Shutterstock/Sergio Hernan GonzalezOtac Dušan Kolundžić
Protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić objašnjava da ovaj simbol ima istoriju koja seže u antičko doba.
Osim biblijskih scena u vidu fresaka na zidovima svetinja provuče se i simbol tzv. "Svevidećeg oka", a mnogi vernici taj crtež povezuju sa nečim okultnim, masonerijom, Iluminatima - tajnim društvima.
Protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić objašnjava da ovaj simbol ima istoriju koja seže u antičko doba.
- "Svevideće oko“ u trouglu, se slika na našim ikonostasima iznad Carskih dveri, a na mestu gde se obično nalazi motiv "Nedremano oko“. Trougao, kao simbol broja tri, koji je bio u poštovanju i kod Jevreja, služio je u ranom hrišćanstvu kao simvol Trojičnog Boga, pre no što se razvio današnji motiv predstavljanja Presvete Trojice (Tri putnika kod Avrama ili Očestvo) . Jasna i potpuna simbolika geometrijskog oblika trougla, koji je bio omiljen u antičkoj grčkoj arhitekturi i koji poseduje svaki antički zabat, sigurno da vodi poreklo od egipatskih piramida, jer je taj oblik u starom svetu predstavljao nebeski grad, dakle težnju ka božanstvu. I kasnije, u hrišćanskom srednjem veku, trougao se susreće mnogo često u crkvenom graditeljstvu i ne samo kod zvonika, koji svojom visinom i oblikom predstavljaju vezu između zemlje i neba.
- Znak trougla sa Božjim okom u sredini, često sa jevrejskim nazivom Boga – Jahve, bio je odomaćen u ikonografskoj tematici 17. i 18. veka. Neke elemente ove predstave uzeli su kasnije u svoje obeležje i slobodni zidari, masoni, što ničim ne umanjuje značaj hrišaćanske ikonografije. Uostalom, Lucifer znači „svetlonosni“ i prorok Isaija je nazvao vavilonskog cara Lucifer, što znači „zvezda Danica“ (Is.14, 12) , jer je Venera dobila ime Danica, kad je jutarnja zvezda. Znatno kasnije je ime Lucifer pripisano Satani, ali iz vremena pre pada, dakle dok je još bio anđeo.
Printscreen You tube televizija hram
Otac Dušan Kolundžić
Kaže da osim silbol "Svevidećeg oka" možemo videti ruku, šaku Božju, pruženu iz oblaka, prema rečima i Knjige premudrosti Solomonove 3, 1. Jedna od najlepših je ona iz manastira Manasija, ispod koje je naslikan car Solomon, koji i objašnjava ruku Gospodnju.
Svevideće oko u Sabornoj crkvi u Beogradu
Foto: SPC
Saborna crkva
Crkva Svetog arhangela Mihaila u Beogradu poznatija je kao Saborna crkva. Termin saborna znači da je to glavna gradska crkva, na čijem čelu je episkop.
Stoga, ova crkva nosi s ponosom titulu glavne u čitavom gradu, a ističe se još po mnogo čemu, od svog istorijskog i umetničkog značaja, do bogate riznice i grobova znamenitih ličnosti Srbije. Nalazi se u neposrednoj blizini glavne pešačke zone Beograda - ulice Knez Mihailove.
Crkva koju danas imamo prilike da vidimo podignuta je na temeljima stare crkve iz 18.veka. Stara crkva je više puta rušena i obnavljana usled tursko-austrijskih sukoba. Konačno, 1837. godine započeta je gradnja crkve koja će ostati simbol Beograda, a čiju gradnju je naložio knez Miloš Obrenović. Ime joj je dao upravo on, po svojoj krsnoj slavi, arhangelu Mihailu.
U ovoj crkvi je u jednom delu ikonostasa moguće videti simbol "Svevidećeg oko".
Printscreen RTS
Svevideće oko u Sabornoj crkvi, detalj
Printscreen you tube AgroTV Srbija
Deo zida u Sabornoj crkvi gde se iznad Isusa Hrista nalazi Svevideće oko
Šta kaže teolog?
Republika
Aleksandar Đurđević
Istog stava je i teolog Aleksandar Đurđević, koji navodi da oko u piramidi ne predstavlja samo znak masona.
- Svevideće oko često izaziva pogrešno tumačenje i povezuje se sa masonerijom, iako masonerija nastaje tek u 18. veku. U pravoslavnoj ikonografiji svevideće oko predstavlja Božiju svemogućnost i prisutnost - Bog je svuda prisutan i vidi sve, pa tako poznaje srce svakog čoveka. Trougao koji okružuje oko predstavlja Sveto Ttrojstvo. Ovaj simbol se pojavljuje na crkvenim freskama, ikonama i predmetima, ne kao znak tajnih društava već kao podsetnik da ništa nije sakriveno od Boga - zaključuje teolog Aleksandar Đurđević.
BONUS VIDEO: Svetac sa životinjskom glavom na ljudskom telu!Teolog Aleksandar Đurđević govori o Svetom Hristiforu
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
U uslovima hroničnog nedostatka celovitog pristupa u zaštiti zadužbina Nemanjića na prostoru Republike Severne Makedonije, postoje neki aspekti koji su ohrabrujući, ali i zabrinjavajući.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Od prvog znaka krsta na ulazu do pričešća i izlaska iz hrama, svaki pokret ima svoje značenje – zašto su tišina, pažnja i unutrašnja sabranost ključni i šta vernici najčešće rade pogrešno, a da toga nisu ni svesni.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak Svetle sedmice razotkriva se smisao stradanja kroz sliku tela koje biva srušeno, ali ustaje snažnije, noseći poruku o neuništivosti vere i pobedi života nad smrću.
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Artemona po starom i Svetog mučenika Vasilija Amasijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Dobrog pastira, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.