ZAŠTITA I OSLONAC KADA JE NAJTEŽE: Ova molitva je izvor snage u vreme bolesti
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova.
Srpska pravoslavna crkva 26. oktobra proslavlja ovu svetiteljku, mladu devojku iz Kosovskog Pomoravlja koja je odbacila zavođenja i pretnje, hrabro branila svoju veru i podnela stradanje. Njeno postojano "ne dam veru svoju" postalo je zavet budućim pokolenjima.
U srcu Kosova i Metohije, u selu Pasjanu, vernici Srpske pravoslavne crkve danas se okupljaju da bi proslavili Svetu novomučenicu Bosiljku Pasjansku, čiji je život svedočanstvo čiste vere i postojanosti pred najtežim iskušenjima. Bosiljka je živela u skromnom i blagočestivom domu porodice Rajičić, okružena ljubavlju svojih bližnjih, od najranijeg detinjstva podučavana molitvi, radu i ljubavi prema Gospodu. Njeno siromašno selo, staro i ispunjeno istorijom, i danas je mesto gde njeno ime i priča pronalaze put do srca svakog vernika.
Bosiljkina mladost bila je posvećena porodičnim obavezama i pobožnosti – pomagala je roditeljima u svim poslovima i sa njima odlazila u crkvu na praznike. Njeno srce posebno je plamtelo za vreme božićnih i uskršnjih praznika kada je, zajedno sa porodicom, pristupala svetom pričešću.
Njena jednostavnost i posvećenost veri postale su vidljive svima koji su je poznavali. Na saborima i verskim okupljanjima u Gnjilanu i u manastiru Draganac, svojom skromnom lepotom privukla je pažnju mnogih, uključujući i jednog Arnautina, koji je pokušao da je nasilno privede svojoj veri i kući.

Ne želeći da se odrekne svoje vere i nasleđa, mlada Bosiljka postala je meta brutalnih napada, pokušaja zastrašivanja i fizičkog mučenja. Odvažna i postojana, Bosiljka je odbila sve pokušaje da se pokori ili da se uda za svog nasilnika, i to s verom i hrabrošću koju retko srećemo. Kada su je mučili žeđu, udarali i ponižavali, njen odgovor bio je jasan i postojan: „Imam svoju veru, i bolja mi ne treba, jer bolje nema.“
U poslednjem, demonskom činu okrutnosti, Arnauti su je na putu pored reke Lapušnice mučenički ubili, ali pre nego što je ispustila svoju plemenitu dušu, svedočila je rečima koje i danas odjekuju među vernicima: „Nije ovo smrt za mene, već život; vi ste u smrti, zauvek; vaše pogano pleme!“
Danas se njeni posmrtni ostaci čuvaju u crkvi u Pasjanu, a predanje o njenoj veri i stradanju prenosi se kroz pokolenja, pričama starijih meštana i fragmentima iz zapisa crkvenih duhovnika i hroničara. Freske u crkvi svedoče o njoj, prikazujući je kao simbol vere i postojanosti, ohrabrenje za sve one koji se suočavaju sa iskušenjima i potrebom za očuvanjem identiteta i tradicije.
Danas se vernici Srpske pravoslavne crkve mole Svetoj novomučenici Bosiljki Pasjanskoj, prizivajući njeno zastupništvo u trenucima iskušenja i tražeći snagu u njenoj veri. Uz njenu ikonu i sveću, uzdignimo molitvu:
Tropar Svetoj novomučenici Bosiljki Pasjanskoj (glas 4)
"Devica tvoja, Isuse, Bosiljka poje krepkim glasom: tebe, Ženiče moj, ljubim i tebe tražeći sastradavam ti, i saraspinjem i sapogrebujem se krštenju tvome i stradam tebe radi da bih carstvovala u tebi, i umirem za tebe da bih živela sa tobom. I kao žrtvu neporočnu primi mene koja ti s ljubavlju pripadam, a njenim molitvama, kao milostiv, spasi duše naše."
Svetiteljkin praznik postao je dan kada se narod sa Kosmeta i drugih delova Srbije okuplja u Pasjanu, da bi se setio njenog podviga i upalio sveću u znak poštovanja prema hrabroj devojci. Proslava novomučenice Bosiljke Pasjanske postala je simbol ne samo vere, već i jedinstva, očuvanja tradicije i nade da vera može nadvladati sve prepreke. Kroz molitve i prisustvo liturgiji, vernici pronalaze snagu u njenom svetiteljskom podvigu, verujući da je ona, sada kod Gospoda, zagovornica svih koji se bore za očuvanje vere i tradicije na Kosovu i u čitavom srpskom narodu.
Danas se njen podvig, molitveni duh i vera šire poput svetlosti među vernicima. Svetla uspomena na Svetu novomučenicu Bosiljku Pasjansku poziva sve nas da živimo svoj život sa verom, smirenošću i postojanošću, pronalazeći inspiraciju u njenom hrabrom otporu iskušenjima i patnjama. Naš narod se molitveno obraća Svetoj Bosiljki, tražeći od nje da nam bude zagovornica i zaštitnica u vremenu iskušenja i tuge, verujući da je njena žrtva put do večne radosti.
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova.
Otkrijte bogatstvo liturgijskog jezika pravoslavlja i saznajte kako ovi drevni izrazi oblikuju duhovni život pravoslavnih vernika. Ključni pojmovi i njihova značenja pružaju jedinstven uvid u bogoslužbene prakse i tradicije.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
Onaj ko iskreno ljubi, ne može da zaboravi da se za drugoga pomoli.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.