Vernici iz Srbije, Crne Gore i rasejanja okupili su se u duhovno uzvišenoj atmosferi Visokih Dečana kako bi zajedno proslavili ktitorsku slavu u molitvenom prisustvu episkopa i mitropolita.
Verni narod iz Srbije, Crne Gore i rasejanja okupili su se u duhovno uzvišenoj atmosferi Visokih Dečana kako bi zajedno proslavili ktitorsku slavu. U molitvenom prisustvu episkopa i mitropolita, zvuci anđeoskog pojanja odjekivali su svodovima ovog srednjovekovnog dragulja, podsećajući na duboku veru i kulturno nasleđe srpskog naroda.
Foto: SPC
Praznično bdenje uoči ktitorske slave u Visokim Dečanima
U predvečerje ktitorske slave, praznika Svetog kralja Stefana Dečanskog, u Visokim Dečanima sabrao se veliki broj vernika na večernjoj službi sa petohlebnicom, koju je predvodio mitropolit zahumsko-hercegovački Dimitrije, dok je jutarnju službu služio episkop novobrdski Ilarion, vikar patrijarha srpskog. Bogosluženju su molitveno prisustvovali mitropolit raško-prizrenski Teodosije i episkop humski Jovan, čineći ovaj događaj duhovno uzvišenim trenutkom za sve sabrane.
Foto: SPC
Kivot sa moštima Svetog Stefana Dečanskog
Anđeoske melodije za pevnicom izvodili su učenici i profesori bogoslovija iz Prizrena i Niša, predvođeni sadašnjim i bivšim rektorima — protojerejem Dejanom Krstićem i protojerejem-stavroforom Milutinom Timotijevićem. Njihovi glasovi ispunili su svodove manastira, spajajući vekove u molitvi upućenoj Svetom kralju Stefanu.
Foto: SPC
Praznično bdenje uoči ktitorske slave u Visokim Dečanima
Manastir Visoki Dečani, zadužbina Svetog kralja Stefana Dečanskog, predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika srpske srednjovekovne kulture i duhovnosti. Podignut u prvoj polovini 14. veka, manastir je upisan na Listu svetske baštine UNESKO-a kao remek-delo arhitekture.
Njegova monumentalna crkva, posvećena Vaznesenju Gospodnjem, ukrašena je freskama izuzetne umetničke vrednosti, koje oslikavaju duboku veru i kulturnu zrelost srednjovekovne Srbije. Manastir je i danas mesto žive molitve i svedok vekovnog trajanja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
Visoki Dečani ostaju duhovni centar i nadahnuće za sve verujuće, pokazujući kako vera neraskidivo povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda. Ktitorska slava nas podseća na blagodat i žrtvu Svetog kralja Stefana, čiji je život večiti primer ljubavi, milosrđa i vere u Gospoda.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
Na dan kada se SPC molitveno seća Prepodobnog Ilariona Velikog, episkop novobrdski Ilarion obeležio je svoj imendan u pobožnoj atmosferi svetinje nadomak Gnjilana, gde je podsetio vernike da u ljubavi prema bližnjem pronalazimo put do večnog života.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Drugog dana svoje posete južnoj srpskoj pokrajini, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Liturgiju u manastiru Visoki Dečani, poručivši vernicima da neprijatelji nisu ljudi, već smrt – jedini istinski protivnik, koga je Hristos pobedio iz ljubavi prema svakome od nas.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.