Islam 02.11.2025 | 02:00

SVE ŠTO MISLIMO DA ZNAMO O ŽIVOTU MOŽDA JE POGREŠNO: Šta nam kiša, lađe i putevi govore o tajni ljudskog postojanja

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
SVE ŠTO MISLIMO DA ZNAMO O ŽIVOTU MOŽDA JE POGREŠNO: Šta nam kiša, lađe i putevi govore o tajni ljudskog postojanja
Freepik

Ajeti 43:10–14 Sure Az-Zuhruf pokazuju kako Božiji plan u svakom detalju prirode uči zahvalnosti, odgovornosti i putu ka duhovnoj svesti.

Sura Az-Zuhruf iz Kurana, u ajetima 10–14, izdvojenim u knjizi "The Qur'an – 365 Selections For Daily Reading" za 2. novembar, nudi duboku refleksiju o Božijoj svemoći i mudrosti koja upravlja svetom i ljudskim životom. Ovi ajeti prikazuju Zemlju kao „kolevku“ stvorenu za čoveka, sa jasno postavljenim stazama koje vode ka ciljevima i sigurnosti, i naglašavaju Božiju pažnju prema svakom aspektu prirode – od kiše koja oživljava mrtve predele do stvorenja i sredstava za prevoz koja olakšavaju ljudsku egzistenciju. Istovremeno, poruka ajeta podseća na zahvalnost, svest o zavisnosti od Božijih blagodati i konačnu istinu – da se svi ljudi jednog dana vraćaju svom Gospodaru.

Sura Az-Zuhruf, ajeti 43:10-14 

Tanjug/ Mosa'ab Elshamy/zcebeci
Kuran

 

43:10 Onaj koji vam je Zemlju kolevkom učinio i po njoj vam prolaze stvorio, da stignete kuda naumite;

43:11 Onaj koji s neba s merom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predele – tako ćete i vi biti oživljeni;
43:12 Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i kamile da putujete,
43:13 da se leđima njihovim služite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga setite i da reknete: „Hvaljen neka je Onaj koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići,“
43:14 i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!

Božija briga i prirodni ciklusi

Ajeti 10–14 Sure 43 sadrže višeslojnu poruku koja povezuje prirodni svet, ljudsku egzistenciju i duhovni život. Prvo, ističu Božiju brigu i planiranje: Zemlja nije samo površina po kojoj hodamo, već „kolevka“ u kojoj čovek može pronaći sigurnost i resurse za život. Postavljeni putevi simbolizuju ne samo fizičke staze, već i moralne i duhovne putove kojima se čovek može uputiti ka pravdi i istini.

Prirodni fenomeni, poput kiše i obnavljanja zemlje, služe kao opomena o Božijoj moći nad životom i smrću. „Pomoću koje u život vraćamo mrtve predele – tako ćete i vi biti oživljeni“ direktno povezuje ciklus prirode sa idejom uskrsnuća, podsećajući vernike da će, kao i zemlja, i ljudi biti ponovo oživljeni na Sudnjem danu.

Ljudska zahvalnost i Božija milost

Naglašava se način na koji Bog olakšava ljudski život kroz stvaranje stvorenja, lađa i životinja za prevoz. Ovde se vidi temelj islamskog učenja o zahvalnosti: ljudi nisu sami u svojim postignućima, već sve što koriste dolazi od Božije milosti. Vernici su pozvani da se sećaju Božijih blagodati i da kroz svest o Njegovoj moći uspostave odnos pokornosti i zahvalnosti.

Povratak Bogu 

Konačno, ajeti završavaju snažnom podsećanjem na krajnji cilj svakog čoveka: „mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti.“ Sve prethodno spomenuto – zahvalnost, poštovanje prirode i korišćenje resursa u skladu s Božijom voljom – stavlja se u duhovni okvir i vodi ka svesti o odgovornosti i povratku Bogu.

U kontekstu svakodnevnog života, ovi ajeti nas podučavaju mudrosti, promišljenosti i etici – kako u odnosu prema prirodi, tako i u međuljudskim odnosima. Oni nisu samo verska opomena, već univerzalna poruka o ravnoteži, odgovornosti i smislu ljudskog postojanja.