Od jednostavnih namirnica nastaje brzo i zasitno jelo koje ne traži iskustvo, a idealno je za porodični obrok kada treba nešto toplo, pouzdano i lako za pripremu.
U miru domaće kuhinje, gde se mirisi hrane često prepliću sa uspomenama i porodičnim razgovorima, musaka sa krompirom i sirom zauzima posebno mesto na trpezi. To je jelo koje ne traži mnogo, a daje obilje - jednostavno, toplo i zasitno, onako kako su ga nekada pripremale bake, oslanjajući se na skromne sastojke i provereno iskustvo.
U pravoslavnoj tradiciji domaćinstva, ovakvi recepti posebno dolaze do izražaja u danima kada crkveni tipik ne propisuje post ili dozvoljava beli mrs, poput Bele nedelje pred Vaskrs, kada se porodica ponovo okuplja za bogatijom trpezom nakon perioda posta.
Musaka, u svojim brojnim varijacijama, ostaje jedno od najomiljenijih jela našeg podneblja – jednostavna po sastavu, a bogata po ukusu i toplini koju nosi.
Sastojci
1 kg krompira
80 g maslaca
150 g kačkavalja
250 ml mleka
1,5 kašika brašna
3 jaja
so
Magnific
Starinska musaka od krompira i sira
Priprema
U vatrostalnu posudu ređajte red krompira, red struganog kačkavalja, ali tako da završite krompirom.
Polovinu maslaca rastopite i prelijte njime poređanu musaku. Od druge polovine maslaca napravite svetlu zapršku tako što ćete u njemu ispržiti brašno (samo dok ne zapeni).
Zapršku prelijte mlekom, skinite sa štednjaka, pa kada se prohladi, dodajte umućena jaja, posolite i promešajte.
Dobijeni umak treba da bude redak. Prelijte sada umakom musaku i pospite je ostatkom struganog kačkavalja. Stavite u zagrejanu rernu na 180 °C i pecite dok ne porumeni. Služite toplo.
Jednostavan recept iz domaće kuhinje koji se pripremao u mrsne dane, uz pažljivo birane sastojke i strpljenje koje svakoj trpezi daje posebnu toplinu i punoću ukusa.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ovaj provereni način pripreme vraća se osnovama – krompir, povrće i pirinač slažu se u tepsiji i bez komplikacije daju toplo, domaće jelo koje lako nahrani celu porodicu.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.