Wikipedia/Shutterstock Foto_NikataSvevideće oko Božije
Kompozicija „Svevidećeg oka“ zasnovana je na geometrijskoj figuri koja se više puta ponavlja – krugu.
U pravoslavnim crkvama i muzejskim zbirkama možete videti veoma neobičnu ikonu pod nazivom „Svevideće oko Božije“. Stručnjaci za duhovno slikarstvo tvrde da se ova vrsta slike pojavila u Rusiji na prelazu iz 18. u 19. vek, kada su mnoge slike karakteristične za starorusko ikonopisje bile preispitane – a alegorijske ikone ušle u crkvenu upotrebu.
Kompozicija „Svevidećeg oka“ zasnovana je na geometrijskoj figuri koja se više puta ponavlja – krugu. Simbolizuje kvalitet sveznanja i sveznanja koji je svojstven istinitom Bogu - i direktno upućuje na odgovarajući biblijski stih: „Evo oko Gospodnje je na onima koji ga se boje i uzdaju se u milost njegovu“ (Psalam 33:18).
Nekada su pagani, još neosvetljeni svetlošću monoteizma, verovali da mogu da sakriju svoja nepristojna dela od božanstva obavljanjem određenih obreda i rituala - ili, barem, umire ga tako što će ga ubediti da skrene pogled sa određenih radnji. i misli. Međutim, starozavetnom čoveku je već bilo otkriveno da je to jednostavno nemoguće: Istiniti Bog je sveprisutan i sveznajući, što i izražava gornji stih psalmiste. Krug kao simbol izražava potpunost njegovog znanja.
U mnogim molitvama se obraćamo direktno Bogu. Ali kako Ga zamišljamo u ovom trenutku? Način na koji se javio ljudima – Bogočovek Hristos? Ili možda u „liku goluba“ – kao Duh Sveti? Ili kao Starac „Starac od dana“ – Bog Otac, koji je sve stvorio?.. Sveti Teofan Zatvornik kaže: „Moleći se Bogu, bolje je da Ga nikako ne zamišljamo, već samo da verujemo da On postoji: On je blizu i sve vidi i čuje.” Simbolika ikone „Svevideće oko” omogućava vam da na najbolji mogući način sledite ovaj savet duhonosnog podvižnika.
Kompozicija ikone je prilično složena. U njegovom centru nalazi se nekoliko koncentričnih krugova u kojima je prikazano: u unutrašnjem - mladost Hristos Emanuilo, u sledećem - čula, oči i usne, u sledećem krugu na vrhu - Bogorodica sa podignutim rukama. u molitvenom gestu „Oranta“, i, konačno, u spoljašnjem - najvišim redovima anđela, serafima i heruvima, koji lebde u nadsvetskom prostoru. Na granicama između krugova nalaze se citati iz Starog i Novog zaveta, kao i crkvene himne.
Wikipedia
Svevideće oko Božije
Iznad lika Prečiste Djeve (i iznad celokupne kompozicije središnjeg dela u celini), u posebnom krugu, nalazi se Bog Otac, koji šalje Carici Nebeskoj Duha Svetoga u vidu goluba. Četiri zraka izlaze dijagonalno iz centralnog kruga, na čijim krajevima se nalaze manji krugovi – oni sadrže portrete četvorice jevanđelista ili njihovih odgovarajućih simbola (tetramorf): Matej – anđeo, Marko – lav, Luka – tele, Jovan. - orao. Ako je ikona staroverska, prepiska je nešto drugačija: Matej je anđeo, Marko je orao, Luka je tele, Jovan je lav. Inače, u staroverskom okruženju, sa svojom privlačnošću prema alegorijskom ikonopisu, ikona „Svevideće oko“ može se naći mnogo češće nego u običnim pravoslavnim crkvama, gde je ova slika predstavljena u obliku fresaka.
Wikipedia
Svevideće oko Božije
Za šta se mole pred likom „Svevidećeg oka Božijeg“? O svemu sa čime se obično obraćamo Bogu – sa zahvalnošću, pohvalom, sa raznim molbama... Glavno je da se s poštovanjem sećamo pred kim stojimo. Ne postoji posebna molitva koja se vrši isključivo pred ovom ikonom. Međutim, neki smatraju da je posebno dobro moliti se pred ovom slikom kada je vera ohlađena, kada je čovek pao u greh malodušnosti – a takođe i kada je potrebna intervencija vrhovne pravde u komplikovanoj životnoj situaciji.
Na kraju, da primetimo još jednu stvar. Poznate su ikone sa sličnim nazivima: „Neuspavano oko“ i „Neuspavano oko Spasitelja“. Na prvom je prikazana Bogorodica sa Bebom kako spava na njenoj desnoj ruci. U drugom je Dete Hristos koje počiva na svom krevetu otvorenih očiju, pred kojim stoje Arhangel Gavrilo i Presveta Bogorodica. To su potpuno različite slike sa svojom utvrđenom ikonografijom, koje nemaju nikakve veze sa ikonom „Svevideće oko Božije“ koju razmatramo.
Muškarac mora da raste na intelektualnom nivou, u obrazovnom novou, u umetničkom novou, u svakom smislu da raste. Da dođe kući i kaže: "Znaš šta sam shvatio"? I da nauči svoju ženu, kaže otac Predrag.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.
U nadahnutoj besedi na Đurđic, prota Slobodan Zeković upozorio je vernike na posledice greha, zamke modernog sujeverja i prikrivene duhovne stranputice, podsećajući da pad nije kraj.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.