Na dan kada se SPC molitveno seća Prepodobnog Ilariona Velikog, episkop novobrdski Ilarion obeležio je svoj imendan u pobožnoj atmosferi svetinje nadomak Gnjilana, gde je podsetio vernike da u ljubavi prema bližnjem pronalazimo put do večnog života.
Na praznik Prepodobnog Ilariona Velikog, u manastiru Draganac arhijerejsku liturgiju služio je episkop novobrdski Ilarion, vikar patrijarha srpskog. Na ovaj sveti dan, vladika Ilarion obeležio je i svoj imendan, uz prisustvo mnogobrojnih vernika i monaštva koji su se okupili kako bi zajednički proslavili ime svetitelja poznatog po smirenosti, veri i duhovnoj snazi.
Manastir Draganac, skriven u šumovitom predelu u blizini Gnjilana, na uzvišenju od 800 metara nadmorske visine, stoji kao duhovni biser Kosovskog pomoravlja. Na jednom hektaru manastirske zemlje prostire se porta u čijem središtu dominira hram posvećen Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu. Ova jednobrodna građevina, podignuta 1868. godine na temeljima stare srednjovekovne svetinje, okružena je manastirskim objektima koji u potpunosti zatvaraju krug oko svetog hrama, stvarajući osećaj mira i zaštićenosti u srcu prirodne tišine.
Foto: SPC / TV Hram
Episkom novobrdski Ilarion, vikar patrijarha srpskog Porfirija, obeleop je imendan na Kosmetu
Tokom bogosluženja, episkop Ilarion nadahnutom besedom preneo je duboku poruku o suštini hrišćanskog pristupa bližnjem. U svojoj besedi istakao je važnost sagledavanja drugog čoveka kroz ljubav, a ne kroz prizmu interesa i koristi:
- Ako posmatramo drugog kroz interes, kroz korist, mi sebe ograničavamo, sebe lišavamo, zato što smo od tog čoveka mogli da dobijemo tajnu večnoga života, mogli smo da sagledamo živoga Boga u njemu - rekao je vladika.
Foto: SPC / TV Hram
Ikona Prepodobnog Ilariona Velikog
- Nije nam bitno koliko taj ima novca, ili koliko je taj ugledan, ili koliko je taj pametan pa hoćemo da u nekom daru njegovom uživamo, nego da osetimo da je taj čovek u celini prevelika tajna Božja i da se toga ne lišimo. Ne težimo samo jednom deliću čoveka, nego čoveku u celosti, po ugledu na našeg Gospoda Boga - poručio je episkop Ilarion.
Duhovno slavlje u manastiru Draganac počelo je još prethodnog dana kada je služeno praznično bdenije. Na ovom svečanom bogosluženju pridružio se starac Teologos iz kelije Svetog Jovana Bogoslova sa Svete gore, donoseći blagoslov ove svete obitelji.
Foto: SPC / TV Hram
Vladika Ilarion u Manastiru Draganac
Ovogodišnje slavlje imendana episkopa Ilariona i praznika Svetog Ilariona Velikog proteklo je u duhu zajedništva i molitve, pružajući vernicima priliku da se nadahnu i ponovo uvere u neiscrpne izvore vere i ljubavi prema bližnjem, podsećajući na suštinsku snagu i lepotu hrišćanskog života.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Srpska pravoslavna crkva 26. oktobra proslavlja ovu svetiteljku, mladu devojku iz Kosovskog Pomoravlja koja je odbacila zavođenja i pretnje, hrabro branila svoju veru i podnela stradanje. Njeno postojano "ne dam veru svoju" postalo je zavet budućim pokolenjima.
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na Kosovu i Metohiji, u Ukrajini i Moldaviji pokrenuti su koordinisani pokušaji razbijanja crkvenog jedinstva, upozoravaju sveštenici i istoričari. Meta su pravoslavni Sloveni, a cilj je potkopavanje njihove vere, identiteta i svetinja.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Transplantacija organa menja sudbinu Nemca Johana Vagnera, otkrivajući mu snove o krvavoj prošlosti Balkana, duhovnim iskušenjima i ljubavi koja je prešla granice naroda.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.