Godine 2022. ministar prosvete Sergej Kravcov najavio je ažuriranje pravila pisanja reči "Bog", budući da to prethodno nije bilo regulisano pravilima ruske ortografije i interpunkcije iz 1956. godine. U novim pravilima predloženo je da se ta reč piše velikim slovom.
Pisanje reči "Bog" velikim ili malim slovom zavisi od konteksta i okolnosti upotrebe, saopšteno je agenciji "RIA Novosti" u Institutu ruskog jezika V. V. Vinogradova pri Ruskoj akademiji nauka (RAN).
- U svim crkvenim tekstovima, ili onima koji su na bilo koji način povezani s religioznom tematikom, svakako se koristi veliko slovo. A što se tiče ustaljenih izraza tipa - "Bog s njim" - po tradiciji pišemo malim slovom. To su opšte preporuke", naveli su iz instituta. Ovo se odnosi i na izraz "slava Bogu" - i tu se, prema njima, reč piše malim slovom.
Kako pišete reč "Bog"?
Pixabay
Anketa
Godine 2022. ministar prosvete Sergej Kravcov najavio je ažuriranje pravila pisanja reči "Bog", budući da to prethodno nije bilo regulisano pravilima ruske ortografije i interpunkcije iz 1956. godine. U novim pravilima predloženo je da se ta reč piše velikim slovom. Na portalu nacrta normativnih pravnih akata nije navedeno da je dokument usvojen.
Objašnjenje Instituta Vinogradova kritikovali su pojedini predstavnici Ruske pravoslavne crkve (RPC).
Član Saveta sveštenika-blogera pri Sinodalnom odeljenju za odnose Crkve s društvom i medijima, sveštenik Alvijan (Thelidze), istakao je da je u "ruskoj pravoslavnoj tradiciji", "pre dolaska Lenjina na vlast", bilo uobičajeno da se piše velikim slovom, a fraza "slava Bogu" za hrišćane "nije ustaljeni izraz, već slavljenje tvorca".
- Tako da u Institutu Vinogradova RAN, ili skinite krst, ili pišite Boga velikim slovom -naglasio je on.
Još jedan sveštenik, protojerej Aleksandar Iljašenko, u razgovoru za "Abzac" izjavio je da pisanje reči "Bog“ malim slovom predstavlja "greh", kao i "izražavanje nepoštovanja i nezahvalnosti Gospodu Bogu" i "nastavak ateističke ideologije". Po njegovom mišljenju, reč treba pisati isključivo velikim slovom.
BONUS VIDEO: Anketa za Vidovdan: Šta građani kažu za veliki praznik
Jerej Kiril Markovski, zatvorski duhovnik u najstrožim ruskim kaznenim ustanovama, otkriva potresna iskustva i nevidljivu bol ljudi kojima društvo okreće leđa, ali koje Bog ne ostavlja samo u tami ćelija.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.