Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
U kućama naših baka vreme se merilo mirisima. Nisu postojali digitalni satovi ni podsetnici – znalo se da je podne kada zamiriše supa, a popodne kad u kuhinji zavri ajmokac. Nije to bilo jelo koje se sprema za goste, već za porodicu – za one dane kada se oko stola okupe svi, ćutke srčući kašiku za kašikom nečeg što greje i dušu i stomak.
Ajmokac je jedno od onih jela koje se retko nalazi na današnjim menijima, ali zato zauzima posebno mesto u starim kuvarima i još starijim sećanjima. Nastao u skromnim domaćinstvima, najčešće zimi, kada su duge večeri bile ispunjene mirisima kuvanog mesa, belog luka i blagog sosa koji se razliva preko parčeta hleba. Bio je to način da se iskoristi svaka kost, svaka grančica zeleni – da se od malo napravi mnogo – i da to „mnogo“ bude ukusnije od najraskošnijih obroka.
Recept koji vam prenosimo potiče iz porodične beležnice, ispisan drhtavim rukopisom jedne bake, koja je, poput mnogih, verovala da je ljubav glavni sastojak svakog jela.
Sastojci:
1 pileće belo meso
veza zeleni za supu
5–6 čenova belog luka
3 kašike brašna
komadić putera ili malo ulja
2 kašike limunovog soka ili sirćeta
so i beli biber po ukusu
Schutterstock/https:/jazz3311
A ako poželite da ovom jelu date savremeniju notu – prelijte ajmokac preko barenog povrća, poput brokolija, šargarepe ili krompira
Priprema:
Najpre se skuva bogata pileća supa – od belog mesa i zeleni. Kada meso omekša, izvadi se, odvoji od kostiju i kožice, pa se iseče na krupnije komade – onako kako bi to učinila baka – da se ne postidiš pred tanjirom.
Na tihoj vatri zagreje se malo putera ili ulja, pa se na tome proprži sitno iseckan beli luk – tek toliko da zamiriše, ali ne da porumeni. Dodaje se brašno i meša dok se ne dobije svetla zaprška. Zatim se doliva supa – postepeno, uz neprestano mešanje, da ne bude grudvica. Potrebno je oko pola litra supe, taman toliko da se dobije gust, ali tečan sos.
U taj sos spuštaju se komadi mesa, pa se sve zajedno krčka još nekoliko minuta na blagoj vatri. Po ukusu se dodaju beli biber i limunov sok ili sirće. Ako je sos pregust, može se razrediti još jednom kutlačom supe.
Služiti toplo, uz hleb iz rerne ili kukuruznu proju. A ako poželite da ovom jelu date savremeniju notu – prelijte gotov ajmokac preko barenog povrća, poput brokolija, šargarepe ili krompira. Na tanjiru će izgledati elegantno, a ostati verno svom korenu. Tako spoj tradicije i estetike dolazi u jednu kašiku.
Saveti:
Ajmokac je jednostavan, ali, kao i svako jelo koje nosi duh prošlih vremena – traži pažnju i razumevanje. Koristite sveže pileće meso, po mogućstvu bez kože, ali ako želite jači ukus, slobodno posegnite za batakom ili kombinacijom pilećih delova.
Zeleniš za supu birajte pažljivo – neka to budu peršun, celer i crni luk, u punoj vezi, oprani i sveži, jer samo tako daju onu toplinu domaćeg tanjira. Beli luk neka ne bude dodavan štedljivo – on je srce ovog sosa. Za osvežavajuću notu, limunov sok je idealan, a za nešto snažniji utisak – može i sirće. Puter daje raskoš, ali maslinovo ulje je zdravija, jednako ukusna alternativa.
Meso kuvajte pažljivo – da bude mekano, ali ne prekuvano. Zapršku pravite polako, na srednjoj vatri, da brašno ne zagori. Začine dodajte postepeno, po osećaju. Ako želite puniju supu, ubacite šargarepu ili parčence krompira. A ključ svega je – tiha vatra. Na njoj se ukusi stope, a sećanja rađaju. U toj tišini kuvanja, uz miris belog luka koji se topi u masnoći, rađa se ono što nas vezuje s prošlošću – tanjir domaće utehe koji, iznova i iznova, vraća kući.
U periodu kada priroda daruje svoje najlekovitije biljke, donosimo vam recept za čorbu koja se vekovima kuva u srpskim domaćinstvima – jednostavna, okrepljujuća i bogata blagodatima za telo i dušu.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.
Dok danas jurimo za egzotičnim receptima i brzom hranom, jedno skromno, a čudesno jelo od piletine i belog luka podseća nas kako su naše bake kuvale – tiho, s ljubavlju i bez žurbe. Otkrivamo recept za ćerviš, zaboravljeni klasik domaće kuhinje koji greje i telo i srce.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
Nekada pripremana u manastirima za goste, danas simbol domaće kuhinje i snalažljivosti – otkrivamo recept i priču iza starog balkanskog paprikaša koji je sačuvao duh tradicije.
Otkrijte tajne jobroka koji se nekada spremao u svakoj seoskoj kuhinji - miris pečene piletine i zapečenog testa vratiće vas pravo za bakin sto, gde se toplina doma merila punim tanjirom i zajedničkim obrokom.
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Ova skromna poslastica, nekada obavezna u postu i omiljena među decom, pravila se od svega nekoliko sastojaka i sušila na suncu, a danas ponovo budi interesovanje i otkriva duh starinskih kuhinja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Obrok od svežih babura i domaćeg belog sira i danas unosi toplinu u domove, a uz bakine savete postaje savršen izbor i za dane kada je po tipiku dozvoljen beli mrs.
Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Jednostavan i autentičan, pripreman uoči praznika svih vera i porodičnih okupljanja, ovaj starinski kolač i danas vraća mirise detinjstva i toplinu doma.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.