SEVASTIJAN KARAGANDINSKI: "Najljuća strast je strast bluda"
Ona može obuzeti čoveka u bolesničkoj ili čak samrtnoj postelji, posebno one koji su proveli ovozemaljski život u neuzdržanju, govorio je Sevastijan Karagandinski o strasti bluda.
Niko vas ne može naterati da učinite rukoblud - to je uvek pitanje vaše slobodne volje.
Jedna od tema o kojoj se retko govori, a koja predstavlja svojevrsni tabu, jeste rukoblud (onanisanje) - pitanje koje zanima mnoge vernike, ali o kojem, zbog stida, često ne smeju da razgovaraju sa svojim duhovnicima.
Pisma vernika primao je svojevremeno otac Dušan i na njih odgovarao. Jedno od pisama, koje je primio bilo je vezano upravo za pomenutu stvar.
"Već dve godine se trudim da živim bogougodno, nakon što mi se život okrenuo za 180 stepeni, presekla sam sa svim gresima…ispovedam se redovno, idem na liturgiju, pričešćujem se…Uvek osetim kada se udaljavam od Gospoda kada padnem u iskušenje, onda se nekako izvučem čitam, molim se, onda opet navale iskušenja i ja padnem… nakon toliko vremena počinim rukoblud dva puta, zašto i kako - ne umem da objasnim, samo sam jako tužna jer za nekoliko trenutaka telesnog užitka izdadoh Gospoda…za sve vreme tog čina ja sam svesna šta je to, da je greh i da me Gospoda gleda i ja opet to uradim. Kajem se, zaista, ali se bojim da ne padnem ponovo, ne želim da se udaljim od Spasitelja, jer omilio mi je život s njim. Razočarana sam u sebe, kakva je to moja vera i moja ljubav prema Hristu ako to uradih? Da li je nedovoljno čitanje i molitva uzrok mog pada? U ovom postu sam se pričešćivla nekoliko puta da mi Bog da snage da izbegnem jedan drugi greh, i sad nakon celog posta ja ovako padnem…gde da nađem objašnjenje i rešenje svog problema?"
Odgovor oca Dušana vam prenosimo u celosti.
"Draga mi sestro setite se dela molitve: "I ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zloga." Strast, telesna strast jeste data nama kao žalac da nas muči i obara. To je potezanje za sladostrašćem, ali ne onim duhovnim, nego prolaznim telesnim. Nemote zaboraviti da su i veliki podvižnici bili podvrgnuti ovim od neprijatelja čoveka, iskušenjima. Mi možemo u žitijama svetih pročitati da su se demoni pretvarali u prelepe devojke i tako iskušavali podvižnike. Zato se i mi svakodnevno molimo da ne budemo uvedeni u iskušenja, jer ne znamo kako ćemo i da li ćemo im odoleti.
Ali eto i nade za odbranu, a to je post i molitva. Padnemo li ustanimo. Pogrešimo li pokajmo se. Bitno je da se ne poistovetimo sa grehom i da se ne pravdamo ili ne daj Bože da taj greh zavolimo. Opet nas savest opominje, jer posle takvog slučaja osećamo gorčinu. Zato i ti kako kaže lepa Bogomoljačka pesma, , kad mu skriviš zaplači se i zamoli oproštaj... Zna Bog kada će da nagradi tvoju borbu sa tvojim strastima i kada će da izlije svoju blagodat na slugu svoga."
Tu unutrašnju glad, tu čežnju za osećajem zadovoljstva, najbolje je zamisliti kao nekakvu divlju zver koja živi zatvorena u nama. Kad je gladna, ta zver nas iznutra grize i čupa te osećamo pohotu. Pohota nas navodi da tu zver nekako umirimo, da je nahranimo. Ako učinimo rukoblud, ili ako se naslađujemo gledanjem porn*grafije ili obnaženih ljudskih tela na bilbordima, ili na ulicama, mi tu zver hranimo i ona se na trenutak umiruje. Međutim, nakon nekog vremena, tako nahranjena zver postaje veća i snažnija. Njeni napadi postaće intezivniji. Pohota u nama raste i biće potrebno još više hrane da je umirimo. Ako joj opet tu hranu pružimo, ona će još porasti, biti još gladnija, i tako u nedogled. Ono što zaista treba da uradimo kako bi smo se od ove zveri izbavili je da prestanemo da je hranimo. Isprva će ona burnije negodovati i stvarati u nama veći nemir, ali ako budemo uporni, ona će malo po malo, ostavši bez hrane, slabiti i smanjivati se. Njeni napadi biće sve slabiji i sve će lakše biti da im odolimo.
Šta je onda hrana za ovu zver? To su svi prizori koji u nama bude pohotu. Sve slike, svi zvuci, sve što našu maštu navodi na ovu temu. U današnje vreme, gotovo je nemoguće izaći na ulicu a da se ne naiđe na nešto što raspiruje ovu strast. Kada bi se borili samo sopstvenim snagama, niko se od nas ne bi spasao. Stoga nam je neophodna Božija pomoć u ovoj borbi.
Bog nije nasilnik i ne nameće svoju pomoć nikome. Da bi smo dobili od Boga pomoć, neophodno je da je zatražimo. Bog vidi svu dubinu naše duše stoga nije dovoljno da samo rečima zatražimo “Bože pomozi”, nego moramo tu pomoć tražiti svim svojim bićem. Onaj ko svesno čini rukoblud, govori Bogu: “Ne treba mi tvoja pomoć”. Stoga ako želite da se izbavite od ove napasti, pre svega donesite čvrstu odluku da više nikada ne učinite rukoblud po svojoj slobodnoj volji.
Niko vas ne može naterati da učinite rukoblud - to je uvek pitanje vaše slobodne volje. Pre svega, da biste to učinili, morate se negde osamiti. Ne biste ni pomislili da tako nešto učinite na ulici ili među ljudima. Stoga, ako osetite napad pohote toliko snažan da vam se učini da mu ne možete odoleti, ustanite i pođite među ljude, gde vam sama okolina neće dopustiti da tako nešto učinite.
Ako je noć i nema društva kome biste mogli poći, istuširajte se hladnom vodom, učinite onoliko zemnih poklona koliko vam snaga dozvoli. Zavapite Bogu za pomoć. Ako sve ovo budete činili, vaša želja da savladate pohotu neće ostati samo na rečima, već će se usaditi u dubinu vaše duše – i Bog, koji vidi sve tajne ljudskog srca, videće tu vašu želju i brzo će vam pomoći.
Takvi napadi nikada ne traju dugo. Čak i ako potraju, njihov je intenzitet najjači na početku i za kratko vreme znatno oslabi. Borite se svim svojim bićem da odolite tom najintenzivnijem napadu - i Bog će vam ubrzo pomoći, te će ostatak bitke biti lakši za vas.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Ona može obuzeti čoveka u bolesničkoj ili čak samrtnoj postelji, posebno one koji su proveli ovozemaljski život u neuzdržanju, govorio je Sevastijan Karagandinski o strasti bluda.
Interesantno je da i poljubac u usta ranije nije nosio strastan karakter, jer su roditelji tako ljubili svoju decu ili obratno, kaže otac Ljubo.
Hrišćani veruju da je Bog u raju blagoslovio praroditelje Adama i Evu i rekao im: "Rađajte se, i množite se i napunite Zemlju."
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
I dok psiholozi i psihijatri uznemirenost dovode u vezu sa brzim tempom života i stresom koji prate savremenog čoveka, Crkva na ovaj problem gleda kao na znak duhovne praznine.
Lenjosti, čamotinja, požuda i praznoslovlje su najveća zla koja mogu da obuzmu čoveka, ističe otac Aleksandar Šmeman.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Postavka skulptura Milorada Miće Stajčića izazvala buru zbog skrnavljenja vere i zloupotrebe reči najvoljenijeg srpskog patrijarha.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
Smiren čovek ne prezire sebe, već se oslobađa gordosti, očekivanja i prava da uvek bude u pravu.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
Od posta i molitve do čuda i Vaskrsenja, broj 40 u pravoslavlju ima duboku simboliku koja se provlači kroz istoriju spasenja i duhovne prakse Crkve.
Otkrijte kako život i mučeništvo svetih sestara i njihove hrabre majke i danas pomažu vernicima da pronađu unutrašnji mir, snagu i utehu pred Bogom.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.