KAKO RAZUMETI ŽIVOT KAD JE SVE U BOŽIJIM RUKAMA: Put od prašine do večnosti
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Ajeti 43:10–14 Sure Az-Zuhruf pokazuju kako Božiji plan u svakom detalju prirode uči zahvalnosti, odgovornosti i putu ka duhovnoj svesti.
Sura Az-Zuhruf iz Kurana, u ajetima 10–14, izdvojenim u knjizi "The Qur'an – 365 Selections For Daily Reading" za 2. novembar, nudi duboku refleksiju o Božijoj svemoći i mudrosti koja upravlja svetom i ljudskim životom. Ovi ajeti prikazuju Zemlju kao „kolevku“ stvorenu za čoveka, sa jasno postavljenim stazama koje vode ka ciljevima i sigurnosti, i naglašavaju Božiju pažnju prema svakom aspektu prirode – od kiše koja oživljava mrtve predele do stvorenja i sredstava za prevoz koja olakšavaju ljudsku egzistenciju. Istovremeno, poruka ajeta podseća na zahvalnost, svest o zavisnosti od Božijih blagodati i konačnu istinu – da se svi ljudi jednog dana vraćaju svom Gospodaru.

43:10 Onaj koji vam je Zemlju kolevkom učinio i po njoj vam prolaze stvorio, da stignete kuda naumite;
43:11 Onaj koji s neba s merom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predele – tako ćete i vi biti oživljeni;
43:12 Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i kamile da putujete,
43:13 da se leđima njihovim služite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga setite i da reknete: „Hvaljen neka je Onaj koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići,“
43:14 i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!
Ajeti 10–14 Sure 43 sadrže višeslojnu poruku koja povezuje prirodni svet, ljudsku egzistenciju i duhovni život. Prvo, ističu Božiju brigu i planiranje: Zemlja nije samo površina po kojoj hodamo, već „kolevka“ u kojoj čovek može pronaći sigurnost i resurse za život. Postavljeni putevi simbolizuju ne samo fizičke staze, već i moralne i duhovne putove kojima se čovek može uputiti ka pravdi i istini.
Prirodni fenomeni, poput kiše i obnavljanja zemlje, služe kao opomena o Božijoj moći nad životom i smrću. „Pomoću koje u život vraćamo mrtve predele – tako ćete i vi biti oživljeni“ direktno povezuje ciklus prirode sa idejom uskrsnuća, podsećajući vernike da će, kao i zemlja, i ljudi biti ponovo oživljeni na Sudnjem danu.
Naglašava se način na koji Bog olakšava ljudski život kroz stvaranje stvorenja, lađa i životinja za prevoz. Ovde se vidi temelj islamskog učenja o zahvalnosti: ljudi nisu sami u svojim postignućima, već sve što koriste dolazi od Božije milosti. Vernici su pozvani da se sećaju Božijih blagodati i da kroz svest o Njegovoj moći uspostave odnos pokornosti i zahvalnosti.
Konačno, ajeti završavaju snažnom podsećanjem na krajnji cilj svakog čoveka: „mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti.“ Sve prethodno spomenuto – zahvalnost, poštovanje prirode i korišćenje resursa u skladu s Božijom voljom – stavlja se u duhovni okvir i vodi ka svesti o odgovornosti i povratku Bogu.
U kontekstu svakodnevnog života, ovi ajeti nas podučavaju mudrosti, promišljenosti i etici – kako u odnosu prema prirodi, tako i u međuljudskim odnosima. Oni nisu samo verska opomena, već univerzalna poruka o ravnoteži, odgovornosti i smislu ljudskog postojanja.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Ajeti 41:34-38 iz sure Fussilet nas podsećaju da materijalno ne štiti dušu, da vera i dobra dela otvaraju vrata večne nagrade, dok oni koji odbacuju božanske poruke rizikuju ozbiljnu kaznu.
Ajeti 42:11-12 govore o velikim talasima, iskušenjima i Božijoj milosti otkriva kako slobodna volja i vera oblikuju naš život i pružaju smernice kroz najteže izazove.
Poslednjih vekova ljudi su tražili odgovore koji mogu razbiti podele, učvrstiti veru i doneti istinsku duhovnu snagu. Saznajte šta vekovima inspiriše islamske vernike i kako ovu poruku možete primeniti u svom svakodnevnom životu.
Ajet 42:15 sura Eš-Šura nas uči kako istrajati u veri, poštovati različitosti i ostati smiren čak i pod pritiskom okoline.
Ajeti 42:49–51 otkrivaju kako Stvoritelj oblikuje život i komunicira s ljudima kroz nadahnuće, skrivenu objavu ili poslanike.
U suri El Mulk, ajeti o Milostivom i presušenoj vodi otkrivaju koliko je čovek krhak bez Božije providnosti.
Prva četiri ajeta sure El-Mulk otkrivaju beskonačnu Božiju moć, savršenu harmoniju kosmosa i pozivaju vas da sagledate vlastiti život iz potpuno nove perspektive.
Ajet 66:8 iz sure Et-Tahrim ističe kako iskreno obraćenje može oblikovati ne samo ličnu sudbinu, već i moralnu snagu cele zajednice.
Sura Et-Talak i ajeti 65:2-3 otkrivaju kako očuvati dostojanstvo, postupati ispravno i poveriti se Božijoj providnosti
U suri El Mulk, ajeti o Milostivom i presušenoj vodi otkrivaju koliko je čovek krhak bez Božije providnosti.
Dok su plamen i dim uništavali sve materijalno, vatrogasci su spasili simbol vere i nade koji je za vlasnike neprocenjiv.
Od paljenja menore i igara drejdelom do tajni savršenih latkesa i poklona u poslednjem trenutku – sve što morate znati pre nego što Praznik svetlosti zasvetli u domu.
Prva četiri ajeta sure El-Mulk otkrivaju beskonačnu Božiju moć, savršenu harmoniju kosmosa i pozivaju vas da sagledate vlastiti život iz potpuno nove perspektive.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Pogača od karfiola, kako je svetogorci zovu, dokaz je kako obični, svakodnevni sastojci postaju hrana za dušu i inspiracija za umeren život.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Pravoslavno učenje polazi od toga da čovek nije stvoren radi udobnog života, već radi spasenja.