Protojerej Vladimir Dolgih razbija raširene zablude i objašnjava u kojim situacijama je bolje ne prihvatiti kumstvo nego ga nositi samo kao praznu formu.
Postoje pozivi koji obraduju, ali i oni koji u čoveku probude tihu nelagodu. Među njima je i poziv na kumstvo. U narodu se često govori da se kumstvo „ne odbija“, da je to gotovo zavet koji se ne preispituje. Ima i onih koji tvrde da je greh odbiti kumstvo. Ipak, mnogi vernici, ostavljeni sami sa sopstvenom savešću, pitaju se: da li je greh reći „ne“? Ili je, naprotiv, ponekad poštenije i odgovornije upravo to?
- Kumstvo se može odbiti, to nije greh, a u nekim slučajevima čak je i potrebno.
Već u toj rečenici sadržano je razbijanje jedne duboko ukorenjene zablude. Ne zato što kumstvo nije važno, naprotiv - nego baš zato što jeste.
Kada forma zameni suštinu
Otac Vladimir objašnjava da razlozi za odbijanje mogu biti i objektivni i subjektivni. Kao primer navodi situaciju koja, nažalost, nije retka: kakvog smisla ima pristati da budete kum detetu koje roditelji krštavaju samo „da ne bude uroka“, a pri tom uopšte ne nameravaju da žive hrišćanskim životom?
Shutterstock, Republika
Sveta tajna kršštenja
- Kakvog smisla ima pristati da budete kum detetu koje roditelji krštavaju iz razloga „tako treba“ ili „da ne bude uroka“, a uopšte ne nameravaju da vode hrišćanski način života? Jer dete pre svega vaspitavaju otac i majka njihov autoritet je najznačajniji - naglašava otac Vladimir.
Drugim rečima, kumstvo nije magijski čin koji sam po sebi nešto garantuje. Ono ima smisla samo ako postoji stvarna želja da dete raste u veri. Ako toga nema, kum se lako pretvara u puki ukras crkvenog obreda.
Nisu svi razlozi spoljašnji - neki su duboko lični
Ali, dodaje otac Vladimir, postoji i druga strana, ona lična ljudska.
- Može se ne pristati na kumstvo i iz čisto subjektivnih razloga ako su vam ti ljudi slabo poznati ili su vam duhovno daleki.
U takvom slučaju, svako opštenje postaje napor, a taj napor se neminovno preliva i na samu suštinu kumovske službe. Jer kumstvo nije jednokratan događaj, već dug i ozbiljan put.
Kada čovek iskreno prizna da nema snage
Postoji i još jednostavniji, ali često prećutani razlog: osećaj da čovek jednostavno nema snage da ponese tu odgovornost. I to, kako naglašava sveštenik, nije slabost, već poštenje. Ako neko unapred zna da neće moći da bude istinski oslonac detetu, zar nije časnije to i reći?
Kao živu ilustraciju, otac Vladimir navodi primer kume svoje ćerke. Ona je više puta odbijala predloge da bude kuma.
- Kuma moje ćerke više puta je odbijala predloge da krsti decu svojih poznanika, smatrajući da je bolje biti dobra kuma jednom detetu nego loša nekolicini. Ja je u tome samo podržavam - kaže otac Vladimir.
Regionalna informativna služba Ukrajine
Sveštenik Vladimir Dolgih
Odgovornost je veća od običaja
U svemu tome, podseća, ključna reč je odgovornost. Uloga kuma nije počasna titula, već služenje. A gde ima stvarne odgovornosti, mora postojati i mogućnost da se kaže „ne“, ako čovek zna da tu odgovornost neće moći da iznese.
Zato otac Vladimir i podvlači:
- Misao da je odbiti kumstvo greh nije ništa drugo do crkvenjačka praznoverica.
Možda je, na kraju, pravo pitanje ne da li smemo da odbijemo kumstvo, već da li smemo olako da ga prihvatimo. Jer kumstvo nije teret koji se nosi iz pristojnosti, nego zavet koji se živi. A zaveti, ako su istinski, ne sklapaju se iz straha - već iz zrelosti.
Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta spiraju i grehovi predaka.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog proroka Malahija po starom kalendaru i Časne verige Svetog apostola Petra po novom. Katolici proslavljaju Svetog Marcela, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Protojerej Vladimir Dolgih razbija raširene zablude i objašnjava u kojim situacijama je bolje ne prihvatiti kumstvo nego ga nositi samo kao praznu formu.
Govorio je bez milosti i najavio događaje koji će promeniti istoriju, zato se njegovo ime i danas izgovara sa tihim strahopoštovanjem i nemirom u savesti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Kada bolest i nemoć nadvladaju svakodnevicu, ova molitva postaje most između vere, nade i nevidljive Božje milosti, podsećajući vernika da pažnja i molitva imaju moć da osvetle i najtamnije dane.
Životna drama Čeha koji je postao monah srpske carske lavre i u gomili zaboravljenih rukopisa pronašao Miroslavljevo jevanđelje – priča o veri, istrajnosti i otkriću koje je promenilo srpsku kulturu.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Nekadašnji direktor Zavoda za zaštitu spomenika otkriva šokantnu devastaciju Jadranske straže i upozorava da svaka nepromišljena odluka može zauvek obezvrediti vekove vere i istorije.
Životna drama Čeha koji je postao monah srpske carske lavre i u gomili zaboravljenih rukopisa pronašao Miroslavljevo jevanđelje – priča o veri, istrajnosti i otkriću koje je promenilo srpsku kulturu.