SUTRA JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Svete apostole Stahija, Amplija, Urvana i druge s njima
Osim 12 velikih apostola, Bog je izabrao još 70 drugih koji će širiti hrišćanstvo.
On je po naređenju oca oslepljen, a po naređenju sina udavljen.
SPC sutra proslavlja Svetog kralja Stefana Dečanskog, praznik koji u narodu još nazivaju i Mratintan. Posvećen je kralju Srbije iz porodice Nemanjića, sinu kralja Milutina i ocu cara Dušana Silnog.
U crkvenom kalendaru upisan je kao "Sveti kralj Stefan Dečanski - Mratindan".
Po naređenju neobaveštenog oca bio oslepljen, a po naređenju lakomislenog sina bio u starosti udavljen.
Od malena je bio posvećen veri, a kada je postao punoletan, oženili su ga kćerkom bugarskog vladara Marijom i time je dobio na upravu Zetu. Uživao je veliku ljubav i poštovanje naroda. Međutim, oklevetan je kod svog oca od strane maćehe kako sprema zaveru. Otac je naredio da mu u manastiru Svetog Nikolaja Čudotvorca u Ovče Polju izvade oba oka
Pošto je oslepljen, javio mu se Sveti Nikola u hramu na Ovčem polju, i pokazao mu njegove oči rekavši:
"Stefane, ne boj se, evo tvojih očiju na mome dlanu, u svoje vreme ja ću ti ih vratiti".
Pet godina proveo u Carigradu kao zatočenik u manastiru Svedržitelja (Pantokratora). Svojom mudrošću i podvigom, krotošću i blagočešćem, trpeljivošću i blagodušnošću prevashodio je Stefan ne samo sve monahe u manastiru, nego i sav Carigrad.
Kada se navršilo pet godina, javio mu se opet Sveti Nikola koji mu je rekao:
"Došao sam da ispunim svoje obećanje".
Prema predanju, slepog kralja je osenio krsnim znamenjem, i kralj je progledao.
Iz blagodarnosti Bogu sagradio je hram Dečanski (Visoke Dečane), jedno od retko divnih dela vizantijske umetnosti i jedan od najznamenitijih spomenika negdašnjeg srpskog blagočešća.
Sa Svetim Savom i knezom Lazarom, Sveti Stefan čini trojstvo najmudrijih, najpožrtvovanijih i najblagodarnijih ličnosti i svetitelja koje dao srpski narod.
Kao mučenik proživeo je svoj zemni vek, i kao mučenik skončao 1336. godine.
Osim 12 velikih apostola, Bog je izabrao još 70 drugih koji će širiti hrišćanstvo.
I pre i posle smrti smatran je velikim čudotvorcem.
U vreme cara Teodosija 381. godine, njegove mošti prenesene su u Carigrad, a 1236. u Veneciju, gde se i sad nalaze.
Svi su bili izloženi jezivim mukama, ali niko nije hteo da se odrekne Hrista.
Dok su se jedan period u isto vreme slavila oba svetitelja, kasnije se u crkvenom bogoslužbenom kalendaru zadržao samo Sveti Stefan Dečanski, ali je narodni naziv opstao.
Kada je oslepljen u hramu na Ovčem polju javio mu se Sveti Nikola, pokazao njegove oči i rekao: "Stefane, ne boj se, evo tvojih očiju na mome dlanu, u svoje vreme ja ću ti ih vratiti”.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Svi su bili veliki prijatelji apostola Pavla.
Dan sećanja kada je trogodišnja Marija dovedena pred lice Gospodnje Crkva čuva kao jedan od ključnih trenutaka duhovne istorije – praznik koji vernike poziva na Liturgiju, pričešće i unutrašnje sabiranje.
Pravoslavci danas obeležavaju Vavedenje Presvete Bogorodice po starom kalendaru i Svetog Jovana Damaskina po novom, katolici slave Svetog Ivana Damaščanskog, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.