SUTRA JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Svete apostole Stahija, Amplija, Urvana i druge s njima
Osim 12 velikih apostola, Bog je izabrao još 70 drugih koji će širiti hrišćanstvo.
U vreme cara Teodosija 381. godine, njegove mošti prenesene su u Carigrad, a 1236. u Veneciju, gde se i sad nalaze.
Srpska pravoslavna crkva sutra slavi Svetog Pavla Ispovednika, koji je bio patrijarh Carigradski.
On je zamenio blaženog patrijarha Aleksandra, koga su vernici dok je bio na samrtoj postelji pitali koga ostavlja posle sebe "za arhipastira stadu slovesnom Hristovom".
Tada im je bolesni patrijarh rekao:
- Ako želite imati pastira, koji će vas učiti i koji će vam vrlinama sijati, izaberite Pavla; ako li želite imati samo ličita čoveka i spolja ukrašena, izberite Makedonija".
Narod je izabrao Pavla.
"No to ne bi pravo jereticima arijevcima, i ne bi pravo caru Konstanciju, koji u to vreme beše u Antiohiji. I uskoro Pavle bi nizložen, i zajedno sa sv. Atanasijem Velikim izbeže u Rim, gde ih obojicu papa Julije i car Konstans lepo primiše i u njihovoj pravoslavnoj veri podržaše", piše u žitijama.
Po pismu cara Konstansa i pape Pavle je bio vraćen na svoj presto, ali kad je umro car Konstans, arijevci su se digli protiv Pavla i proterali su da u Kukuz u Jermeniji.
U progonstvu, dok je Sveti Pavle služio jednu liturgiju, napali su ga arijevci i udavljili omoforom.
To se dogodilo 351. godine.
U vreme cara Teodosija 381. godine, njegove mošti prenesene su u Carigrad, a 1236. u Veneciju, gde se i sad nalaze.
Njegovi ljubljeni klirici i sekretari Markijan i Martirije postradaše uskoro posle svoga patrijarha.
Osim 12 velikih apostola, Bog je izabrao još 70 drugih koji će širiti hrišćanstvo.
Svi su bili hrišćani iz Persije, koji su postradali u vreme cara Sapora (Savorija), 355. godine.
I pre i posle smrti smatran je velikim čudotvorcem.
Galaktion nikako nije želeo da se ženi, te je najpre posavetovao Epistimu da se krsti, a potom i da se zamonaši istovremeno sa njim.
Pokraj hrama koji je sazidao, podigao je visok stolp (stub), popeo se na njega i proveo na njemu, u postu i molitvi, pune 53 godine.
Čudesa Svetog Klimenta su bezbrojna.
Učestvovao je na Drugom vaseljenskom saboru 381. godine i napisao i nekoliko knjiga o veri.
Svi su bili veliki prijatelji apostola Pavla.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Alimpija Stolpnika po starom kalendaru, Začeće Svete Ane po novom, a katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Pokraj hrama koji je sazidao, podigao je visok stolp (stub), popeo se na njega i proveo na njemu, u postu i molitvi, pune 53 godine.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Pouka velikog asketa pokazuje da vera ne sme da bude oružje, već svetlo koje delima preobražava i spaja ljude različitih uverenja.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.