VERNICI IZBEGAVAJU DA GOVORE O OVOME, A TIČE SE SVIH: Kako pobediti potrebu koju svi imamo - postoji nekoliko načina
Niko vas ne može naterati da učinite rukoblud - to je uvek pitanje vaše slobodne volje.
Prijateljstvo nije što i kumstvo, rekao je otac Dušan pa objasnio i zašto.
Kršteni kum u pravoslavlju ima veoma važnu duhovnu i društvenu ulogu. On nije samo svedok čina krštenja, već duhovni roditelj detetu koje se krštava.
Kum preuzima obavezu da duhovno vodi i pomaže detetu u veri i životu. Tokom krštenja, on se odriče đavola i ispoveda veru u ime deteta, ako je ono malo. Kumstvo stvara trajnu vezu između dve porodice, i kum se poštuje kao član porodice – često se kaže da je "kum iznad rođenog brata“, a važi i ona da "kum nije dugme".
Danas je sve češće običaj da se za kuma uzima najbolji prijatelj, međutim, sada upokojeni otac Dušan Kolundžić jednom prikom je objasnio da to ne sme, a nije ni dobro, da bude kriterijum za izbor kuma.

- Da bi neko bio kum, nije dovoljno da je sam kršten i nominalno pripada pravoslavnoj veri, nego da je ličnost od poverenja, čistog života i zrelog doba. Prema ovakvom značaju kumstva, razumljivo je zašto se Crkva borila protiv sujevernog običaja, poznatog i iz narodnih pesama, da roditelji kojima se deca ne drže, polažu novorođenče na raskršće, pa ko prvi naiđe da ga uzme za kuma - isticao je otac Dušan pa podsetio i na reči Svetog Simeona Solunskiog da "treba paziti da vosprijemnici budu pobožni i gotovo učitelji vere“.
Pored ovih osobina kuma, patrijarh Pavle navodi, kaže, i da kumovi ne mogu biti "ni oni koji sami imaju nekrštenu decu, jer ako krštenjem ne žele spasenje svom detetu, kako u tome mogu učestvovati i pomagati tuđem“.
- Naš narod je, od samog početka primanja hrišćanstva, veoma cenio kumstvo i za kumove svojoj deci birao čestite i poštene ljude, osvedočene hrišćane. Kumovanjem na krštenju ulazi se i u duhovno srodstvo, koje počinje od kuma, kumčeta i kumčetovih roditelja, i ide svo do sedmog stepena, kao i krvno srodstvo. Zato i nije, u našem narodu, uobičajeno da kumuju bliži srodnici, da ne bi dolazilo do preplitanja duhovnog i krvnog srodstva. Kumstvo je u našem narodu u izuzetnom poštovanju. Razume se da ovo izuzetno poštovanje i čast koji se ukazuju kumu, proizilaze iz ozbiljnih obaveza koje kum prima na sebe u toku Čina krštenja.
Kaže da se ranije za kuma uzimao najčasniji čovek u selu, kako bi bio dobar duhovni vođa svom kumčetu, međutim, zbog modernog stila života (seobe u grad, inostranstvo) i ovo je promenjeno pa je sad običaj da se za kumove deci uzimaju najbolji prijatelji.
- U savremenim okolnostima kumovi su često i razdvojeni pa takvo kumstvo često ne može da odgovori svojoj najznačajnijoj nameni: da kum bude učitelj života i veroučitelj svome kumčetu, da pazi na njegovo i fizičko i moralno uzrastanje, a ne da ga jednom ili dva puta u godini daruje igračkama i slatkišima. Ne treba mešati kumstvo i prijateljstvo. Mnogi su pogrešili kad su najboljeg prijatelja uzeli i za detinjeg kuma. Prijateljstvo nije što i kumstvo. Sa prijateljem se možeš viđati svaki dan, možeš se sa njim i sporečkati, a često dođe i do raskida prijateljstva. Sa kumom se ne može tako postupati. Kum treba da bude blizu, da bi mogao pratiti život kumčeta, ali ipak ne suviše blizu, da ne postane "običan“ - rekao je otac Dušan pa objsnio:
- Poseta kuma kumovskoj familiji i kumčetu treba uvek da bude izuzetna, u kuću ne dolazi običan gost ili komšija, već duhovni roditelj kumčeta.
Niko vas ne može naterati da učinite rukoblud - to je uvek pitanje vaše slobodne volje. Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena. Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena. Kum daje zavet pred Bogom i Crkvom da će voditi kumče kroz hrišćanski život, ali šta ako on svoju obavezu ne ispunjava. Protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić pojašnjava zbog čega su Apostolska pravila stroga u pogledu prošlosti žene kandidata za sveštenički čin.
VERNICI IZBEGAVAJU DA GOVORE O OVOME, A TIČE SE SVIH: Kako pobediti potrebu koju svi imamo - postoji nekoliko načina
VELIKA SVEČANOST U PRIZRENU: Objavljen plan programa - celodnevna manifestacija okuplja brojne vernike
VELIKA SVEČANOST U PRIZRENU: Objavljen plan programa - celodnevna manifestacija okuplja brojne vernike
DA LI SE MOŽE PONIŠTITI KUMSTVO I PONOVO OBAVITI KRŠTENJE: Sveštenik objasnio šta raditi ako kum ne ispunjava svoje obaveze
"KO OŽENI RASPUŠTENICU ILI GLUMICU – NE MOŽE BITI SVEŠTENIK": Otac Dušan otkrio zašto su crkvena pravila neumoljiva kada je reč o izboru bračne saputnice
Priča o prevari, Božijem promislu i neočekivanom susretu koji je promenio život mladog para.
Jedno pitanje vernice pokrenulo je raspravu: da li sveta tajna krštenja vredi ako je tek u odraslom dobu shvatimo i prihvatimo srcem?
Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta spiraju i grehovi predaka.
Kum je svedok pred Bogom, posrednik između živih i mrtvih predaka i neko, kao posrednik između čoveka i Gospoda, treba da vodi računa o duhovnom uzdignuću onoga koga krsti.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.
Crkva nas podseća da jedini istinski poznavalac ljudskog srca jeste Bog.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.