Od domaćeg sira do pažljivo zatvorenog testa – recept koji se prenosi s kolena na koleno i nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Tašci sa sirom potiču iz starih balkanskih kuhinja i predstavljaju našu verziju poznatih svetskih jela poput italijanskih raviola ili poljskih pieroga. Ipak, ono što ih izdvaja jeste duh domaćinstva i jednostavnost sastojaka: brašno, jaja, voda, so i – naravno – domaći sir.
Naziv „tašci“ dolazi od oblika testa koje se puni filom, zatvara i kuva u vodi. U starim domaćinstvima domaćice su ih pravile ručno, koristeći drvene kalupe ili ivice čaša, dok su deca nestrpljivo čekala da prvi tašci isplivaju na površinu vrele vode, znajući da su upravo tada – gotovi.
Ukus koji okuplja porodicu
Tašci su oduvek bili porodično jelo – spremali su se za ručkove, slave, dane posta kada je dozvoljen beli mrs. Služili su se uz kiselo mleko, kajmak ili istopljen puter, a svaki zalogaj bio je pun topline i ukusa doma.
Postojale su i slatke verzije, punjene pekmezom, makom ili orasima, koje su bile omiljene među decom, a i danas se rado pripremaju u nekim krajevima Srbije.
Sastojci:
Za testo:
1 kg brašna
1 jaje i 2 žumanceta
Kašičica soli
Voda po potrebi
Za fil:
500 g sira
1 jaje
Shutterstock/nelea33
Tašci sa sirom
Priprema:
U vanglu stavite brašno i napravite udubljenje. Dodajte jaja i so, pa postepeno dodajte mlaku vodu i zamesite glatko, srednje tvrdo testo. Ostavite ga da odstoji pola sata.
Nakon toga testo razvaljajte tanko na pobrašnjenoj površini i isečite na pravougaonike. Na svaki stavite po kašičicu fila od sira, preklopite i pažljivo pritisnite ivice viljuškom.
Tašci se kuvaju u kipućoj, posoljenoj vodi s malo ulja – gotovi su kada isplivaju na površinu. Po želji, mogu se preliti puterom, posuti prezlama ili parmezanom, ali najlepši su – jednostavni, topli i mirišljavi, baš kao nekada.
Savet:
Koristite meko brašno (tip 400 ili 500) za najlepšu teksturu testa. Domaći sir daje najbolji ukus, ali se može kombinovati s fetom za bogatiji miris. Kašika ulja u testo čini ga elastičnijim i mekšim. Testo treba da „odmori“ najmanje pola sata, a ivice tašaca treba čvrsto pritisnuti da se ne otvore tokom kuvanja. Za slatke tašce, dodajte u fil malo šećera i vanilin šećer.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Autentični recept iz Ohrida u kojem sporo kuvanje i pažljivo birani sastojci pretvaraju jednostavne namirnice u raskoš ukusa i mirisa koji vraćaju toplinu doma na trpezu.
Od zapečenog kukuruznog brašna do slojeva suhog mesa i kajmaka – naučite kako pripremiti ovo hranljivo jelo balkanske tradicije koje vekovima spaja ukuse i običaje naših predaka.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.
Ova neobična pita sa kajmakom, sirom ili mašću bila je deo trpeza u različitim balkanskim krajevima i imala svoje mesto u danima kada se nije postilo, kao i na ramazanskim večerama.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od osušenih ostataka nastaju puding sa jabukama i suvim grožđem, carski drobljenac i mirisne prezle za knedle, baš po receptima koji su čuvali svaku koricu.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Adrijana i Nataliju po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Rođenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Rođenje Blažene Djevice Marije, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.