo dogodilo daleko, njegova poruka tiče se svakoga od nas: da zastanemo, da se preispitamo, da se setimo Onoga koji nas nikada ne zaboravlja.
Kada su sleteli, pilot je imao potrebu da pozdravi svakog od prisutnih putnika. Godine 2022. ministar prosvete Sergej Kravcov najavio je ažuriranje pravila pisanja reči "Bog", budući da to prethodno nije bilo regulisano pravilima ruske ortografije i interpunkcije iz 1956. godine. U novim pravilima predloženo je da se ta reč piše velikim slovom. Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove. Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
ČUDO U AVIONU, PILOT NAKON LETA DOTRČAO DO MONAHA: Posle ovih reči usledilo neočekivano otkriće koje ih je ostavilo bez teksta
DA LI SE BOG PIŠE MALIM ILI VELIKIM SLOVOM: Ruski naučni institut i Crkva u klinču - ovo je preporuka za pisanje
OTKRIVENA VELIKA CRKVENA TAJNA: Pravoslavna monahinja Jelisaveta potomak Napoleona – kako je jedan proročki san promenio sudbinu cele loze Bonaparta
PRAVOSLAVNA MONAHINJA, POTOMAK FRANCUSKOG CARA NAPOLEONA – ŠKOLOVALA SE U BEOGRADU: Život mati Jelisavete obeležilo je mnoga Božja čuda (2. deo)
Kapi svetog mira dirnule su srca pacijenata i osoblja, a vernici svedoče o trenutku vere i utehe koji će dugo pamtiti.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Osvećeno znamenje koje je potonulo pre plivanja pronađeno je dan kasnije i sada se čuva u hramu Svete Trojice, gde mu vernici prilaze na poklonjenje i celivanje.
Dok su plamen i dim uništavali sve materijalno, vatrogasci su spasili simbol vere i nade koji je za vlasnike neprocenjiv.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Fotografije slavnog MMA borca na kojima se vidi u molitvi i tokom kropljenja svetom vodom pokrenule su lavinu reakcija.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
"Bojte se ljudi koji plaču za mrtvima, a ubijaju žive", citirao je otac Željko svoju baku, posle onoga što je doživeo ispred crkve.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.