UKUSI I MIRISI IZ DAVNINA NA TANJIRU DANAŠNJICE: Papazjanija je nastala kao svečano jelo za sveštenike, a posle je zavoleo ceo narod - AUTENTIČNI RECEPT
Nekada pripremana u manastirima za goste, danas simbol domaće kuhinje i snalažljivosti – otkrivamo recept i priču iza starog balkanskog paprikaša koji je sačuvao duh tradicije.
Papazjanija je jedno od onih jela koja mirišu na prošlost, na stare kuće i trpeze pune duše. Potiče iz osmanske kuhinje, ali je vekovima putovala balkanskim prostorima i zauzela posebno mesto i u srpskoj kuhinji. Danas je rado viđena u domaćinstvima koja neguju tradicionalna jela. Sam naziv dolazi od turskih reči papaz (sveštenik) i yahni (gulaš ili paprikaš), što govori u prilog tome da je nekada pripremana u manastirima, kao ukusno i bogato jelo za sveštenstvo.
S vremenom, papazjanija je sišla sa manastirske trpeze među narod, postavši simbol domaće snalažljivosti i topline. U nju su domaćice stavljale ono što im se našlo pri ruci – komad mesa, sezonsko povrće, malo začina – stvarajući iz jednostavnih sastojaka pravu gozbu. Upravo ta šarena mešavina ukusa i mirisa učinila je da reč „papazjanija“ u našem jeziku postane i slikovit izraz za zbrku, šarenilo i mešavinu svega i svačega.
Danas, kada se okrenemo korenima i tražimo utehu u ukusima detinjstva, papazjanija nas dočeka kao stari prijatelj – aromatični paprikaš u kojem se prepliću vino, sirće, povrće i sočni komadi mesa. Nekada jelo siromašnih, danas dragoceno nasleđe koje rado obnavljamo, čuvajući uspomene i prenoseći ih kroz generacije – s ljubavlju i poštovanjem prema svemu što nas je oblikovalo.
Sastojci:
1 kg junetine
2 glavice crnog luka
1 glavica belog luka
1 veza zeleni
4–5 krompira
2 tikvice
1 patlidžan
3 paprike
2 kašike vinskog sirćeta
2 dl belog vina
5 dl soka od paradajza
50 ml ulja
so, biber, aleva paprika
1 kašika brašna
Shutterstock/New Africa
Naziv ovog jele - papazjanija dolazi od turskih reči papaz (sveštenik) i yahni (gulaš ili paprikaš), što govori u prilog tome da je nekada pripremana u manastirima, kao ukusno i bogato jelo za sveštenstvo
Priprema:
Na ulju propržite meso isečeno na kocke. Dodajte so i biber po ukusu. Povrće isecite na krupnije komade, crni luk narežite na rebarca, a glavicu belog luka ostavite celu – samo joj skinite spoljašnju ljusku.
U zemljani ili keramički lonac ređajte naizmenično slojeve mesa i povrća. Zatim dodajte belo vino, sok od paradajza i brašno koje ste prethodno razmutili sa vinskim sirćetom. Po potrebi još malo posolite i začinite alevom paprikom.
Poklopite lonac i stavite ga u prethodno zagrejanu rernu. Krčkajte jelo oko tri sata na 200 °C. Na kraju, izvadite iz rerne, pospite seckanim peršunom i poslužite toplo. Uživajte u bogatstvu ukusa koje donosi ova tradicionalna mešavina!
U periodu kada priroda daruje svoje najlekovitije biljke, donosimo vam recept za čorbu koja se vekovima kuva u srpskim domaćinstvima – jednostavna, okrepljujuća i bogata blagodatima za telo i dušu.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.
Nekada nezaobilazno na trpezi, danas gotovo izbrisano iz sećanja — čikovi su jednostavno jelo, koje podseća na raviole. Oduševljavaju ukusom, mirisom belog luka i toplinom domaće kuhinje.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.
Vernici i sveštenstvo okupili su se oko oltara Crkve Svetog kneza Lazara, evocirajući život i duhovnu snagu blaženopočivšeg patrijarha, čije se sećanje i danas oseća u svakom kutku Srpske pravoslavne crkve.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Otkrijte kako se priprema ova starinska pita – mirisna, slojevita i bogata, onako kako se nekada spremala posle liturgije, za okupljanje oko trpeze koja je bila svetinja doma.
Donosimo tradicionalni recept kraljice bajramske sofre – čorbe koja krije mudrost predaka i mirise dana kada su begovi i age okupljali narod oko svojih trpeza.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Recept iz vremena kada se sve spremalo bez žurbe ponovo osvaja — zahvaljujući bogatom nadevu, toploj čokoladnoj glazuri i uspomenama koje mirišu na maslo.
Flekice sa kupusom, nekada nezaobilazne u mnogim domovima, vraćaju se kao lagana i zdrava alternativa teškim slavskim đakonijama – jednostavno i brzo za pripremu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.