ON JE MOGAO SVE ŠTO JE ŽELEO, ČAK I DA BUDE NEVIDLJIV DRUGIM LJUDIMA: Danas je Prepodobni Joanikije Veliki
Podvizavao se preko 50 godina, i to na raznim mestima.
Kada je oslepljen u hramu na Ovčem polju javio mu se Sveti Nikola, pokazao njegove oči i rekao: "Stefane, ne boj se, evo tvojih očiju na mome dlanu, u svoje vreme ja ću ti ih vratiti”.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Svetog mučenika Stefana Dečanskog. U narodu, praznik se naziva Mratindan.
Sveti mučenik Stefan Uroš Treći Nemanjić poznat kao Stefan Dečanski, sin je kralja Milutina i otac cara Dušana. Oslepljen, pet godina proveo je kao zatočenik u Carigradu, zadivljujući svojom mudrošću i krotkošću. Kako uči pravoslavlje, kada se navršilo pet godina tamnovanja, javio mu se Sveti Nikola i vratio mu vid.
Kada je oslepljen u hramu na Ovčem polju javio mu se Sveti Nikola, pokazao njegove oči i rekao: "Stefane, ne boj se, evo tvojih očiju na mome dlanu, u svoje vreme ja ću ti ih vratiti”.
Sveti Nikola mu se javio opet posle pet godina i obratio sledećim rečima: "Došao sam da ispunim svoje obećanje”.
"I oseni slepog kralja krsnim znamenjem, i kralj progleda", piše u žitijama.
Iz blagodarnosti Bogu sagradio je Visoke Dečane, jednan od najznamenitijih spomenika negdašnjeg srpskog blagočešća.
"Sv. kralj Stefan sa Sv. Savom i Sv. knezom Lazarom čini jednu prekrasnu triadu od svetosti, blagorodstva i samopožrtvovanja, koje je narod srpski dao. Kao mučenik proživeo svoj zemni vek, i kao mučenik skončao 1336. god. primivši venac besmrtne slave od Svedržitelja, kome je verno poslužio", navedeno je u žitijama..
Ukopojio se tako što je po naređenju sina, cara Dušana, udavljen i to na današnji dan 1331. godine.
Podvizavao se preko 50 godina, i to na raznim mestima.
Tuga i radost su samo osećanja koja će nas pratiti sve dok ne dostignemo smerenje, tvrdi otac Stefan.
Onisifor i Porfirije su odmah po hapšenju priznali da ispovedaju hrišćanstvo, tvrdeći da je Bog samo jedan, posle čega su bili izloženi jezivim mukama.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
On je po naređenju oca oslepljen, a po naređenju sina udavljen.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
Vernici iz Srbije, Crne Gore i rasejanja okupili su se u duhovno uzvišenoj atmosferi Visokih Dečana kako bi zajedno proslavili ktitorsku slavu u molitvenom prisustvu episkopa i mitropolita.
Sveti Timotej, učenik apostola Pavla, krstio je nju i njene dvorkinje, i doneo joj poslanice apostola Pavla na čitanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po starom i Svetog apostola Andronika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Paskala Bajlonskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Car Dioklecijan se tokom jednog putovanja baš zaustavio u Tarsu i tokom te posete njegov sin se smrtno zaljubio u Pelagiju i hteo je da je ženi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.