Islam 19.11.2025 | 02:00

KAD BOŽJA VOLJA POSTAJE STVARNOST: Naredba koja oblikuje sudbinu

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
KAD BOŽJA VOLJA POSTAJE STVARNOST: Naredba koja oblikuje sudbinu
Pixabay,Religija.rs

Ajeti 54:49–55 sure Al-Kamar otkrivaju kako svaka odluka i svaki dah podsećaju na neizbežnu pravdu i mudrost Stvoritelja

Postoji trenutak u svakodnevici kada reči mogu probuditi osećaj veličine i granica ljudskog postojanja. Ajeti 54:49–55 sure Al-Kamar, izdvojeni za 19 novembar u knjizi"Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje", upravo to čine – podsećaju nas da sve što postoji, svaka zvezda i svaki dah, sledi Božansku meru. Jednostavna naredba "budi!" ne ostavlja prostor za sumnju: stvarnost se oblikuje snagom Božje volje, iznad naših planova i očekivanja. U njima se ogleda ne samo moć Stvoritelja, već i neizbežnost trenutka kada će čovek, iznenađen i suočen sa posledicama svojih dela, stati pred Božanski sud. Istorija i iskustva prošlih naroda u tim stihovima služe kao opomena, a istovremeno podsećaju na Božansku pravdu koja je istovremeno stroga i pravedna.

Sura Al-Kamar, ajeti 54:49-55

Foto: Unsplash
Kuran

 

54:49 Mi sve s merom stvaramo.

54:50 I Mi, kad hoćemo, samo kažemo – budi! – i biva.
54:51 I na Dan kad On bude pozvao, oni tada, iznenađeni, slede Njegovu zapovest.
54:52 I nećete, osim što hoćete, ni uputu pružiti ni pomoć dati.
54:53 Zar smo mi doveli neke koji su pre nas bili, da oni poseduju zemlju, i nisu štitili od Nas ničega?
54:54 Uistinu! Ti – i oni – u zapisniku jasnom pisani ste.
54:55 Na mestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnog.

Granice ljudskog delovanja i odgovornost

Čitajući ove ajet, lako je uočiti kako Kuran balansira između upozorenja i utehe. Božanska moć, jasno izražena u stihu 50, gde reč "budi!" trenutak pretvara u postojanje, podcrtava ograničenost ljudskih mogućnosti i kontrolu nad sudbinom. Stihovi 51–52 nas podsećaju da nijedna pomoć ili opravdanje ne može promeniti ono što je zapisano u Božanskoj volji; u svakom trenutku, svaki čovek odgovara za svoja dela.

Lekcije prošlih naroda i nada za pravedne

Stih 53 nas uči lekciji iz istorije – prošli narodi, uprkos svojim ljudskim naporima i privremenoj moći, nisu mogli izbjeći Božansku odredbu. Završni stihovi 54–55 unose element nade: zapis u Knjizi jasno potvrđuje da ništa ne promiče Božjoj pažnji, a nagrada za pravedne je sigurno mesto zadovoljstva kod Vladara Svemoćnog. Ovi ajeti stoga nisu samo podsjetnik na Božansku svemoć i neizbežnost sudbine, već i poziv na unutrašnju smirenost, svesno življenje i prepoznavanje granica ljudskog delovanja u skladu sa Božanskim zakonom. Čitajući ih, čovek se suočava sa sopstvenom odgovornošću, a istovremeno oseća utehu u savršenoj pravdi i mudrosti Stvoritelja.