Od domaćeg sira do pažljivo zatvorenog testa – recept koji se prenosi s kolena na koleno i nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Tašci sa sirom potiču iz starih balkanskih kuhinja i predstavljaju našu verziju poznatih svetskih jela poput italijanskih raviola ili poljskih pieroga. Ipak, ono što ih izdvaja jeste duh domaćinstva i jednostavnost sastojaka: brašno, jaja, voda, so i – naravno – domaći sir.
Naziv „tašci“ dolazi od oblika testa koje se puni filom, zatvara i kuva u vodi. U starim domaćinstvima domaćice su ih pravile ručno, koristeći drvene kalupe ili ivice čaša, dok su deca nestrpljivo čekala da prvi tašci isplivaju na površinu vrele vode, znajući da su upravo tada – gotovi.
Ukus koji okuplja porodicu
Tašci su oduvek bili porodično jelo – spremali su se za ručkove, slave, dane posta kada je dozvoljen beli mrs. Služili su se uz kiselo mleko, kajmak ili istopljen puter, a svaki zalogaj bio je pun topline i ukusa doma.
Postojale su i slatke verzije, punjene pekmezom, makom ili orasima, koje su bile omiljene među decom, a i danas se rado pripremaju u nekim krajevima Srbije.
Sastojci:
Za testo:
1 kg brašna
1 jaje i 2 žumanceta
Kašičica soli
Voda po potrebi
Za fil:
500 g sira
1 jaje
Shutterstock/nelea33
Tašci sa sirom
Priprema:
U vanglu stavite brašno i napravite udubljenje. Dodajte jaja i so, pa postepeno dodajte mlaku vodu i zamesite glatko, srednje tvrdo testo. Ostavite ga da odstoji pola sata.
Nakon toga testo razvaljajte tanko na pobrašnjenoj površini i isečite na pravougaonike. Na svaki stavite po kašičicu fila od sira, preklopite i pažljivo pritisnite ivice viljuškom.
Tašci se kuvaju u kipućoj, posoljenoj vodi s malo ulja – gotovi su kada isplivaju na površinu. Po želji, mogu se preliti puterom, posuti prezlama ili parmezanom, ali najlepši su – jednostavni, topli i mirišljavi, baš kao nekada.
Savet:
Koristite meko brašno (tip 400 ili 500) za najlepšu teksturu testa. Domaći sir daje najbolji ukus, ali se može kombinovati s fetom za bogatiji miris. Kašika ulja u testo čini ga elastičnijim i mekšim. Testo treba da „odmori“ najmanje pola sata, a ivice tašaca treba čvrsto pritisnuti da se ne otvore tokom kuvanja. Za slatke tašce, dodajte u fil malo šećera i vanilin šećer.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Autentični recept iz Ohrida u kojem sporo kuvanje i pažljivo birani sastojci pretvaraju jednostavne namirnice u raskoš ukusa i mirisa koji vraćaju toplinu doma na trpezu.
Od zapečenog kukuruznog brašna do slojeva suhog mesa i kajmaka – naučite kako pripremiti ovo hranljivo jelo balkanske tradicije koje vekovima spaja ukuse i običaje naših predaka.
U svečanom prijemu u Patrijaršiji, srpski patrijarh Porfirije poručio je novorukopoloženim đakonima da njihova služba nije samo čast, već i sveta odgovornost — da životom i delom svedoče Hrista i budu stubovi vere u savremenom svetu.
Nakon nasilnog prekida manifestacije „Dani srpske kulture“, Srpska pravoslavna crkva oštro je osudila čin mržnje i poručila da istinsko rodoljublje ne sme da se pretvori u netrpeljivost.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Otkrijte kako su lisnati kolačići sa domaćim džemom nekada okupljali porodice, simbolizovali gostoljubivost i čuvali tradiciju svake mrsne slave – priprema je prava mala umetnost koju danas možemo ponovo oživeti.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
U besedi za 22. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je beg u pustinju više od udaljavanja od ljudi — to je put očišćenja duše, borba protiv strasti i trenutak kada čovek prestaje da služi sujeti.