Na dan kada se SPC molitveno seća Prepodobnog Ilariona Velikog, episkop novobrdski Ilarion obeležio je svoj imendan u pobožnoj atmosferi svetinje nadomak Gnjilana, gde je podsetio vernike da u ljubavi prema bližnjem pronalazimo put do večnog života.
Na praznik Prepodobnog Ilariona Velikog, u manastiru Draganac arhijerejsku liturgiju služio je episkop novobrdski Ilarion, vikar patrijarha srpskog. Na ovaj sveti dan, vladika Ilarion obeležio je i svoj imendan, uz prisustvo mnogobrojnih vernika i monaštva koji su se okupili kako bi zajednički proslavili ime svetitelja poznatog po smirenosti, veri i duhovnoj snazi.
Manastir Draganac, skriven u šumovitom predelu u blizini Gnjilana, na uzvišenju od 800 metara nadmorske visine, stoji kao duhovni biser Kosovskog pomoravlja. Na jednom hektaru manastirske zemlje prostire se porta u čijem središtu dominira hram posvećen Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu. Ova jednobrodna građevina, podignuta 1868. godine na temeljima stare srednjovekovne svetinje, okružena je manastirskim objektima koji u potpunosti zatvaraju krug oko svetog hrama, stvarajući osećaj mira i zaštićenosti u srcu prirodne tišine.
Foto: SPC / TV Hram
Episkom novobrdski Ilarion, vikar patrijarha srpskog Porfirija, obeleop je imendan na Kosmetu
Tokom bogosluženja, episkop Ilarion nadahnutom besedom preneo je duboku poruku o suštini hrišćanskog pristupa bližnjem. U svojoj besedi istakao je važnost sagledavanja drugog čoveka kroz ljubav, a ne kroz prizmu interesa i koristi:
- Ako posmatramo drugog kroz interes, kroz korist, mi sebe ograničavamo, sebe lišavamo, zato što smo od tog čoveka mogli da dobijemo tajnu večnoga života, mogli smo da sagledamo živoga Boga u njemu - rekao je vladika.
Foto: SPC / TV Hram
Ikona Prepodobnog Ilariona Velikog
- Nije nam bitno koliko taj ima novca, ili koliko je taj ugledan, ili koliko je taj pametan pa hoćemo da u nekom daru njegovom uživamo, nego da osetimo da je taj čovek u celini prevelika tajna Božja i da se toga ne lišimo. Ne težimo samo jednom deliću čoveka, nego čoveku u celosti, po ugledu na našeg Gospoda Boga - poručio je episkop Ilarion.
Duhovno slavlje u manastiru Draganac počelo je još prethodnog dana kada je služeno praznično bdenije. Na ovom svečanom bogosluženju pridružio se starac Teologos iz kelije Svetog Jovana Bogoslova sa Svete gore, donoseći blagoslov ove svete obitelji.
Foto: SPC / TV Hram
Vladika Ilarion u Manastiru Draganac
Ovogodišnje slavlje imendana episkopa Ilariona i praznika Svetog Ilariona Velikog proteklo je u duhu zajedništva i molitve, pružajući vernicima priliku da se nadahnu i ponovo uvere u neiscrpne izvore vere i ljubavi prema bližnjem, podsećajući na suštinsku snagu i lepotu hrišćanskog života.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Srpska pravoslavna crkva 26. oktobra proslavlja ovu svetiteljku, mladu devojku iz Kosovskog Pomoravlja koja je odbacila zavođenja i pretnje, hrabro branila svoju veru i podnela stradanje. Njeno postojano "ne dam veru svoju" postalo je zavet budućim pokolenjima.
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
Neprimereno topli tonovi u izjavama pojedinih pravoslavnih jerarha upućenih novom papi, izazvali su buru među vernicima i teolozima, koji sve glasnije upozoravaju na opasnost od zamućivanja identiteta i odstupanja od Svetog Predanja.
Na praznik Svetog Atanasija Velikog, u hramu Svetog Save na Vračaru, liturgijsko sabranje okupilo je arhijereje iz više krajeva sveta, a duhovna poruka slavljenika dotakla je srca svih prisutnih: da živimo rukovođeni svetiteljskom mudrošću i božanskom ljubavlju.
U manastiru Devič na Kosmetu, gde počivaju mošti Svetog Joanikija, zabeleženo je svedočanstvo iz Prvog svetskog rata koje je ostavio Sveti Nikolaj Žički – o tome kako se Božija pravda sručila na ruku podignutu protiv svetinje.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Transplantacija organa menja sudbinu Nemca Johana Vagnera, otkrivajući mu snove o krvavoj prošlosti Balkana, duhovnim iskušenjima i ljubavi koja je prešla granice naroda.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
Na praznik Svetog Atanasija Velikog, u hramu Svetog Save na Vračaru, liturgijsko sabranje okupilo je arhijereje iz više krajeva sveta, a duhovna poruka slavljenika dotakla je srca svih prisutnih: da živimo rukovođeni svetiteljskom mudrošću i božanskom ljubavlju.
Na dan kada Prijepolje slavi slavu Sabornog hrama, praznik Ostroškog Čudotvorca pretvorio se u dirljiv prikaz vere, zajedništva i nade – od liturgije i rukopoloženja, preko litije, pa sve do večeri ispunjene guslama, pesmom i trpezom ljubavi.
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.