Veliki arhijerej koji je svojim životom izgrađivao mostove pomirenja između Crkava i naroda, otišao je u večnost. Poglavar Srpske pravoslavne crkve ističe posvećenost, veru i ljubav koja je obeležila službu njegovog blaženopočivšeg brata u Hristu.
Patrijarh srpski Porfirije uputio je dirljivu izjavu saučešća arhiepiskopu ohridskom i makedonskom Stefanu povodom blaženog upokojenja mitropolita debarsko-kičevskog Timoteja, koji je preminuo nakon života posvećenog veri, ljubavi i pomirenju među braćom u Hristu. Patrijarh je izrazio duboko žaljenje zbog gubitka ovog velikog i poštovanog arhijereja, ističući njegovu neizmernu ulogu u uspostavljanju jedinstva unutar Crkve i njegovu svesrdnu saradnju sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
„Sa dubokim žaljenjem primili smo vest o upokojenju mitropolita debarsko-kičevskog Timoteja, sa kojim smo tek pre nešto više od mesec dana služili svetu liturgiju u manastiru Đunisu. Blaženog spomena vladika Timotej, kao verni svedok Hristov, čeznuo je za jedinstvom i, kada je nastupila punoća vremena, nadahnut Duhom Svetim, odlučno je doprineo uspostavljanju narušenog jedinstva Crkve“, naveo je patrijarh Porfirije.
Wikipedia
Blažnopočivši mitropolit debarsko-kičevski Timotej
Mitropolit Timotej, koji je rođen u Mladom Nagoričanu, bio je duhovni vođa i neumorni graditelj. Bio je izuzetno poptovan kako u svojoj eparhiji, tako među vermin narodom Pećke patrijaršije, ali i među svom braćom u Hristu. Kao nadležni arhijerej debarsko-kičevske eparhije, izvršio je oko 150 osvećenja crkava i manastira, a u njegovom radu zaista je vidljiv duhovni entuzijazam i posvećenost službi Bogu.
Patrijarh Porfirije podseća da je vladika Timotej stekao veliko poštovanje, ne samo kroz svoju službu, već i kroz iskrenu bratsku ljubav i nesebičnu pomoć koju je pružao, bez obzira na razlike i teškoće koje su postojale između Crkava. „Vladiku Timoteja smo doživljavali kao svog, najbližeg u Hristu brata“, dodao je patrijarh.
U svom pismu, patrijarh je izrazio duboko saučešće arhiepiskopu Stefanu, kao i celokupnoj Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, te istakao da će se moliti za pokoj duše mitropolita Timoteja i nastaviti da čuvaju sećanje na njega kao velikog i iskrenog prijatelja.
„Molimo se Vaskrslom Gospodu da njegovu pravednu dušu nastani u rajskom naselju gde Božji ugodnici večno blaženstvuju“, završava svoju izjavu patrijarh Porfirije.
Mitropolit Timotej, koji je proveo vek u službi veri, ljubavi i zajedništvu, biće upamćen kao jedan od onih koji su neumorno radili na pomirenju i jedinstvu Crkve, ostavljajući dubok trag u srcima svih koji su ga poznavali.
Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
Ovaj pozdrav označava pobedu života nad smrti, podseća nas na radosnu vest da Isusova smrt nije bila uzaludna, da je umro za nas grešnike, a porodici upokojenog se šalje poruka da smrt nije kraj, već početak novog života u Hristu.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o teškom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, uskraćenoj slobodi kretanja i svetinjama koje su pod stalnim pritiskom – evropski parlamentarci obećali su da će preneti njegovu poruku u Brisel.
U Hramu Svetog Save iguman manastira Studenica ustoličen je za novog episkopa moravičkog. Nakon ovog svetog čina, poručio je da je Crkva za vikara izabrala starca – ne po godinama, već po iskustvu koje je stekao služeći u srpskoj svetinji skoro tri decenije.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.