Ajeti 56:58-65 govore o Božijoj milosti, opomeni i odgovornosti, otkrivajući kako svaka odluka utiče na konačni susret sa Stvoriteljem.
Kad nastupi dan kada se svaka osoba mora suočiti sa svojim delima, Kuran nas podseća da smrt nije kraj, već početak susreta sa Božijom providnošću. Ajeti sure Al-Vakija (56:58-65), koji su u knjizi "Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje" izdvojeni za 21. novembar, donose slike obnove i obilja posle smrti, ali i opomene za one koji odbacuju istinu, naglašavajući neizbežnost "zadnjeg dana" i važnost zahvalnosti, poslušnosti i svestanog života.
Sura Al-Vakija, ajeti 56:58-65
Foto: Unsplash
Kuran
56:58 Zatim vas, posle smrti vaše, oživljavamo da biste zahvalni bili.
56:59 I Mi smo vama od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali: “Jedite od dobrih stvari kojima vas hranimo.”
56:60 I kažemo: “Ćutite i jedite - a kada završi molitva vaša, Mi ćemo još ono čemu se radujete dodati.”
56:61 Ti “zadnji dan” je za vas, onaj određeni, onaj dan koji nećete moći izbeći.
56:62 – „I tada će se ono što vam se nudilo skloništem pokazati (kao da je) blizu - i pogledati ćete!
56:63 I spremićemo pakao kao boravište za nevernike.
56:64 Kad onog ko se približio (njemu) nadgledaš, činiće da vidiš vatre.
56:65 Kad se gleda, pomisliš da zbilja propada - i ne shvatiš da je to poslednje mesto.
Božija milost i opomena
Ovi ajeti balansiraju između nagrade i opomene, nudeći duhovnu dubinu i vizuelnu sugestiju koja snažno deluje. Počevši od obećanja ponovnog života posle smrti, Kuran naglašava da zahvalnost nije samo moralni čin, već izraz svesti o Božijoj providnosti. Slike oblaka, mane i prepelica simbolizuju nežnost i brigu koju Alah pruža, dok istovremeno vizija pakla podsjeća na ozbiljnost odbacivanja istine.
Kontrast između milosti i kazne omogućava introspektivni trenutak: vernik je pozvan da preispita vlastiti odnos prema životu i smrti, prema poslušnosti i moralnoj odgovornosti. "Zadnji dan" nije apstraktan - to je realnost pred kojom se niko ne može sakriti, a opomene iz ovih ajeta ostavljaju snažan pečat savesti.
Poruka za svakodnevni život
Ajeti 56:58-65 nisu samo podsjetnik na Sudnji dan; oni su poziv na život svestan Božije prisutnosti i milosti. Kroz prizore hrane posle smrti i snagu kazne za nevernike, Kuran nas podseća da svaki trenutak života nosi odgovornost. Čitanje ovih ajeta za 21. novembar pruža priliku za introspektivni pregled sopstvenih dela, ali i za jačanje zahvalnosti, strpljenja i duhovne budnosti. Oni koji prihvate poruku ovih stihova otkrivaju da je Božija pravda istovremeno bliska i milostiva, a čitanje postaje sredstvo duhovnog vođenja, motivacije i preispitivanja unutrašnjeg stanja pred neizbežnim „zadnjim danom“.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Fotija Carigradskog po starom, odnosno Svetog Filoteja Atinskog po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Konrada iz Parzhama, dok za muslimane počinje prvi dan Ramazana. U judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Iza kratkog obreda u crkvi na Čistu sredu krije se snažna poruka o prolaznosti, ličnoj odgovornosti i pozivu na unutrašnju promenu koji vekovima prati početak korizme
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Životna priča Dena Rehila pokazuje kako trauma, gubitak i luksuz ne mogu zameniti unutrašnji mir, dok duhovno preobraženje može promeniti život od korena.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.