Ovaj pozdrav označava pobedu života nad smrti, podseća nas na radosnu vest da Isusova smrt nije bila uzaludna, da je umro za nas grešnike, a porodici upokojenog se šalje poruka da smrt nije kraj, već početak novog života u Hristu.
Izražavanje saučešća nikad nije lako, i većini je teško da pronađu reči kojima bi izrazili saosećanje sa onima koji su nekoga izgubili. Izražavanjem saučešća ljudi zapravo pružaju utehu i daju do znanja ljudima kojima se neko upokojio da sa njime dele bol koju oni osećaju.
I mada se među narodom ustalio izraz da prilikom smrtnog slučaja svoju empatiju izražavaju rečenicom "Primi moje saučešće" ili "Sažaljevam slučaj", otac Predrag Popović je jednom prilikom rekao da je to pogrešno i da bi saučešće trebalo izraziti sa pozdravom "Hristos Vaskrse", u kojem je sažeta sva suština hrišćanske vere.
Shutterstock
Izražavanje saučešća
Naime, ovaj pozdrav označava pobedu života nad smrti, podseća nas na radosnu vest da smrt Isusa Hrista nije bila uzaludna, da je umro za nas grešnike, a porodici upokojenog se šalje poruka da smrt nije kraj, već početak novog života u Hristu.
- Kada izjavljujete saučešće, ne budite plitki, nemojte govoriti "Primi moje saučešće". Priđeš čoveku i kažeš mu: "Hristos vaskrse". Tako se izjavljuje saučešće - počeo je otac Predrag i rekao da će onaj kome su upućene suštinu tih reči otkriti kad bude trebalo.
- Pitaće vas taj kome tako izjavite saučešće "zašto si mi to rekao", a ti ćeš onda reći: "Zato što sam ti rekao da ti je otac živ, ili majka, brat, dete, ko ti je već umro. I ako je On vaskrsnuo i oni će vaskrsnuti. Ja sam ti doneo najradosniju vest - da nije umro nego da je već u budućnosti i čeka tebe. Da se nadaš i svom vaskrsenju i ponovnom susretu sa njim" - poručio je otac Predrag.
Slavska sveća bi trebalo da bude od pravog voska, lepo ukrašena i visine od 50 do 60 cm. Obavezno se pali na dan slave pre nego što se preseče slavski kolač, i to uz molitvu domaćina, koji se prekrsti, pomoli i celiva sveću, izražavajući time ljubav prema svetitelju i činu slave.
Kuvana pšenica nije simbol smrti, već života onih koji su živeli i koji sada žive u veri sa Bogom i svojom krsnom slavom. Istina je, takođe, da su svi sveci živi, jer u Bogu niko ne može biti mrtav - Bog je Bog živih, a ne mrtvih.
Sveti Teofan Zatvornik u misli za 22. četvrtak po Pedesetnici ukazuje na važnost strpljenja, ljubavi i poštovanja prema onima koji ne veruju i ne prihvataju Gospoda. Njegova poruka podseća nas na način na koji se Gospod postavio prema onima koji ga nisu prihvatili. U Lukinom evanđelju (9,55-56) opisano je kako su učenici želeli da pošalju oganj s neba na selo koje nije primilo Isusa, ali Gospod je rekao: "Ne znate kakvog ste vi duha...“ On nije reagovao osvetnički, već je otišao u drugo selo, ostavljajući neverujuće da idu svojim putem.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Veliki arhijerej koji je svojim životom izgrađivao mostove pomirenja između Crkava i naroda, otišao je u večnost. Poglavar Srpske pravoslavne crkve ističe posvećenost, veru i ljubav koja je obeležila službu njegovog blaženopočivšeg brata u Hristu.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.