Ajeti 54:49–55 sure Al-Kamar otkrivaju kako svaka odluka i svaki dah podsećaju na neizbežnu pravdu i mudrost Stvoritelja
Postoji trenutak u svakodnevici kada reči mogu probuditi osećaj veličine i granica ljudskog postojanja. Ajeti 54:49–55 sure Al-Kamar, izdvojeni za 19 novembar u knjizi "Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje", upravo to čine – podsećaju nas da sve što postoji, svaka zvezda i svaki dah, sledi Božansku meru. Jednostavna naredba "budi!" ne ostavlja prostor za sumnju: stvarnost se oblikuje snagom Božje volje, iznad naših planova i očekivanja. U njima se ogleda ne samo moć Stvoritelja, već i neizbežnost trenutka kada će čovek, iznenađen i suočen sa posledicama svojih dela, stati pred Božanski sud. Istorija i iskustva prošlih naroda u tim stihovima služe kao opomena, a istovremeno podsećaju na Božansku pravdu koja je istovremeno stroga i pravedna.
Sura Al-Kamar, ajeti 54:49-55
Foto: Unsplash
Kuran
54:49 Mi sve s merom stvaramo.
54:50 I Mi, kad hoćemo, samo kažemo – budi! – i biva.
54:51 I na Dan kad On bude pozvao, oni tada, iznenađeni, slede Njegovu zapovest.
54:52 I nećete, osim što hoćete, ni uputu pružiti ni pomoć dati.
54:53 Zar smo mi doveli neke koji su pre nas bili, da oni poseduju zemlju, i nisu štitili od Nas ničega?
54:54 Uistinu! Ti – i oni – u zapisniku jasnom pisani ste.
54:55 Na mestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnog.
Granice ljudskog delovanja i odgovornost
Čitajući ove ajet, lako je uočiti kako Kuran balansira između upozorenja i utehe. Božanska moć, jasno izražena u stihu 50, gde reč "budi!" trenutak pretvara u postojanje, podcrtava ograničenost ljudskih mogućnosti i kontrolu nad sudbinom. Stihovi 51–52 nas podsećaju da nijedna pomoć ili opravdanje ne može promeniti ono što je zapisano u Božanskoj volji; u svakom trenutku, svaki čovek odgovara za svoja dela.
Lekcije prošlih naroda i nada za pravedne
Stih 53 nas uči lekciji iz istorije – prošli narodi, uprkos svojim ljudskim naporima i privremenoj moći, nisu mogli izbjeći Božansku odredbu. Završni stihovi 54–55 unose element nade: zapis u Knjizi jasno potvrđuje da ništa ne promiče Božjoj pažnji, a nagrada za pravedne je sigurno mesto zadovoljstva kod Vladara Svemoćnog. Ovi ajeti stoga nisu samo podsjetnik na Božansku svemoć i neizbežnost sudbine, već i poziv na unutrašnju smirenost, svesno življenje i prepoznavanje granica ljudskog delovanja u skladu sa Božanskim zakonom. Čitajući ih, čovek se suočava sa sopstvenom odgovornošću, a istovremeno oseća utehu u savršenoj pravdi i mudrosti Stvoritelja.
Ajeti 46:13-16 pokazuju kako vera, zahvalnost i poštovanje roditelja ne samo da otvaraju vrata Božije milosti, već mogu potpuno promeniti vašu svakodnevicu.
Ajet 49:13 iz sure El-Hudžurat jasno naglašava da nas razlike među narodima i plemenima uče poštovanju, moralnoj svesti i bogobojaznosti, otkrivajući pravi put ka istinskoj veličini.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Razlika u računanju vremena dovodi do toga da se datum Vaskrsa često ne poklapa, iako je suština praznika ista - proslava Hristovog vaskrsenja i pobede života nad smrću.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Razlika u računanju vremena dovodi do toga da se datum Vaskrsa često ne poklapa, iako je suština praznika ista - proslava Hristovog vaskrsenja i pobede života nad smrću.
Od uskršnjeg trodnevlja i noćnog bdenja do pisanica, blagoslova hrane i porodične trpeze – evo kako vernici obeležavaju ovaj veliki dan i šta svaki od tih običaja znači.
Gardijan podseća da je obalsko područje Džebel Alija nekoliko puta pogođeno raketama i dronovima koje je ispalio Iran, nakon što je njegova luka označena kao "legitimna meta" zbog navodnog američkog vojnog prisustva.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Od uskršnjeg trodnevlja i noćnog bdenja do pisanica, blagoslova hrane i porodične trpeze – evo kako vernici obeležavaju ovaj veliki dan i šta svaki od tih običaja znači.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Cveti - Ulazak Gospodnji u Jerusalim i po starom i po novom kalendaru, katolici slave Uskrs, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju veći opšti praznik.