UKUSI I MIRISI IZ DAVNINA NA TANJIRU DANAŠNJICE: Papazjanija je nastala kao svečano jelo za sveštenike, a posle je zavoleo ceo narod - AUTENTIČNI RECEPT
Nekada pripremana u manastirima za goste, danas simbol domaće kuhinje i snalažljivosti – otkrivamo recept i priču iza starog balkanskog paprikaša koji je sačuvao duh tradicije.
Papazjanija je jedno od onih jela koja mirišu na prošlost, na stare kuće i trpeze pune duše. Potiče iz osmanske kuhinje, ali je vekovima putovala balkanskim prostorima i zauzela posebno mesto i u srpskoj kuhinji. Danas je rado viđena u domaćinstvima koja neguju tradicionalna jela. Sam naziv dolazi od turskih reči papaz (sveštenik) i yahni (gulaš ili paprikaš), što govori u prilog tome da je nekada pripremana u manastirima, kao ukusno i bogato jelo za sveštenstvo.
S vremenom, papazjanija je sišla sa manastirske trpeze među narod, postavši simbol domaće snalažljivosti i topline. U nju su domaćice stavljale ono što im se našlo pri ruci – komad mesa, sezonsko povrće, malo začina – stvarajući iz jednostavnih sastojaka pravu gozbu. Upravo ta šarena mešavina ukusa i mirisa učinila je da reč „papazjanija“ u našem jeziku postane i slikovit izraz za zbrku, šarenilo i mešavinu svega i svačega.
Danas, kada se okrenemo korenima i tražimo utehu u ukusima detinjstva, papazjanija nas dočeka kao stari prijatelj – aromatični paprikaš u kojem se prepliću vino, sirće, povrće i sočni komadi mesa. Nekada jelo siromašnih, danas dragoceno nasleđe koje rado obnavljamo, čuvajući uspomene i prenoseći ih kroz generacije – s ljubavlju i poštovanjem prema svemu što nas je oblikovalo.
Sastojci:
1 kg junetine
2 glavice crnog luka
1 glavica belog luka
1 veza zeleni
4–5 krompira
2 tikvice
1 patlidžan
3 paprike
2 kašike vinskog sirćeta
2 dl belog vina
5 dl soka od paradajza
50 ml ulja
so, biber, aleva paprika
1 kašika brašna
Shutterstock/New Africa
Naziv ovog jele - papazjanija dolazi od turskih reči papaz (sveštenik) i yahni (gulaš ili paprikaš), što govori u prilog tome da je nekada pripremana u manastirima, kao ukusno i bogato jelo za sveštenstvo
Priprema:
Na ulju propržite meso isečeno na kocke. Dodajte so i biber po ukusu. Povrće isecite na krupnije komade, crni luk narežite na rebarca, a glavicu belog luka ostavite celu – samo joj skinite spoljašnju ljusku.
U zemljani ili keramički lonac ređajte naizmenično slojeve mesa i povrća. Zatim dodajte belo vino, sok od paradajza i brašno koje ste prethodno razmutili sa vinskim sirćetom. Po potrebi još malo posolite i začinite alevom paprikom.
Poklopite lonac i stavite ga u prethodno zagrejanu rernu. Krčkajte jelo oko tri sata na 200 °C. Na kraju, izvadite iz rerne, pospite seckanim peršunom i poslužite toplo. Uživajte u bogatstvu ukusa koje donosi ova tradicionalna mešavina!
U periodu kada priroda daruje svoje najlekovitije biljke, donosimo vam recept za čorbu koja se vekovima kuva u srpskim domaćinstvima – jednostavna, okrepljujuća i bogata blagodatima za telo i dušu.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.
Nekada nezaobilazno na trpezi, danas gotovo izbrisano iz sećanja — čikovi su jednostavno jelo, koje podseća na raviole. Oduševljavaju ukusom, mirisom belog luka i toplinom domaće kuhinje.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Otkrijte kako se priprema ova starinska pita – mirisna, slojevita i bogata, onako kako se nekada spremala posle liturgije, za okupljanje oko trpeze koja je bila svetinja doma.
Donosimo tradicionalni recept kraljice bajramske sofre – čorbe koja krije mudrost predaka i mirise dana kada su begovi i age okupljali narod oko svojih trpeza.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.