Wikipedia/Shutterstock Foto_NikataSvevideće oko Božije
Kompozicija „Svevidećeg oka“ zasnovana je na geometrijskoj figuri koja se više puta ponavlja – krugu.
U pravoslavnim crkvama i muzejskim zbirkama možete videti veoma neobičnu ikonu pod nazivom „Svevideće oko Božije“. Stručnjaci za duhovno slikarstvo tvrde da se ova vrsta slike pojavila u Rusiji na prelazu iz 18. u 19. vek, kada su mnoge slike karakteristične za starorusko ikonopisje bile preispitane – a alegorijske ikone ušle u crkvenu upotrebu.
Kompozicija „Svevidećeg oka“ zasnovana je na geometrijskoj figuri koja se više puta ponavlja – krugu. Simbolizuje kvalitet sveznanja i sveznanja koji je svojstven istinitom Bogu - i direktno upućuje na odgovarajući biblijski stih: „Evo oko Gospodnje je na onima koji ga se boje i uzdaju se u milost njegovu“ (Psalam 33:18).
Nekada su pagani, još neosvetljeni svetlošću monoteizma, verovali da mogu da sakriju svoja nepristojna dela od božanstva obavljanjem određenih obreda i rituala - ili, barem, umire ga tako što će ga ubediti da skrene pogled sa određenih radnji. i misli. Međutim, starozavetnom čoveku je već bilo otkriveno da je to jednostavno nemoguće: Istiniti Bog je sveprisutan i sveznajući, što i izražava gornji stih psalmiste. Krug kao simbol izražava potpunost njegovog znanja.
U mnogim molitvama se obraćamo direktno Bogu. Ali kako Ga zamišljamo u ovom trenutku? Način na koji se javio ljudima – Bogočovek Hristos? Ili možda u „liku goluba“ – kao Duh Sveti? Ili kao Starac „Starac od dana“ – Bog Otac, koji je sve stvorio?.. Sveti Teofan Zatvornik kaže: „Moleći se Bogu, bolje je da Ga nikako ne zamišljamo, već samo da verujemo da On postoji: On je blizu i sve vidi i čuje.” Simbolika ikone „Svevideće oko” omogućava vam da na najbolji mogući način sledite ovaj savet duhonosnog podvižnika.
Kompozicija ikone je prilično složena. U njegovom centru nalazi se nekoliko koncentričnih krugova u kojima je prikazano: u unutrašnjem - mladost Hristos Emanuilo, u sledećem - čula, oči i usne, u sledećem krugu na vrhu - Bogorodica sa podignutim rukama. u molitvenom gestu „Oranta“, i, konačno, u spoljašnjem - najvišim redovima anđela, serafima i heruvima, koji lebde u nadsvetskom prostoru. Na granicama između krugova nalaze se citati iz Starog i Novog zaveta, kao i crkvene himne.
Wikipedia
Svevideće oko Božije
Iznad lika Prečiste Djeve (i iznad celokupne kompozicije središnjeg dela u celini), u posebnom krugu, nalazi se Bog Otac, koji šalje Carici Nebeskoj Duha Svetoga u vidu goluba. Četiri zraka izlaze dijagonalno iz centralnog kruga, na čijim krajevima se nalaze manji krugovi – oni sadrže portrete četvorice jevanđelista ili njihovih odgovarajućih simbola (tetramorf): Matej – anđeo, Marko – lav, Luka – tele, Jovan. - orao. Ako je ikona staroverska, prepiska je nešto drugačija: Matej je anđeo, Marko je orao, Luka je tele, Jovan je lav. Inače, u staroverskom okruženju, sa svojom privlačnošću prema alegorijskom ikonopisu, ikona „Svevideće oko“ može se naći mnogo češće nego u običnim pravoslavnim crkvama, gde je ova slika predstavljena u obliku fresaka.
Wikipedia
Svevideće oko Božije
Za šta se mole pred likom „Svevidećeg oka Božijeg“? O svemu sa čime se obično obraćamo Bogu – sa zahvalnošću, pohvalom, sa raznim molbama... Glavno je da se s poštovanjem sećamo pred kim stojimo. Ne postoji posebna molitva koja se vrši isključivo pred ovom ikonom. Međutim, neki smatraju da je posebno dobro moliti se pred ovom slikom kada je vera ohlađena, kada je čovek pao u greh malodušnosti – a takođe i kada je potrebna intervencija vrhovne pravde u komplikovanoj životnoj situaciji.
Na kraju, da primetimo još jednu stvar. Poznate su ikone sa sličnim nazivima: „Neuspavano oko“ i „Neuspavano oko Spasitelja“. Na prvom je prikazana Bogorodica sa Bebom kako spava na njenoj desnoj ruci. U drugom je Dete Hristos koje počiva na svom krevetu otvorenih očiju, pred kojim stoje Arhangel Gavrilo i Presveta Bogorodica. To su potpuno različite slike sa svojom utvrđenom ikonografijom, koje nemaju nikakve veze sa ikonom „Svevideće oko Božije“ koju razmatramo.
Muškarac mora da raste na intelektualnom nivou, u obrazovnom novou, u umetničkom novou, u svakom smislu da raste. Da dođe kući i kaže: "Znaš šta sam shvatio"? I da nauči svoju ženu, kaže otac Predrag.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.