Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
U kućama naših baka vreme se merilo mirisima. Nisu postojali digitalni satovi ni podsetnici – znalo se da je podne kada zamiriše supa, a popodne kad u kuhinji zavri ajmokac. Nije to bilo jelo koje se sprema za goste, već za porodicu – za one dane kada se oko stola okupe svi, ćutke srčući kašiku za kašikom nečeg što greje i dušu i stomak.
Ajmokac je jedno od onih jela koje se retko nalazi na današnjim menijima, ali zato zauzima posebno mesto u starim kuvarima i još starijim sećanjima. Nastao u skromnim domaćinstvima, najčešće zimi, kada su duge večeri bile ispunjene mirisima kuvanog mesa, belog luka i blagog sosa koji se razliva preko parčeta hleba. Bio je to način da se iskoristi svaka kost, svaka grančica zeleni – da se od malo napravi mnogo – i da to „mnogo“ bude ukusnije od najraskošnijih obroka.
Recept koji vam prenosimo potiče iz porodične beležnice, ispisan drhtavim rukopisom jedne bake, koja je, poput mnogih, verovala da je ljubav glavni sastojak svakog jela.
Sastojci:
1 pileće belo meso
veza zeleni za supu
5–6 čenova belog luka
3 kašike brašna
komadić putera ili malo ulja
2 kašike limunovog soka ili sirćeta
so i beli biber po ukusu
Schutterstock/https:/jazz3311
A ako poželite da ovom jelu date savremeniju notu – prelijte ajmokac preko barenog povrća, poput brokolija, šargarepe ili krompira
Priprema:
Najpre se skuva bogata pileća supa – od belog mesa i zeleni. Kada meso omekša, izvadi se, odvoji od kostiju i kožice, pa se iseče na krupnije komade – onako kako bi to učinila baka – da se ne postidiš pred tanjirom.
Na tihoj vatri zagreje se malo putera ili ulja, pa se na tome proprži sitno iseckan beli luk – tek toliko da zamiriše, ali ne da porumeni. Dodaje se brašno i meša dok se ne dobije svetla zaprška. Zatim se doliva supa – postepeno, uz neprestano mešanje, da ne bude grudvica. Potrebno je oko pola litra supe, taman toliko da se dobije gust, ali tečan sos.
U taj sos spuštaju se komadi mesa, pa se sve zajedno krčka još nekoliko minuta na blagoj vatri. Po ukusu se dodaju beli biber i limunov sok ili sirće. Ako je sos pregust, može se razrediti još jednom kutlačom supe.
Služiti toplo, uz hleb iz rerne ili kukuruznu proju. A ako poželite da ovom jelu date savremeniju notu – prelijte gotov ajmokac preko barenog povrća, poput brokolija, šargarepe ili krompira. Na tanjiru će izgledati elegantno, a ostati verno svom korenu. Tako spoj tradicije i estetike dolazi u jednu kašiku.
Saveti:
Ajmokac je jednostavan, ali, kao i svako jelo koje nosi duh prošlih vremena – traži pažnju i razumevanje. Koristite sveže pileće meso, po mogućstvu bez kože, ali ako želite jači ukus, slobodno posegnite za batakom ili kombinacijom pilećih delova.
Zeleniš za supu birajte pažljivo – neka to budu peršun, celer i crni luk, u punoj vezi, oprani i sveži, jer samo tako daju onu toplinu domaćeg tanjira. Beli luk neka ne bude dodavan štedljivo – on je srce ovog sosa. Za osvežavajuću notu, limunov sok je idealan, a za nešto snažniji utisak – može i sirće. Puter daje raskoš, ali maslinovo ulje je zdravija, jednako ukusna alternativa.
Meso kuvajte pažljivo – da bude mekano, ali ne prekuvano. Zapršku pravite polako, na srednjoj vatri, da brašno ne zagori. Začine dodajte postepeno, po osećaju. Ako želite puniju supu, ubacite šargarepu ili parčence krompira. A ključ svega je – tiha vatra. Na njoj se ukusi stope, a sećanja rađaju. U toj tišini kuvanja, uz miris belog luka koji se topi u masnoći, rađa se ono što nas vezuje s prošlošću – tanjir domaće utehe koji, iznova i iznova, vraća kući.
U periodu kada priroda daruje svoje najlekovitije biljke, donosimo vam recept za čorbu koja se vekovima kuva u srpskim domaćinstvima – jednostavna, okrepljujuća i bogata blagodatima za telo i dušu.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.
Dok danas jurimo za egzotičnim receptima i brzom hranom, jedno skromno, a čudesno jelo od piletine i belog luka podseća nas kako su naše bake kuvale – tiho, s ljubavlju i bez žurbe. Otkrivamo recept za ćerviš, zaboravljeni klasik domaće kuhinje koji greje i telo i srce.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
Nekada pripremana u manastirima za goste, danas simbol domaće kuhinje i snalažljivosti – otkrivamo recept i priču iza starog balkanskog paprikaša koji je sačuvao duh tradicije.
Otkrijte tajne jobroka koji se nekada spremao u svakoj seoskoj kuhinji - miris pečene piletine i zapečenog testa vratiće vas pravo za bakin sto, gde se toplina doma merila punim tanjirom i zajedničkim obrokom.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Bez kapi viška ulja, a hrskav do savršenstva — ovo starinsko jelo sa manastirskih trpeza pokazuje da istinska čarolija dolazi iz jednostavnosti i vere u meru.
Ovaj čuveni posni prilog nezaobilazan je deo praznične trpeze za Blagovesti. Otkrivamo kako da vam skordalija uvek uspe – da bude vazdušasta, lagana i bogata ukusom, kao sa Svete Gore.
Pite su širom naših krajeva mnogo više od običnog jela – one su deo porodične tradicije, toplina doma i sećanje na detinjstvo. Otkrivamo recept za najukusniju posnu krompirušu koja će vas osvojiti na prvi zalogaj!
Veliki post je prilika da istražimo nove ukuse i obogatimo trpezu jednostavnim, a izuzetnim jelima. Isprobajte recept za posni krompir na vodi koji će vas osvojiti savršenim spojem začina i mirisa domaće kuhinje.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.