Ajeti 54:49–55 sure Al-Kamar otkrivaju kako svaka odluka i svaki dah podsećaju na neizbežnu pravdu i mudrost Stvoritelja
Postoji trenutak u svakodnevici kada reči mogu probuditi osećaj veličine i granica ljudskog postojanja. Ajeti 54:49–55 sure Al-Kamar, izdvojeni za 19 novembar u knjizi "Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje", upravo to čine – podsećaju nas da sve što postoji, svaka zvezda i svaki dah, sledi Božansku meru. Jednostavna naredba "budi!" ne ostavlja prostor za sumnju: stvarnost se oblikuje snagom Božje volje, iznad naših planova i očekivanja. U njima se ogleda ne samo moć Stvoritelja, već i neizbežnost trenutka kada će čovek, iznenađen i suočen sa posledicama svojih dela, stati pred Božanski sud. Istorija i iskustva prošlih naroda u tim stihovima služe kao opomena, a istovremeno podsećaju na Božansku pravdu koja je istovremeno stroga i pravedna.
Sura Al-Kamar, ajeti 54:49-55
Foto: Unsplash
Kuran
54:49 Mi sve s merom stvaramo.
54:50 I Mi, kad hoćemo, samo kažemo – budi! – i biva.
54:51 I na Dan kad On bude pozvao, oni tada, iznenađeni, slede Njegovu zapovest.
54:52 I nećete, osim što hoćete, ni uputu pružiti ni pomoć dati.
54:53 Zar smo mi doveli neke koji su pre nas bili, da oni poseduju zemlju, i nisu štitili od Nas ničega?
54:54 Uistinu! Ti – i oni – u zapisniku jasnom pisani ste.
54:55 Na mestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnog.
Granice ljudskog delovanja i odgovornost
Čitajući ove ajet, lako je uočiti kako Kuran balansira između upozorenja i utehe. Božanska moć, jasno izražena u stihu 50, gde reč "budi!" trenutak pretvara u postojanje, podcrtava ograničenost ljudskih mogućnosti i kontrolu nad sudbinom. Stihovi 51–52 nas podsećaju da nijedna pomoć ili opravdanje ne može promeniti ono što je zapisano u Božanskoj volji; u svakom trenutku, svaki čovek odgovara za svoja dela.
Lekcije prošlih naroda i nada za pravedne
Stih 53 nas uči lekciji iz istorije – prošli narodi, uprkos svojim ljudskim naporima i privremenoj moći, nisu mogli izbjeći Božansku odredbu. Završni stihovi 54–55 unose element nade: zapis u Knjizi jasno potvrđuje da ništa ne promiče Božjoj pažnji, a nagrada za pravedne je sigurno mesto zadovoljstva kod Vladara Svemoćnog. Ovi ajeti stoga nisu samo podsjetnik na Božansku svemoć i neizbežnost sudbine, već i poziv na unutrašnju smirenost, svesno življenje i prepoznavanje granica ljudskog delovanja u skladu sa Božanskim zakonom. Čitajući ih, čovek se suočava sa sopstvenom odgovornošću, a istovremeno oseća utehu u savršenoj pravdi i mudrosti Stvoritelja.
Ajeti 46:13-16 pokazuju kako vera, zahvalnost i poštovanje roditelja ne samo da otvaraju vrata Božije milosti, već mogu potpuno promeniti vašu svakodnevicu.
Ajet 49:13 iz sure El-Hudžurat jasno naglašava da nas razlike među narodima i plemenima uče poštovanju, moralnoj svesti i bogobojaznosti, otkrivajući pravi put ka istinskoj veličini.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
Svetogorski starac objašnjava kako pola sata posvećenog Isusovoj molitvi može da donese radost, oslobodi od stresa i pokaže da sreća ne zavisi od spoljnog sveta.
Za praznik koji prethodi Božiću, vladika Stefan je u jednoj od svojih beseda podsetio kako mali gestovi, pažnja i izbor ljudi u domu oblikuju dečije srce mnogo više od skupih stvari.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Ajeti iz sure El-Bekara podsećaju da priroda, hrana i svaki dah zavise od Stvoritelja, učeći nas da kroz pažnju i duhovnu svest gradimo život ispunjen smislom i moralnom jasnoćom.
Ajeti iz sure El-Bekara podsećaju da priroda, hrana i svaki dah zavise od Stvoritelja, učeći nas da kroz pažnju i duhovnu svest gradimo život ispunjen smislom i moralnom jasnoćom.
Kako je nastala priča o navodnoj kontroli atlantske trgovine robljem, ko je godinama širi i zašto istoričari upozoravaju da ovakva tumačenja prošlosti vode pravo u ideološku zamku.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Od povratka sa liturgije i lomljenja česnice do molitve, zajedništva i jela pripremljenih s merom - priča o prazničnoj trpezi koja ne počiva na obilju, već na smislu, zahvalnosti i porodičnoj slozi.
Na uzvišenju kod Novog Pazara nalazi se drevni hram čiji slojeviti zidovi, jedinstvena osnova i živopis pamte odricanje vladara, rađanje monaštva i kontinuitet vere duži od jednog milenijuma.