Kum nije samo svedok obreda, već duhovni roditelj deteta.
U pravoslavnom hrišćanstvu Sveta tajna krštenja zauzima posebno i temeljno mesto. Ona nije samo verski obred niti porodična tradicija, već duhovno rođenje čoveka za večni život. Krštenjem čovek postaje član Crkve, ulazi u zajednicu sa Hristom i prima dar Duha svetoga.
To je trenutak kada se, po učenju Crkve, briše praroditeljski greh i započinje novi život u veri.
Pravoslavna crkva uči da je krštenje neophodno za spasenje, jer je sam Gospod Isus Hristos zapovedio apostolima da krštavaju u ime Oca i Sina i Svetoga duha. U tom smislu, krštenje nije simboličan čin, već sveta tajna kroz koju deluje Božja blagodat. Ono predstavlja smrt starog, grešnog čoveka i rađanje novog, obnovljenog u Hristu.
Posebno važnu ulogu u ovoj svetoj tajni ima kum. Kum nije samo svedok obreda, već duhovni roditelj deteta.
KOCA SULEJMANOVIC / AFP / Profimedia
Patrijarh Pavle o kumstvu
On pred Bogom preuzima odgovornost da će pomagati kršteniku da raste u veri, da će ga podučavati hrišćanskom životu i biti mu oslonac na putu ka spasenju.
U prvim vekovima hrišćanstva, kum je bio garant da onaj koji se krštava zaista želi da živi po veri. Ta uloga je ostala i danas, naročito kada je reč o krštenju dece, koja još ne mogu sama da ispovede veru.
Zato se kum mora pažljivo birati. Nije presudno materijalno stanje niti društveni položaj, već vera, moralni život i spremnost da se preuzme duhovna odgovornost.
Kum treba da bude pravoslavni hrišćanin koji živi crkvenim životom, jer samo on može biti pravi primer i podrška detetu u odrastanju. Izbor kuma je dugoročna odluka – kumstvo se u pravoslavlju smatra duhovnim srodstvom koje traje čitav život i nosi veliku čast, ali i obavezu.
Patrijarh Pavle više puta je govorio koliko se mora ozbiljno pristupiti izboru kuma i da on ne može biti bilo ko. Kako je govorio, kum ne sme biti bilo ko, već "osoba od poverenja, čistog života i zrelog doba".
Posebno je isticao da kum nikad ne bi trebalo da bude osoba koja nije krstila sopstvenu decu.
- Ako ne želi spasenje svom detetu, kako može učestvovati u spasenju tuđeg? - govorio je i ujedno pitao patrijarh Pavle.
Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta spiraju i grehovi predaka.
Protojerej Vladimir Dolgih razbija raširene zablude i objašnjava u kojim situacijama je bolje ne prihvatiti kumstvo nego ga nositi samo kao praznu formu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.