Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
U kućama naših baka vreme se merilo mirisima. Nisu postojali digitalni satovi ni podsetnici – znalo se da je podne kada zamiriše supa, a popodne kad u kuhinji zavri ajmokac. Nije to bilo jelo koje se sprema za goste, već za porodicu – za one dane kada se oko stola okupe svi, ćutke srčući kašiku za kašikom nečeg što greje i dušu i stomak.
Ajmokac je jedno od onih jela koje se retko nalazi na današnjim menijima, ali zato zauzima posebno mesto u starim kuvarima i još starijim sećanjima. Nastao u skromnim domaćinstvima, najčešće zimi, kada su duge večeri bile ispunjene mirisima kuvanog mesa, belog luka i blagog sosa koji se razliva preko parčeta hleba. Bio je to način da se iskoristi svaka kost, svaka grančica zeleni – da se od malo napravi mnogo – i da to „mnogo“ bude ukusnije od najraskošnijih obroka.
Recept koji vam prenosimo potiče iz porodične beležnice, ispisan drhtavim rukopisom jedne bake, koja je, poput mnogih, verovala da je ljubav glavni sastojak svakog jela.
Sastojci:
1 pileće belo meso
veza zeleni za supu
5–6 čenova belog luka
3 kašike brašna
komadić putera ili malo ulja
2 kašike limunovog soka ili sirćeta
so i beli biber po ukusu
Schutterstock/https:/jazz3311
A ako poželite da ovom jelu date savremeniju notu – prelijte ajmokac preko barenog povrća, poput brokolija, šargarepe ili krompira
Priprema:
Najpre se skuva bogata pileća supa – od belog mesa i zeleni. Kada meso omekša, izvadi se, odvoji od kostiju i kožice, pa se iseče na krupnije komade – onako kako bi to učinila baka – da se ne postidiš pred tanjirom.
Na tihoj vatri zagreje se malo putera ili ulja, pa se na tome proprži sitno iseckan beli luk – tek toliko da zamiriše, ali ne da porumeni. Dodaje se brašno i meša dok se ne dobije svetla zaprška. Zatim se doliva supa – postepeno, uz neprestano mešanje, da ne bude grudvica. Potrebno je oko pola litra supe, taman toliko da se dobije gust, ali tečan sos.
U taj sos spuštaju se komadi mesa, pa se sve zajedno krčka još nekoliko minuta na blagoj vatri. Po ukusu se dodaju beli biber i limunov sok ili sirće. Ako je sos pregust, može se razrediti još jednom kutlačom supe.
Služiti toplo, uz hleb iz rerne ili kukuruznu proju. A ako poželite da ovom jelu date savremeniju notu – prelijte gotov ajmokac preko barenog povrća, poput brokolija, šargarepe ili krompira. Na tanjiru će izgledati elegantno, a ostati verno svom korenu. Tako spoj tradicije i estetike dolazi u jednu kašiku.
Saveti:
Ajmokac je jednostavan, ali, kao i svako jelo koje nosi duh prošlih vremena – traži pažnju i razumevanje. Koristite sveže pileće meso, po mogućstvu bez kože, ali ako želite jači ukus, slobodno posegnite za batakom ili kombinacijom pilećih delova.
Zeleniš za supu birajte pažljivo – neka to budu peršun, celer i crni luk, u punoj vezi, oprani i sveži, jer samo tako daju onu toplinu domaćeg tanjira. Beli luk neka ne bude dodavan štedljivo – on je srce ovog sosa. Za osvežavajuću notu, limunov sok je idealan, a za nešto snažniji utisak – može i sirće. Puter daje raskoš, ali maslinovo ulje je zdravija, jednako ukusna alternativa.
Meso kuvajte pažljivo – da bude mekano, ali ne prekuvano. Zapršku pravite polako, na srednjoj vatri, da brašno ne zagori. Začine dodajte postepeno, po osećaju. Ako želite puniju supu, ubacite šargarepu ili parčence krompira. A ključ svega je – tiha vatra. Na njoj se ukusi stope, a sećanja rađaju. U toj tišini kuvanja, uz miris belog luka koji se topi u masnoći, rađa se ono što nas vezuje s prošlošću – tanjir domaće utehe koji, iznova i iznova, vraća kući.
U periodu kada priroda daruje svoje najlekovitije biljke, donosimo vam recept za čorbu koja se vekovima kuva u srpskim domaćinstvima – jednostavna, okrepljujuća i bogata blagodatima za telo i dušu.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.
Dok danas jurimo za egzotičnim receptima i brzom hranom, jedno skromno, a čudesno jelo od piletine i belog luka podseća nas kako su naše bake kuvale – tiho, s ljubavlju i bez žurbe. Otkrivamo recept za ćerviš, zaboravljeni klasik domaće kuhinje koji greje i telo i srce.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
Nekada pripremana u manastirima za goste, danas simbol domaće kuhinje i snalažljivosti – otkrivamo recept i priču iza starog balkanskog paprikaša koji je sačuvao duh tradicije.
Otkrijte tajne jobroka koji se nekada spremao u svakoj seoskoj kuhinji - miris pečene piletine i zapečenog testa vratiće vas pravo za bakin sto, gde se toplina doma merila punim tanjirom i zajedničkim obrokom.
U besedi za 9. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da nas očekuje trenutak koji će zauvek razdvojiti pravedne od nepravednih, radost od žalosti, svetlost od tame — i da nas taj čas može zateći nespremne.
Uoči početka Velikogospojinskog posta, Srpska pravoslavna crkva nas poziva da izgovorimo reči koje otvaraju vrata oproštaju i miru, kako bismo spremni zakoračili u susret prazniku Uspenja Presvete Bogorodice.
U pravoslavlju snovi nisu puki predznaci, već duhovne poruke – ali ne dolazi svaka od Gospoda. Evo po čemu prepoznati da li je san blagoslov ili iskušenje koje vodi u propast.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
U svakoj pravoslavnoj kući hleb ima posebno mesto, a ovaj stari recept sa jajima i kačkavaljem podseća nas zašto se nekada verovalo da je greh baciti i koricu.
Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
Kad bi prehlada oborila ukućane, domaćice su posezale za ovim receptom — jednostavna, ali moćna pileća supa s kukuruznim brašnom i kajmakom obnavljala je snagu, grejala telo i vraćala osmeh na lice.
Nekada spas u siromašnim vremenima, danas neodoljivi zalogaj koji osvaja mirisom i ukusom – pogledajte korak po korak kako da ga spremite da svi traže još.
Nekada skromno jelo sa prazničnog stola, danas se poslužuje kao egzotičan specijalitet – donosimo originalni recept iz Hercegovine koji možete pripremiti kod kuće.
"Nikakvi pregovori o navodnom "Temeljnom ugovoru" se ne vode, niti taj obrazac može biti obrazac koji je recimo primenjen u Crnoj Gori, u čemu sam lično učestvovao, ali i u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH ili Mađarskoj."
U besedi za 10. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na iznenadni i neizbežni Sud koji će razotkriti svaku tajnu, razoriti sve prolazno i suditi svakom čoveku posebno – dan Gospodnji.
Ova sveta molitva krije ogromnu duhovnu snagu koja donosi utehu u najtežim trenucima, vraća mir uznemirenom srcu i osnažuje za životne izazove. Saznajte kada je koristiti za najveću duhovnu korist i kako.