DANAS SLAVIMO I SRPSKU SVETITELJKU, NOVOMUČENICU SA KOSOVA: Molitva Svetoj Bosiljki Pasjanskoj, čija posvećenost veri je jača od bola, donosi blagostanje
Srpska pravoslavna crkva 26. oktobra proslavlja ovu svetiteljku, mladu devojku iz Kosovskog Pomoravlja koja je odbacila zavođenja i pretnje, hrabro branila svoju veru i podnela stradanje. Njeno postojano "ne dam veru svoju" postalo je zavet budućim pokolenjima.
U srcu Kosova i Metohije, u selu Pasjanu, vernici Srpske pravoslavne crkve danas se okupljaju da bi proslavili Svetu novomučenicu Bosiljku Pasjansku, čiji je život svedočanstvo čiste vere i postojanosti pred najtežim iskušenjima. Bosiljka je živela u skromnom i blagočestivom domu porodice Rajičić, okružena ljubavlju svojih bližnjih, od najranijeg detinjstva podučavana molitvi, radu i ljubavi prema Gospodu. Njeno siromašno selo, staro i ispunjeno istorijom, i danas je mesto gde njeno ime i priča pronalaze put do srca svakog vernika.
Bosiljkina mladost bila je posvećena porodičnim obavezama i pobožnosti – pomagala je roditeljima u svim poslovima i sa njima odlazila u crkvu na praznike. Njeno srce posebno je plamtelo za vreme božićnih i uskršnjih praznika kada je, zajedno sa porodicom, pristupala svetom pričešću.
Njena jednostavnost i posvećenost veri postale su vidljive svima koji su je poznavali. Na saborima i verskim okupljanjima u Gnjilanu i u manastiru Draganac, svojom skromnom lepotom privukla je pažnju mnogih, uključujući i jednog Arnautina, koji je pokušao da je nasilno privede svojoj veri i kući.
Srpska pravoslavna crkva 26. oktobra proslavlja ovu svetiteljku, mladu devojku iz Kosovskog Pomoravlja koja je odbacila zavođenja i pretnje, hrabro branila svoju veru i podnela stradanje. Njeno postojano "ne dam veru svoju" postalo je zavet budućim pokolenjima.
U nekim delovima Srbije, domaćin ili mlađi član porodice odlazi lično do prijatelja i poziva ga na slavu, uz prijateljski razgovor. Uoči slave, u nekim krajevima se kao pozvnica onome koga domaćin želi da ugosti, šalje manji hleb ili lepinja...
Sveti Teofan dalje objašnjava da oproštaj grehova nije nešto što se može postići samostalno, već je to proces koji zahteva posvećenost i odlučnost da se ne podleže grehovnim navikama. Uloga Hrista kao našeg zastupnika kod Oca je neprocenjiva, jer nas jedino njegova žrtva može osloboditi od posledica naših grehova. On ukazuje na značaj Božanske blagodati, koja se daruje onima koji veruju. Ova pomoć, koja dolazi kroz Svetog Duha, omogućava nam da se oslobodimo greha i da živimo u skladu s učenjima Hrista. Oni koji ometaju veru u Gospoda smatraju se "večnim zločincima“, jer se protive istini koja je poznata svima i koja donosi večnu štetu.
Karp je bio episkop Tijatirski, a Papila đakon. Obojica su bila rodom iz Pergama, gde su i postradali za hrišćanstvo od namesnika Valerija, a u vreme cara Dekijeva.
Presveta Bogorodica mi je rekla da će se ispuniti sve što je zapisano u Svetom pismu. Dolazi treći svetski rat, 3/4 čovečanstva će biti uništeno, samo 1/4 ćovečanstva će biti spasena, pričala je Prepodobna Sofija Klisurska.
Religija.rs vas poziva da kroz svoje fotografije zabeležite najvažniji trenutak hrišćanskog života i osvojite zlatne darove koji, pored materijalne, nose i duhovnu vrednost, jer doprinose očuvanju bogate pravoslavne tradicije.
Zbog zastrašujućih događaja na Bliskom Istoku, koji unose nemir i strah, mnogi se vraćaju rečima svetogorskog monaha iz 20 veka, koje je pre mnogo godina predvideo ono čemu sada svedočimo.
Ova lokacija ima duboko ukorenjeno značenje za katoličke vernike i vekovima je bila duhovno utočište. Svetište čini pećina u kojoj se nalazi vrelo, a voda ne otiče iz nje.
U duhu hrišćanskog jedinstva, verski lideri su u srdačnom susretu razgovarali o položaju Srba na Kosovu i Metohiji, izazovima u Ukrajini i značaju saradnje crkava širom sveta.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve oštro je osudio bogohulni čin na drevnom arheološkom nalazištu u Ulpijani i pozvao na molitvu za srpski narod koji trpi nepravdu.
Mitropolit raško-prizrenski Teodosije služio je u Hramu Svetog Đorđa, gde su budući pastiri Crkve Hristove primili blagoslov za put koji ih vodi ka služenju Bogu i narodu, a profesor Stefan Nedeljković rukopoložen je u čin đakona.
U nekim delovima Srbije, domaćin ili mlađi član porodice odlazi lično do prijatelja i poziva ga na slavu, uz prijateljski razgovor. Uoči slave, u nekim krajevima se kao pozvnica onome koga domaćin želi da ugosti, šalje manji hleb ili lepinja...
Karp je bio episkop Tijatirski, a Papila đakon. Obojica su bila rodom iz Pergama, gde su i postradali za hrišćanstvo od namesnika Valerija, a u vreme cara Dekijeva.
Dan posvećen ovoj svetiteljki, zaštitnici vernika, treba provesti u miru i molitvi. Crkva nas podseća da izbegnemo praznoverje i dočekamo praznik u čistoj veri.
Od tri svetitelja, Tarah je bio najstariji, imao je 65 godina, pa se njemu sudija prvi obratio pitajući ga za ime. Međutim, on je na to odgovorio da je "samo hrišćanin" što je strašno naljutilo sudiju koji svu trojicu baci na muke.
Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
U očaravajućem ambijentu Gradske koncertne dvorane, otac Nikodimos Kabarnos donio je magiju drevnih melodija kroz koncert u pratnji novosadskog ženskog hora „Sveti Jovan Damaskin“, obogaćujući savremenu scenu dubokim duhovnim porukama i univerzalnom lepotom.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Manastir Tumane je već ispunjen brojnim vernicima koji su prisustvovali večernjem bogosluženju uz pomazivanje osvećenim uljem. Na dan proslave biće služena sveta liturgija, litija, čitan akatist i molitva za zdravlje.
U borbi sa tamnim silama, primer ovog svetitelja služi kao svetionik za sve one koji tragaju za duhovnom snagom. Kroz istinsko pokajanje i ljubav, svako može pronaći put ka slobodi i unutrašnjem miru.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Dan posvećen ovoj svetiteljki, zaštitnici vernika, treba provesti u miru i molitvi. Crkva nas podseća da izbegnemo praznoverje i dočekamo praznik u čistoj veri.